Gradišće

Hrvatska nije zemlja, kamen ili voda. Hrvatska je riječ koju naučih od majke i ono u riječi mnogo dublje od riječi

13. svibnja 2021. u 9:37

Potrebno za čitanje: 3 min

Dijaspora.hr

Vijesti

FOTO: Hrvatska matica iseljenika

Svaki lektorat na kojemu se uči i predaje hrvatski jezik, svekolika kulturna baština i suvremena nacionalna kultura, neizmjerno je vrijedan kao njihov posrednik i kao promotor naše prelijepe domovine.

Lektorica hrvatskog jezika o životu u Lisabonu: Zimi je toplije vani nego unutra

Kolega lektor Robert Bebek, ujedno i moj prethodnik u glavnom gradu Portugala, u jednom je intervjuu rekao da lektori u svakoj od zemalja u kojima se zateknu presvlače svoju zmijsku košuljicu, dobiju nove adrese, isprave i hodograme. S obzirom na to da Portugal nije prva zemlja u kojoj sam se našla predajući hrvatski jezik, uviđam […]

Lektorati hrvatskoga jezika raspršeni su posvuda – od toploga Lisabona, živopisnog Praga, egzotičnog New Delhija, modernog Toronta, kišovitog Londona… Baš kao i vrijedni lektori i profesori koji sa sobom nose vrijedna i nerijetko neizreciva životna i profesionalna iskustva, ali i naši brojni studenti koji marno, korak po korak, svladavaju naš jezik vrlo ljupka zvuka, no kompleksnih i zahtjevnih jezičnih pravila.

Jedan takav lektorat nalazi se na Visokoj pedagoškoj školi u najistočnijoj austrijskoj pokrajini Gradišće. Poznato nam je svima kako ondje žive gradišćanski Hrvati koji svoju arhaičnu čakavštinu škrto čuvaju od zaborava već gotovo pet stoljeća.

Hrvatska matica iseljenika – Dvorac Esterhazy u Željeznom

Veliku zahvalu za ovaj korak dugujemo predanoj prof. dr. Andrei Zorki Kinda Berlaković, voditeljici studija, koja je svoj cijeli ne samo profesionalni, nego i životni put posvetila očuvanju jezika gradišćanskih Hrvata, njihove književnosti i kulture, a kao kruna toga posla osnutak je ovoga studija koji obrazuje buduće nastavnice i nastavnike.

Situacija u Austriji je takva da se hrvatski studira i uči kao „BKS“ jezik (bosansko-hrvatsko-srpski) na nekoliko austrijskih sveučilišta. Ovo je prvi iskorak u smjeru njegova osamostaljenja ne samo u Republici Austriji, nego i na cijelom njemačkom govornom području.

Hrvatica u Velikoj Britaniji: Cilj je ukazati na razlike između hrvatskog i srpskog jezika

Škola za slavenske jezike (SSEES) pri UCL osnovana je 19. listopada 1915. godine kada je Tomáš Garrigue Masaryk političar, sociolog i filozof, kasniji prvi predsjednik Čehoslovačke, održao predavanje “Problem malih naroda u europskoj krizi”, kojim je započela s radom jedna od najpoznatijih obrazovnih institucija za slavenske studije u svijetu. Korijeni visokog školstva u Velikoj Britaniji […]

Studij je namijenjen svima koji žele raditi u školama i predavati hrvatski jezik na svim razinama. Osobito je važan za prostor Gradišća u kojemu se u nekoliko desetaka škola predaje hrvatski jezik, no njegova se važnost očituje i u daljnjem njegovanju baštine, jezika i kulture gradišćanskih Hrvata po prvi puta na akademskoj razini.

Odjel je mali, ali funkcionira poput jedne velike obitelji. Naši studenti uglavnom su gradišćanske Hrvatice i Hrvati koji dolaze na studij s jezičnim predznanjem, iako je studij otvoren i za studente koji ne znaju hrvatski jezik. Kada govorimo o našim studenticama i studentima moram spomenuti neke od njih, na primjer Štefana koji je pred mirovinom, ali je odlučio usavršiti svoje jezično znanje i pokazao mi da nikada nije kasno ulagati u sebe, učiti i obrazovati se. Ana-Maria nam redovito na jezičnim vježbama otpjeva pokoju pjesmu Olivera Dragojevića, kreativna Lena već radi s najmanjim uzrastom djece u jednoj osnovnoj školi i poučava ih jeziku njihovih predaka, a Andrea iz silne ljubavi prema hrvatskom jeziku pohađa ovaj studij. Martina je Zagorka rođena u Gradišću i sa svojim dečkom Lukasom, koji također poučava na hrvatskom u jednoj osnovnoj školi, vodi folklornu skupinu i najmanje Gradišćance podučava sviranju tamburice.

Hrvatska matica iseljenika – Zorka Kinda Berlaković sa studentima

Ove akademske godine dobili smo nove studentice i studente koji će obogatiti naš studij i motivirati profesoricu Zorku i mene da budemo još bolji u svome poslu. Na kraju ovoga teksta, moram se zahvaliti svim divnim ljudima koji ovdje predano rade na očuvanju svega onoga što su im njihovi „stari“ predali u naslijeđe i što su mi baš ovdje, među pitomim gradišćanskim „bregima“, pokazali da ni brda nisu, ni doline, ni rijeke, ni more, ni oblaci nisu, ni kiša, ni snijeg nije moja Hrvatska … Hrvatska nije zemlja, kamen, voda, Hrvatska je riječ koju naučih od majke i ono u riječi mnogo dublje od riječi…

Vladan Čutura, Hrvatska matica iseljenika

Hrvatica u Bukureštu: Grad sam zavoljela zbog brojnih sunčanih dana i otvorenih ljudi

Hrvatski jezik poučava se u glavnom gradu Rumunjske, na Fakultetu stranihjezika i književnosti u okviru studija kroatistike koji je osnovan 1996. godine. Riječ je o dvopredmetnom studiju na kojemu studenti odabiru još jedan jezik. Svoja razmišljanja o učenju hrvatskog jezika, ali i životu u Bukureštu, s nama je podijelila profesorica Sanja Franković… Na katedri za […]

Vladan Čutura rođen je u Somboru u Vojvodini, a nakon osnovne škole i gimnazije, upisuje studij kroatistike i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom je fakultetu 2018. stekao titulu doktora znanosti obranivši rad naslova Fenomenologija zločina u hrvatskome kriminalističkom romanu. Radio je u programu hrvatske nastave u inozemstvu u Subotici, a trenutačno je zaposlen kao lektor hrvatskoga jezika na Visokoj pedagoškoj školi Gradišće te predavač na kolegiju Interkulturalne kompetence na Viskoj poslovnoj školi Burgenland. Surađivao je sa Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice, Hrvatskom maticom iseljenika, Ministarstvom obrazovanja i istraživanja Republike Austrije i Direkcijom za obrazovanje Gradišće na različitim projektima u kulturi i obrazovanju. Živi u Beču. Govori engleski, mađarski i njemački jezik.