Grgich Hills

Velika životna priča Miljenka Grgića: Nikada nikoga nisam otpustio

4. svibnja 2021. u 8:25

Potrebno za čitanje: 8 min

Dijaspora.hr

Životne priče

FOTO: Hrvatski kalendar

Miljenko Grgić prvu veliku pobjedu bilježi 24. svibnja 1976. u Parizu na povijesnom slijepom kušanju najboljih francuskih i kalifornijskih vina. Devetero najviše kvalificiranih vinskih stručnjaka i sudaca okupio je Steven Spurrier, ugledni britanski trgovac vinom koji živi i radi u Francuskoj, u slijepom kušanju šest najboljih kalifornijskih chardonnaya i četiri najpoznatija francuska bijela Burgundija.

Tko je Ilija Letica, čovjek koji je u Americi izgradio milijunski posao od papira i plastike?

Ilija Letica osnivač je istoimene korporacije u Rochesteru, u saveznoj državi Michigan. Tvrtku je pokrenuo 1967. godine, proizvodeći plastične kante zapremnine pet galona. Danas potpisuje razne industrijske proizvode za pakiranje, s postrojenjima diljem Sjedinjenih Američkih Država te nizom licenci u Japanu, Venezueli, Portoriku i diljem svijeta. Rođen u je Duvnu, danas poznatom kao Tomislavgrad, kao […]

Slijepa degustacija podrazumijeva skriven identitet i skriveno podrijetlo vina. U kategoriji bijelog vina pobjedu nad stoljetno cijenjenom vinskom regijom Burgundije bilježi Grgichev Chateau Montelena Chardonnay iz 1973. godine. Kako je tada Grgich tvrdio, to je bio njegov doprinos za proslavu američke Dvjestogodišnjice, kao i počast voljenoj Hrvatskoj u kojoj je rođen i školovan. Tisuće američkih novina i časopisa izvijestili su i proslavili Grgićevu pobjedu, najavljujući novo doba američkog vina.

U to vrijeme Grgić nije smatrao pariški degustacijski spektakl toliko važnim, ali kasnije je shvatio njegovu težinu…

“Kalifornijska su vina po kvaliteti dorasla i premašila kvalitetu francuskih. Čak i u svojoj zemlji s vlastitim (francuskim) kušačima, dokazana je superiornost naših vina. Ovo je prvi put da se to dogodilo u povijesti”, rekao je.

Najmlađi od 11-ero djece, Miljenko Grgić rođen je 1. travnja 1923. godine u ruralnoj obitelji u selu Desne u Hrvatskoj. Obitelj, kao i većina seljana, posjedovala je mali vinograd i vinariju.

“Kada sam imao tek dvije i pol godine, pio sam vino pomiješano s vodom”, prisjetio se Grgić, koji je kao trogodišnjak pored oca gazio grožđe i upijao vještine vinarstva.

“Ljubav prema vinu pratila me na studiju Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao sam 1954. godine, smjer enologija i vinogradarstvo”, napomenuo je naš sugovornik.

Kao student bio je aktivni i otvoreni neprijatelj totalitarnog komunističkog režima i jugoslavenskog preuzimanja domovine Hrvatske. Sa samo jednim preostalim ispitom prije magistriranja 1954. godine, ishitreno je otišao u Njemačku, a da to nije rekao ni svojim roditeljima. Nakon 18 mjeseci emigrirao je u Kanadu, iskrcavši se u Halifax 1956. Znajući vrlo malo engleski jezik i ostavši gotovo bez novca, vozio se vlakom pet dana do Vancouvera u Britanskoj Kolumbiji gdje su mu rođaci pomogli pronaći posao. Dok je dvije i pol godine čekao američku vizu, radio je kao konobar u kafiću koledža Vancouver za 60 dolara mjesečno. Njegov sljedeći posao bio je u struci na kvalificiranom radnom mjestu za kontrolu kvalitete u tvornici papira. Napokon, 1958. dobio je američku vizu i pridružio se svojoj rodbini u Aberdeenu u Washingtonu.

Grgićev san bila je Kalifornija, vinogradi i vinarstvo. Njegova rodbina u Seattleu i nećak rođen u Americi, koji je bio katolički svećenik, uspio je uspostaviti neke kontakte za njega u vinskoj dolini Napa, gdje je stigao na vrijeme za berbu 15. kolovoza 1958. Odmah je počeo raditi za vinara Lee Stewarta u vinariji Souverain, a šest mjeseci kasnije i za Christian Brothers u njihovoj proizvodnji pjenušca.

Godine 1959. ostvaren je prvi važan korak ka njegovu životnom snu kada se pridružio Andréu Tchelistcheffu u Beaulieu vinogradu…

“Andre je bio izbjeglica kao i ja. Radio je na vrlo važnom istraživanju kvasca, malolaktične fermentacije i vinskog kvarenja. To je bilo vrlo važno jer je malolaktična fermentacija tada smatrana kvarenjem. Morali smo naučiti kako to kontrolirati”, otkrio je Grgić.

U vinogradu Beaulieu, Mike Grgich proveo je devet godina kao glavni kemičar zadužen za kontrolu kvalitete, u to vrijeme presudno važnome zbog zaštite vina od bakterijskih nameti. Prisjeća se da su 1960. bile uzbudljive godine u napretku kalifornijskog vinarstva i kako su u Beaulieu ostvarili mnoge uspjehe u procesu efikasnije proizvodnje vina. S Andréom Tchelistcheff, Grgich je radio na istraživanju primjene prve inducirane malolaktičke fermentacije u Kaliforniji. S nastavljenom primjenom ovog posebnog postupka, do 1982. godine sva Beaulieu crna vina koristila su induciranu malolaktičku fermentaciju. S daljnjim eksperimentiranjem Mike i André utvrdili su da, koristeći precizne doze fumarne kiseline s bakterijama ML34, mogu kontrolirati ishod malolaktične fermentacije.

Još jedno važno postignuće bilo je kada je Beaulieu postala jedna od prvih vinarija koje su koristile Millipore filtraciju za sva svoja vina. To je bilo vrlo važno za razvoj vrhunskog vina u dolini Napa.

Mike i André također su uspjeli pronaći poseban ekstrakt kvasca koji je dobro komplementirao vina Beaulieu. Kroz eksperimentiranje s američkim i francuskim kvascima, napravili su “French White” sortu koja je postala presudnom u vrhunskoj proizvodnji najbolje kapljice.

Velika životna priča o fra Ljubi Krasiću: Učinismo što smo mogli, drugo neka učine moćniji

Fra Ljubo Krasić, jedan od najuglednijih hrvatskih misionara i prosvjetnih djelatnika u dijaspori 20. stoljeća, zauvijek nas je napustio 21. lipnja 2020. na Humcu u 83. godini života. Svećenik, pisac i urednik Ljubo Krasić rođen je 18. ožujka 1938. u Čitluku, gdje je pohađao franjevačku gimnaziju u Visokom, a studij filozofije i teologije u Sarajevu, […]

Godine 1968. Grgiću je ponuđena pozicija vinara i kemičara za kontrolu kvalitete u vinariji Robert Mondavi u Oakvilleu, udaljenoj samo tri milje od vinarije Beaulieu. Njegova nova plaća bila je 1000 dolara mjesečno. Tamo je Mike imao priliku eksperimentirati s najmodernijom opremom vinarija u Kaliforniji – od roto spremnika i centrifuge do vakuumskih filtera. Kao glavni enolog, Grgich je radio s Michaelom Mondavijem i nadgledao proizvodnju vina.

“Na raspolaganju sam imao bačve od francuskog hrasta, spremnike od nehrđajućeg čelika i čak tri laboratorija. I naučio sam trošiti novac – tj. nisam želio trošiti kao Robert Mondavi. Tamo sam odrastao”, otkrio je naš sugovornik.

Eksperimentiranje s hrastovim bačvama za Mikea je bilo vrlo važno. Od svih vrsta koje su mu bile dostupne, vremenom je zavolio tip Limousin kojeg je najviše preferirao i kojeg i dalje koristi za proizvodnju svog posebnog stila Chardonnaya.

Nakon gotovo 15 godina istraživačkog rada i savladavanja tehnologije vinarstva za drugog poslodavca, 1972. Grgich okreće novu stranicu. Potpuno se predao umjetnosti vinarstva. Otišao je od Mondavija i prihvatio primamljivu ponudu odvjetnika iz Los Angelesa Jamesa Barretta i njegovih partnera Paschicha i Hahna – pokrenuli su vinariju Chateau Montelena. Kao suvlasnika, vinara i vinogradara, Mikeov zadatak bio je redizajnirati i obnoviti zapuštenu vinariju s 90-godišnjom tradicijom, te ugraditi novu opremu. Tada je dobio punu slobodu da stvori svoj stil umjetnosti vinarstva. Napustio je strojeve i postao “vinski sitter” za “uzgajanje vina”. Njegovo prvo vino u Monteleni, Johannisberg Riesling iz 1972. godine, donio je prvu nagradu na testiranju Los Angeles Timesa 1974. godine.

Hrvatski kalendar

“Svake godine smo proizvodili četiri vrste vina: cabernet Sauvignon, zinfandel, johannisberg rRiesling i chardonnay. Inicijala želja bila je fokusirati se samo na cabernet sauvignon. No, na ugodno iznenađenje svih, naš chardonnay vrlo brzo osvaja mnoga prva mjesta na uglednim degustacijama. Na poznatoj slijepoj degustaciji s dvjestogodišnjom tradicijom u Parizu u svibnju 1976. taj chardonnay pobjeđuje ispred drugih šest kalifornijskih i četiri prestižna francuska”, dodao je Grgich.

Razvio je vlastitu vinogradarsku filozofiju: “Mi svako vino radimo na drugačiji način, na svoj vlastiti način. Tako ono ima vlastiti individualni karakter kao i svoju vlastitu osobnost. Činimo sve da izbjegnemo nepotrebnu preradu. Ulažemo velike napore u promatranju grožđa u samom vinogradu i uspostavljanju komunikacije između vinara, grožđa i vina. Nakon što se vina dobro naprave, trudimo se zadržati svu blagodat koja dolazi od grožđa, naučiti potrebe vina i zadovoljiti te potrebe kako bi mogli rasti, sazrijevati i razvijati vlastitu individualnost. Vina radimo na prirodan način”.

Sva Grgicheva vina stvorena su na takav način, a rezultati su već poznati diljem svijeta. Njegov chardonnay iz 1973. osvojio je Pariz 1976. godine, a nastavio je osvajati cijeli niz prvih nagrada i zlatnih medalja. Grgich je oduvijek želio imati vlastitu vinariju. Taj san ostvario mu se 1977. kada je prodao svoje udjele drugim vlasnicima Chateau Montelena i stvorio temelje vinarije Grgich Hills. Njegov poslovni partner bio je Austin Hills, kušač kave i vlasnik nekoliko vinograda u dolini Napa. Obitelj Hills nekoć je bila vlasnik Hills Brothers Coffee Company koja je osnovana 1878. godine u San Franciscu. Kada je obitelj Hills prodala tvrtku brazilskoj korporaciji 1977., Austin je bio vlasnik 4,5 posto udjela. Uložio je stečena sredstva u vinograde u dolini Napa i u Grgich Hills, smještenom na autocesti br. 29 blizini Rutherforda. Miljenko Grgich posjedovao je vještinu i stručnost proizvodnje vrhunskih vina, dok je Hills, vlasnik etabliranog vinograda, imao iskustva u poslovanju i financijama.

Hrvatski kalendar

Vina Grgich Hillsa bila su impresivna već od prve berbe. Njihov chardonnay 1977. proglašen je najboljim na svijetu na “Great Chicago Chardonnay Showdownu”. Degustaciju je sponzorirao veliki broj distributera alkoholnih napitaka, dok je o događaju u novinama Chicago Tribune (17. studenog 1980.) izvještavao kolumnist Craig Goldwyn: “Great Chicago Chardonnay Showdown bila je najveća organizirana degustacija ovog vina na svijetu. Nikada do sada nije bilo čak 221 različitih vina iste sorte grožđa koju je ocjenjivalo profesionalno vijeće… Suci, svi odreda profesionalni vinari ili kupci vina, došli su iz Chicaga, New Yorka i Michigana… Na kraju je pobjednik i dalje bio dosadašnji prvak Miljenko Grgich”.

Kolumnist i vinski stručnjak James Laube izvijestio je u časopisu The Wine Spectator (31. prosinca 1992.) kako je Mike Grgich otvorio boce iz 21. berbe svog chardonnaya za degustaciju na California Wine Experienceu 1992. godine.

“Malo kalifornijskih vinogradara mogu prirediti predstavu s više od 20 berbi chardonnaya i nadati se da će sve dobro proći kod sudaca”, primjećuje i otkriva da je od 21 berbe, čak 11 osvojilo 90 ili više bodova (izvanredno), a devet 85 ili više bodova (vrlo dobro).

“Njegovi chardonnayi nisu samo stilski jedinstveni i privlačni, nego i zadivljuju svojom sposobnošću da graciozno stare, dok mnogi drugi kalifornijski chardonnayi gube posebnost u roku od nekoliko godina”, izjavio je Laube.

Chardonnay iz Grgich Hillsa 1979. godine poslužen je u Bijeloj kući 13. listopada 1981., dok je chardonnay iz 1978. poslužen njenom veličanstvu kraljici Elizabeth II. u Bijeloj kući 1983. Na raznim vinskim natjecanjima i sajmovima od 1988. do 1989. chardonnay iz 1986. dobio je šest zlatnih medalja.

Chardonnay iz Grgich Hillsa postao je standard prema kojem se ocjenjuju drugi chardonnayi. Miljenko Grgich je uistinu postao “kralj Chardonnaya”.

Kako se vinarija Grgich Hills širila, rastao je i broj zaposlenika. Miljenko je rekao da nikada nikoga nije otpustio, čak i ako je pogriješio…

“Ako netko pogriješi, odvedem ga na stranu i razgovaramo o tome zašto se to dogodilo i da pronađemo najbolji način da se to više ne ponovi”, istaknuo je.

Slatko desertno vino Violetta, nazvano po njegovoj kćeri, napravljeno od grožđa ubranog vrlo kasno u sezoni, sadrži i plemenitu plijesan Botritis Cinerea (plemenita plijesan) te podsjeća na fini Sauternes i ima prekrasan balans šećera i kiseline.

Ponekad vam je teško? U redu! Ovaj Hrvat na uzletištu u Americi čeka kći koju nije vidio devet godina…

Životni put jedne drage gospođe kao da je ispisao dio mučne povijesti hrvatskog naroda. Tridesete, četrdesete i pedesete godine prošlog stoljeća kao da su pisale povijest u životu jedne osobe. Rat, neizvjesnost, pogibije, nestanci, ubojstva, loše vijesti, sakrivanja, tajna dopisivanja, tiha molitva, smrt najbližih, nestanak oca, smrt majke, odlazak u najdalji svijet, ponovni počeci… Sve […]

Kada je Hrvatska stekla neovisnost od totalitarne Jugoslavije i izborila slobodu od komunizma, Miljenko se 1990. vratio kući…

“Oduvijek sam sanjao vratiti se kada Hrvatska stekne neovisnost”, ponovio je Grgić mnogim prijateljima koje je ponovno sreo nakon više od 40 godina. Ali njegov san da posjeduje vinograd i vinariju u Hrvatskoj prekinut je kada je srbijanska agresija 1991. uništila preveliki dio naše domovine.

Nekoliko puta putovao je u Hrvatsku, proučavajući što bi mogao učiniti da pomogne obnovi domovine…

“Odlučio sam da imam nešto donirati, a to je znanje koje sam stekao u inozemstvu tijekom 44 godine”, zaključio je.

Kada je odlučio otvoriti svoju vlastitu malu vinariju u Hrvatskoj, 1995. pronašao je i kupio kamenu zgradu u selu Trstenik na poluotoku Pelješcu. Izvorno je “karaulu” izgradila vojska kao graničnu barijeru, a kasnije je korištena kao odmaralište. Zgrada je bila potpuno obnovljena 1995. godine i opremljena kao moderna vinarija. Kupio je najbolju dostupnu opremu i brodom isporučio spremnike od nehrđajućeg čelika (proizvedene u Santa Rosi u Kaliforniji), automatsku liniju za punjenje, mikrofilter za sterilno punjenje boca, cijelu laboratorijsku postavu i sustav klimatizacije kako bi se osigurala odgovarajuća kontrola temperature. Nove hrastove bačve uvozile su se iz Francuske. Vinariji je dano ime GRGIĆ VINA.

Miljenko Grgić imao je ideju stvoriti vina svjetske klase u Hrvatskoj kao što je Mike Grgich to učinio u Kaliforniji.

Prva berba održana je 1996. godine, i to bijelog vino pošipa i crnog vino pod nazivom plavac mali. Pošip je napravljen od poznatog grožđa imena pošip koje se stoljećima uzgaja na otoku Korčuli.

Je li California Zinfandel izvorno hrvatski plavac mali?

U proslavi svoje srebrne jubilarne godišnjice 1994. godine, International Wine i Spirit Competition (IWSC) svečano su inaugurirali novu trofejnu nagradu za Zinfandel sortu. Upravo Zinfandel Grgich Hillsa iz 1989. izabran je za “Najbolji zinfandel na svijetu”. Natjecanje IWSC zapravo je Olimpijada vinske i alkoholne industrije, gdje najiskusniji svjetski kušači ocjenjuju najbolje napitke iz preko 30 različitih zemalja.

Hrvatski kalendar

Kada je Miljenko Grgić 1958. godine došao u Kaliforniju i dobio prvi posao u vinariji Souverain, primijetio je izvanrednu sličnost između grožđa zinfandel uzgajanog u Kaliforniji i plavca malog iz rodne mu Hrvatske. Trideset i pet godina kasnije, pri ponovnom posjetu Hrvatskoj 1993., sa sobom je uzeo nekoliko uzoraka lišća i grozdova zinfandela za usporedbu s plavcem malim. Bio je duboko uvjeren da je to zapravo isto grožđe. Sveučilište California u Davisa istraživalo je enološko podrijetlo zinfandela.

“Ako treba istaknuti neku značajnu razliku između okusa plavca malog i kalifornijskog zinfandela, treba reći da hrvatska verzija djeluje nešto elegantnije”, izvijestio je Terry Robards iz Hrvatske u svom velikom članku o otkriću “Zinfandel – misterija riješena” (časopis Wine Enthusiasts, kolovoz 1996.).

“Skriveno pod burnom poviješću, nestabilnom politikom i dugotrajnim pogrešnim percepcijama, pravo podrijetlo američkog grožđa zinfandel ostalo je skriveno – sve do sada”, dodao je Robards i otvorio misteriozna vrata njegova i Grgićevog otkrića na zinfandelu.

“Sada je misterija očito riješena. Niz novootkrivenih dokaza ukazuje na to da je zinfandel došao iz današnje Hrvatske. I kako Miljenko Mike Grgić uvjerljivo prikazuje: ‘To je područje u kojem je Zinfandel rođen’.”

Robards zapisuje kako je Mike Grgich rodom iz Hrvatske iz koje je otišao 1958. godine za Kaliforniju, koristi riječ zinfandel naizmjenično s plavac mali, pa potom mali plavac.

“Mali plavac. Plavac mali. Kako god, to je zinfandel”, istaknuo je Grgich.

Velika ispovijest Borisa Mikšića: U formuli krv + znoj + suze malo mjesta ostaje za ono što zovemo slavom

Šezdeset i osme godine, koju svijet pamti kao neobuzdanu godinu prosvjeda mladosti, jedan je običan izlet u samoborske brege presudno odredio cijeli moj životni put. Na povratku, idući prema “Samoborčeku”, prolazili smo moja djevojka Dunja i ja glavnim trgom kad smo začuli neuobičajeno glasno brujanje automobilskog motora. Okrenuli smo se i ugledali crveni Ferrari 500 […]

Da, Mike iz Kalifornije je Miljenko u Hrvatskoj, Miljenko Grgić iz Hrvatske je Mike Grgich u Kaliforniji, Plavac mali iz Hrvatske je zinfandel u Kaliforniji, a zinfandel iz Kalifornije opet je mali plavac u Hrvatskoj.

Hrvatski kalendar, 2001., fra Ljubo Krasić (preveo Nikola Meteš)

Kako bi svojim korisnicima pružili što bolje korisničko iskustvo ova stranica koristi kolačiće (engl. cookies). Više o kolačićima saznajte ovdje