Obraćenje, a ne moraliziranje
FOTO: Pixabay
Obraćenje je jedna od središnjih tema kršćanstva. Mnogo puta – i ne samo u korizmi – čujemo svećenike kako propovijedaju o obraćenju. I s pravom, jer poruka je to i Isusa Krista koji je tako jasno kazao da je naš kršćanski poziv obratiti se i vjerovati njegovu Evanđelju.
Ako se iz američkog grada Phoenixa uputite autocestom broj 60 prema istoku savezne države Arizone, nije loše proći kroz nestvarnu i gotovo netaknutu prirodu američkog jugozapada. Pred vašim će se očima tako nizati prostranstva kamena, pijeska, drače i niskoga raslinja, a sve to preplavljeno poljima kaktusa koji poput stražara bdiju nad pustoši koja ih okružuje. […]
Što je pak obraćenje? Na jednome će mjestu kardinal Joseph Ratzinger, budući papa Benedikt XVI, upozoriti svoje slušatelje da obraćenje nipošto ne miješaju s moraliziranjem. Jer, kršćanstvo nije samo moral, iako ono uključuje vrlo jasne moralne kriterije.
Ratzinger podsjeća da je kršćanstvo prije svega vjera i to vjera odnosa Boga i čovjeka. U tom smislu, ne bismo smjeli kršćanstvo svesti na puki skup zakona, nego je ono dar prijateljstva i zajedništva s Bogom. To uistinu podrazumijeva i moralan život, ali taj moralan život nije sam sebi svrha, nego je on sredstvo kojim se ulazi u to zajedništvo s Isusom.
Obraćenje dakle znači pripadati Bogu sve više i više te onda iz ljubavi prema Bogu i pošteno živjeti. Tako izvor i nadahnuće našeg djelovanja nije u zakonu, nego u ljubavi. A ljubav je najveća pokretačka snaga koja bi trebala krasiti živote nas vjernika. Zašto je onda među kršćanima počesto tako malo ljubavi? Odgovor je vrlo jasan: jer se nismo obratili.
Kada se čovjek penje strmovitom cestom prema Fonte Colombu, iza sebe kao da ostavlja sav dotadašnji svijet i uranja u neku nepoznatu i neotkrivenu harmoniju u kojoj je glavni protagonist siromašni Svetac iz Asiza. Zanimljiva je ta stvarnost opipljujuće Franjine prisutnosti na franjevačkim mjestima diljem Asiza i njegove okolice. Čovjek si pred očima može, danas […]
Sami onaj koji se obrati Bogu može od Boga dobiti snagu za svjedočku ljubav. Takva vrsta obraćenja, koje prihvaća vlastitu slabost te slabost drugoga, kadro je mijenjati svijet. Međutim, Ratzinger opominje da mi počesto obraćenje zamijenimo moraliziranjem. Umjesto da se mijenjamo mi se opravdamo onom starom „pa tako svi čine“ te uvjeravamo sebe da je se i moral promijenio jer su se svi promijenili.
Takvo moraliziranje dovodi nas u situaciju da se nad onima koji su prema nekim kriterijima lošiji od nas mi zgražavamo, dok one koji su od nas bolji ponižavamo govoreći „nisam ništa lošiji od drugih.“
Vrijeme koje je pred nama je vrijeme godišnjih odmora. To je vrijeme kada sa sebe odbacujemo umor koji se nakupi kroz rad i svakodnevne obveze. Možda je to i vrijeme kada bismo trebali malo razmisliti o svojim životnim prioritetima i izborima. Za nas vjernike to je uvijek u svijetlu Isusovih riječi: „Obratite se!“
Uvijek me je odavao pogled. Progovarao je znatiželjom, sjao otkrivajućom snagom, šibao gorčinom lutanja. Nisam znao sakriti svoje poglede. I Ti si to primijetio. U jednom trenutku, dok sam radoznalo gledao oko sebe, uhvatio si me u zamku i pokazao mi sebe. Otada, ja samo želim ponovno vidjeti tu Ljepotu. Uvijek sam se bojao tišine. […]
Napominjem: Isus poziva na obraćenje, a ne na moraliziranje. Neka vam ljeto bude blagoslovljeno!
