Od izbjeglištva do cijenjenog inženjera u australskom QANTAS-u. Otišao je još jedan čovjek čiji je život vrijedan divljenja

Ovih nas je dana, točnije 26. kolovoza 2026., zauvijek napustio istaknuti književnik i publicist Drago Šaravanja, koji je u zreloj životnoj dobi višedesetljetnu australsku adresu odlučno zamijenio onom zagrebačkom.

Marljivosti i dvostruka uspješna karijera inženjera i pisca, omogućila mu je, nakon preboljene egzilantske traume u svojim ranim dvadesetima – život vrijedan divljenja.

Drago je bio čestit i marljiv čovjek, požrtvovan suprug, otac i djed, mio i odan prijatelj te pronicljiv pisac koji je okusio sjaj i bijedu svjetskih metropola. Surađivao je desetljećima u brojnim kulturnim aktivnostima Hrvatske matice iseljenika, napose književnim projektima anglofonoga područja koji su bili usredotočeni na interkulturalne fenomene, a o kojima je i sam Šaravanja maestralno pisao u svojim kroatološkim ogledima i romanima, kao i kulturološkim esejima. Pišući o drugima i drukčijima, iskazivao je neviđenu empatiju za malog, običnog, čovjeka – kojemu je vjera u Boga i pošten rad u tuđini otvarao mnoga vrata. Bio je veliki kozmopolit i odani patriot, sve u jednoj osobi. Ljubio je istodobno i Australiju i Hrvatsku, noseći ih u srcu uz duboku zahvalnost majci Hercegovki.

Rođen je 17. siječnja 1940. u Lipnu kod Ljubuškoga. Nakon djetinjstva u rodnome kraju i gimnazijskih dana u Isusovačkome sjemeništu u Dubrovniku, te nastavka srednjoškolskih dana u Zagrebu, životni ga je put kao 19-godišnjeg mladića odveo u izbjeglištvo. Utočište je prvo našao u Italiji, a zatim je emigrirao u Australiju, gdje je proveo 42 godine. Ondje je, vlastitim radom, školovanjem i upornošću – izgradio profesionalni put od teških fizičkih poslova do zvanja zrakoplovnog strojarskog inženjera s inovativnim postignućima u QANTAS-u.

Uključio se u razne aktivnosti hrvatske iseljeničke zajednice u Australiji 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća. Istodobno je studirao hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu Macquarie u Sydneyju, gdje je za izniman akademski uspjeh sredinom 80-ih primljen u Golden Key National Honour Society.

Šaravanja je književno i publicistički bio trajno zaokupljen odnosom između domovine i iseljeništva, iskustvom odlaska i povratka, te pitanjem pripadnosti. Uspoređujući društveni i kulturni napredak Lijepe Naše u odnosu na razvijenije zemlje Zapada, bio je umjereni optimist, prateći s posebnom radošću i prinose svoje fakultetski obrazovane djece te unučadi – kod kojih je, sa suprugom Erikom, razvio veliku ljubav za obje kulture i hrvatsku i australsku.

Surađivao je u brojnim hrvatskim publikacijama, objavljujući poeziju, kratke priče i eseje. Zanimljive priloge i kritičke osvrte objavljivao je često u časopisu „Matica“ i Hrvatskom iseljeničkom zborniku.

Iz Šaravanjine literarne ostavštine stilskom ljepotom se izdvajaju: zbirka pjesama „Svaka rijeka svome moru teče“ (Sydney, 1993.); spjev Hrvatska sloboda (Sydney, 1994.); te povijesne monografije „Hrvati sa Snježnih planina“ (Sydney, 1999.), „The Snowy and Croatians“ (Sydney, 1999.) – koja se nalaze i u Mitchell´s State Library u Sydneyju. Disidentski prozaist i pjesnik Šaravanja uvršten je u prestižne antologije: „Hrvatska iseljenička lirika“ (1974.) ur. fra. Lucijan Kordić; „Hercegovina“ (2002.) ur. dr. Vjekoslav Boban; te dvojezični zbornik pripovijetki hrvatskih književnika u Australiji „Zrcala u sjeni; zbornik pripovijetki australskih pisaca Writers´ Mosaic“ (1992., 1993., 1996.).

Objavio je zapažene romane „Idemo kući“, „Na drugoj strani vremena“, „Gelipter“ i „Novo odijelo“. Za prvi roman „Idemo kući“ nagrađen je nagradom fra Lucijan Kordić za najbolje djelo koje tematski obrađuje život Hrvata izvan Republike Hrvatske. Autobiografski diskurs Šaravanja će nastaviti razvijati dvijetisućitih i u ostalim romanima.

Tako je za roman od 600 stranica „Na drugoj strani vremena“ (2007.) osvojio nagradu Pasionske baštine i Društva hrvatskih književnika iz Zagreba. Taj roman ostaje zapamćen kao fascinantna saga o ljudima iz dvije obitelji koje potječu iz istog mjesta i koji, iako drukčijih političkih svjetonazora završavaju – u emigraciji. Ne radi se samo o opisivanju mnoštva egzilantskih zavrzlama: to je djelo svjedočanstvo jednog života i jednoga turbulentnog povijesnog razdoblja u doba hladnoratovske podjele svijeta, kakvo do sada nije bilo napisano u hrvatskoj književnosti. Taj Šaravanjin roman prati životni put čovjeka koji od bistroga seoskog dječačića postaje ugledni građanin Australije, svrstavši svoga autora u red hrvatskih antologijskih prozaista. U hrvatskoj književnosti nema mnogo ovakvih knjiga koje autentično svjedoče o nacionalnoj pomirbi svih Hrvata, te dubokoj povezanosti iseljene i domovinske Hrvatske. Književni radovi Drage Šaravanje na hrvatskom i engleskom jeziku uvršteni su u suvremene antologije književnosti u Australiji i Hrvatskoj, te Bosni i Hercegovini.

Ključne riječi #Drago Šaravanja #Hrvati u Australiji #osmrtnice