Lektorica hrvatskog jezika o životu u Lisabonu: Zimi je toplije vani nego unutra

Kolega lektor Robert Bebek, ujedno i moj prethodnik u glavnom gradu Portugala, u jednom je intervjuu rekao da lektori u svakoj od zemalja u kojima se zateknu presvlače svoju zmijsku košuljicu, dobiju nove adrese, isprave i hodograme.

S obzirom na to da Portugal nije prva zemlja u kojoj sam se našla predajući hrvatski jezik, uviđam da je na poetičan način izrekao činjenicu koja prožima život jednog nastavnika hrvatskoga jezika u inozemstvu. I tko god novi dođe na isto mjesto u toj stalnoj izmjeni, piše drukčiju priču. Svatko u svojoj košuljici.

Lektorat hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Lisabonu (FLUL-Faculdade de letras da Universidade de Lisboa)) utemeljen je 2016. kao dio Centra za slavenske jezike i kulture koji osim hrvatskoga jezika nudi i mogućnost učenja bugarskoga, češkoga, slovenskoga, poljskoga i ruskoga jezika. Studenti su najviše zainteresirani za potonji.

Zahvaljujući naporima Veleposlanstva Republike Hrvatske u Lisabonu i Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske te interesu i pomoći FLUL-a, nakon niza sastanaka i dogovora u koje su bile uključene sve strane, u akademskoj godini 2016./2017. počela je nastava hrvatskog jezika i kulture koju je izvodio prvi lektor hrvatskog jezika u Lisabonu Robert Bebek.

Lektora na najviše tri godine odabiru zajedno Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske koje predlaže tri kandidata i FLUL koji izabire jednoga od ponuđenih. U tijeku je peta akademska godina, treća s novom lektoricom.

Interes studenata za hrvatski jezik nije velik, ukupno ih je do deset u akademskoj godini. Nastavu pohađaju studenti FLUL-a koji Hrvatski jezik i kulturu I – VI mogu izabrati kao izborni kolegij ili jedan od kolegija u sklopu minor studija te vanjski polaznici koji hrvatski jezik odabiru kao tečaj stranoga jezika, to jest curso livre. Jezik se može učiti od početne razine A1.1 pa do razine samostalnih korisnika B1.2. Proteklih je godina nastava bila dvaput u tjednu po dva puna sata, no u akademskoj godini 2020./2021. uveden je još jedan nastavni dan preko Zooma. Nastava je dvaput u učionici i jedanput online, no ne zna se hoće li taj oblik ostati i dogodine. U svakom se semestru nastava izvodi u trima skupinama ovisno o stupnju.

Studente na učenje hrvatskoga jezika motiviraju najčešće ljubav (momak/djevojka iz Hrvatske); interes za slavenske jezike smatraju egzotičnima pa se primaju izazova svladavanja hrvatskoga. Vrlo je često riječ o ljudima koji govore nekoliko stranih jezika pa su se odlučili proširiti svoja znanja jer su, kako kažu, velike/glavne jezike već svladali.

Uz nastavu jezika, studenti mogu slušati i nastavu o hrvatskoj književnosti na kolegijima “Uvod u slavenske književnosti” te “Teme iz slavenskih književnosti” na kojima su moduli posvećeni hrvatskoj književnosti. Naime, nekoliko lektora zajednički izvodi kolegij, a svatko ima desetak sati za svoj modul. Te kolegije uglavnom pohađaju drugi studenti, a ne oni koji uče hrvatski, jer su namijenjeni svima kao izborni kolegiji. Interes nije velik, studenti često dolaze bez ikakvih znanja o hrvatskoj književnosti ili čak Hrvatskoj, a izlaze sa željom da pročitaju, primjerice, još koje Matoševo djelo ili doznaju štogod više o Kamovu.

S hrvatskim jezikom i književnosti moguće je susresti se i na Europskom danu jezika u rujnu na kojemu u obliku speak datinga nastojimo naučiti sugovornika osnovne izraze svoga jezika u svega pet minuta. Također i na fakultetskom filmskom festivalu Cinelínguas u ožujku na kojemu predstavljamo hrvatske filmove te na Noći europske književnosti u lipnju, događanju na kojemu se prezentiraju hrvatski autori i njihova djela na portugalskom jeziku. Sve su te aktivnosti prigoda za prezentaciju hrvatskog jezika, književnosti i kulture.

Fenomenalna hrana uz nezaobilazan bakalar na bezbroj načina, portugalska kremasta slastica pastel de nata, povoljno i uvijek odlično bijelo, crno i zeleno (e da, i to postoji) vino, ležernost i opuštenost u zraku, zagrljaj pri prvom susretu s novom osobom, gubljenje po starim uličicama u centru grada dok se iz daljine čuje fado, pješčane plaže, stalan vjetar, nepostojanje grijanja u zatvorenim prostorima (oni jednostavno negiraju zimu) samo su neke od čari koje Portugal i Lisabon nude na dlanu.

Što se grijanja tiče, zanimljiva je crtica da me moj prethodnik upozorio da se nigdje nije smrzavao kao u Lisabonu, a on je doista prošao brojna hladna odredišta. Bilo mi je to neobično čuti, no nije mi trebalo dugo da otkrijem o čemu je govorio. Stanove grije tek mala grijalica, pokretni radijator, i to svega jedan ili, ako imaš sreće, dva u cijelom stanu. Zimi je toplije vani nego unutra. Naime, možeš šetati u laganoj odjeći, ali kad sjedneš negdje u zatvorenom, možda će ti trebati i jakna.

Portugalci su simpatični, komunikativni, grle se i ljube, uvijek imaju vremena i nikada nema žurbe. Kada tek dođeš, guraš, inzistiraš, pitaš i pokušavaš biti učinkovit, obaviti što si zamislio, a onda shvatiš da se ne treba nervirati jer će se sve riješiti. I najbolje se prepustiti. Potrajat će, ali bit će u redu.

Uživajući u svemu navedenome – u poslu koji obavljam i u svakom trenutku svoga portugalskog života – vrijeme kao da klizi kroz prste, baš poput pijeska s dugačke plaže Costa de Caparice…

Katja Peruško, Hrvatska matica iseljenika

Ključne riječi #Hrvati u Lisabonu #Katja Peruško #lektori hrvatskog jezika