Hrvatska povijest
FOTO: fra Jozo Župić
U sklopu susreta Akademskog kruga Hrvatske katoličke župe München, u utorak je održano predavanje dr. Tomislava Đurasovića pod naslovom „1100 godina Hrvatskog Kraljevstva, splitskih crkvenih sabora i Zahumlja – kamena temeljca hrvatskog identiteta“.
Na prijedlog Uprave Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja Split, nadbiskup Münchena kardinal Reinhard Marx odobrio je promjene u Hrvatskoj katoličkoj župi München. Nakon šest godina služenja u ovoj hrvatskoj zajednici, na novu dužnost u Frankfurt i to za Delegata inozemne pastve odlazi dosadašnji župnik fra Petar Klapež kojeg će zamijeniti fra Frano Čugura, dosadašnji župnik Hrvatske […]
Predavač je prisutne proveo kroz bogatu hrvatsku povijest, naglasivši da mu je jedina želja ojačati kulturni identitet svakog pojedinca. Predavanje je bilo sadržajno, zanimljivo i sveobuhvatno.
Malo je naroda koji dobro poznaju vlastite početke i značenje svog imena. Ni mi Hrvati ne znamo točno što znači niti kako je nastalo ime Hrvat. Prvi se put ono pojavljuje već u 2. i 3. stoljeću u području Azova, na ušću Dona, u dvama grčkim natpisima kao osobno ime Horoathos i Horuathos, za koje se drži da je iranskog podrijetla.
Do 11. stoljeća hrvatsko su ime nosila još dva slavenska plemena: Hrvati u Poljskoj, u tzv. Velikoj ili Bijeloj Hrvatskoj uz gornju Vislu sa središtem u Krakovu, te Hrvati u sjeveroistočnoj Češkoj. Tragovi hrvatskog imena pokazuju da su se manje hrvatske skupine stopile s drugim slavenskim i neslavenskim narodima na prostranom području srednje Europe.
Znanstvenici su kroz stoljeća nudili različita tumačenja o nastanku i značenju imena Hrvat, no do danas nisu došli do konačnog odgovora. Jedino u čemu se slažu jest da ono nije slavenskog podrijetla. Predavač se pritom osvrnuo i na četrnaest kamenih ploča perzijskog kralja Darija, od kojih jedna spominje ime Hrvat.
Govorio je i o pokrštenju Hrvata, o mučenicima Salone te o caru Dioklecijanu, koji je, nanijevši mnogo zla, ostao upamćen po svojoj izreci divide et impera – „podijeli pa vladaj“.
Dr. Đurasović je spomenuo dvojicu povjesničara koji zastupaju tezu da Hrvati potječu iz Irana – Stjepana Sakača i Josipa Mikoczyja Blumenthala.
Stjepan Sakač, povjesničar poznat po svojim radovima o hrvatskoj povijesti, osobito je istraživao međunarodni mirovni ugovor koji spominje bizantski car Konstantin Porfirogenet u djelu De administrando imperio. Prema tom izvoru, nakon pokrštenja Hrvati su sklopili vlastoručni ugovor te se čvrstom i nepokolebljivom vjerom zakleli Petrovoj stolici da nikada neće provaljivati u tuđe zemlje niti ondje ratovati, nego će radije živjeti u miru sa svima koji to budu htjeli. Zauzvrat su od neimenovanog pape primili „molitvu“ – obećanje da će ih Bog Hrvata štititi i pomagati kadgod drugi narodi provale u hrvatsku zemlju i ratom ih uznemire, te da će ih Petar, Kristov učenik, obdariti pobjedom. Sakač je u svojim raspravama nastojao dokazati vjerodostojnost toga ugovora te je smatrao da se neimenovani papa odnosi na svetog Agatona.
U jezuitskoj crkvi sv. Mihaela u središtu Münchena, 140 djece iz Hrvatske katoličke župe München prvi je put primilo svetu pričest. Oko stola Gospodnjeg okupili su se brojni vjernici, obitelji, rodbina i prijatelji. Mnogi od njih pristigli su posebno za ovu prigodu iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Euharistijsko slavlje u prošlu subotu predvodio je […]
Papa Agaton poslao je 680. godine poslanicu bizantskom caru Konstantinu IV., nastalu na rimskom crkvenom saboru. U njoj se navodi: Između barbarskih naroda, kako Langobarda tako i Slavena, također u sredini Franaka i Gala, nalaze se mnogi od mojih slugu (tj. biskupa), koji se s obzirom na apostolsku vjeru ne prestaju revno mučiti…. Sakač je zaključio da spomenuti Slaveni biti mogu jedino Hrvati, jer su ostali slavenski narodi pokrštavani tek potkraj 8. i početkom 9. stoljeća. Agatonova poslanica tako potvrđuje da su Hrvati već 680. godine imali biskupe koji su ih duhovno opsluživali. Poslanicu su potpisali nazočni biskupi, među kojima i jedan iz Istre, no ne i iz ostalih hrvatskih krajeva. Sakačevu tvrdnju prihvatili su i hrvatski povjesničari Dominik Mandić i Marković.
Dr. Đurasović se pozvao i na izvore prema kojima je pokrštavanje Hrvata započelo između 640. i 642. godine. Spomenuo je i Tomu Arhiđakona, koji navodi da je većina pučanstva tada već bila pokrštena. Predavač je potom govorio o odnosu Crkve i hrvatskih vladara, istaknuvši Trpimira, Domagoja, Branimira, Tomislava i druge, a osobito kralja Zvonimira.
Branimir je hrvatsku nezavisnost učvrstio oslanjajući se na papu, koji ga je priznao za kneza i uputio mu svoj blagoslov. U vrijeme kralja Tomislava, 925. godine, prvi su put sjedinjeni sjeverni i južni krajevi, od Drave do mora, u jedinstvenu hrvatsku državu. Tomislav je tada okrunjen i priznat za kralja, a papinsko priznanje potvrdilo je status Hrvatske kao kraljevine.
Na sličan se način i kralj Zvonimir oslonio na Crkvu: zavladao je dalmatinskim gradovima, a papa ga je priznao za kralja Hrvatske i Dalmacije. Tada su te zemlje prvi put tvorile jedinstvenu državu.
Govoreći o crkvenim saborima u Splitu 925. i 928., dr. Đurasović je ustvrdio da je tada zaključeno kako se vrhovna crkvena vlast na čitavome hrvatskom području – od mora do Drave i od Raše do Kotora – priznaje splitskom nadbiskupu. Ninska biskupija je ukinuta, a biskupu Grguru dodijeljena skradinska. Sabori su također zabranili ređenje svećenika koji bi u bogoslužju koristili staroslavenski jezik. Međutim, budući da je bilo vrlo malo svećenika koji su znali latinski, zapadno bogoslužje na crkvenoslavenskom jeziku hrvatskog obilježja ipak se sačuvalo. S njim se očuvalo i hrvatsko narodno pismo – glagoljica – te su oboje postali trajni dio naše kulturne baštine.
Veći dio svog predavanja dr. Đurasović posvetio je Zahumlju, odnosno Hercegovini. Posebno se osvrnuo na općinu Ravno kao „štit hrvatskog juga“. Govorio je o stradanjima stanovništva, hercegovačkom ustanku, prelascima dijela pučanstva na pravoslavlje i islam, o bjegovima te teškim stradanjima Hrvata u donjoj Hercegovini.
U Münchenu je u četvrtak održan susret ministranata iz hrvatskih katoličkih zajednica koje djeluju na području Bavarske. Na susretu su sudjelovali ministranti iz sljedećih zajednica: Traunreuth (23), Freising (60), Augsburg (28), Ingolstadt (10), Kempten (25), Rosenheim (24) i München (86). Vedro nebo, obilje sunca i još više radosti na licima ministranata i ministrantica, njihovih svećenika, […]
Na samom kraju okupljenima se predstavio novi župnik Hrvatske katoličke župe München fra Frano Čugura, koji je zahvalio dr. Tomislavu Đurasoviću. Zahvalnu riječ uputio je i Ante Moro, predsjednik Akademskog kruga.
fra Jozo Župić
