Retro priča
FOTO: Matica
Tereza Marić živjela je u Cantonu (Ohio), a njezina kćerka Mary Altenbernd u Urbani (Illinois). U prvi mah stekao se dojam da to nisu majka i kći, već dvije dobre prijateljice. Ne samo zbog tada mladenačkog izgleda Tereze Marić, već i zbog posebne bliskosti koja se osjeća u njihovim zajedničkim gledanjima na život, iskrenoj ljubavi prema starom kraju i svega onoga što su učinile za njega.
Diljem zemlje poznato je po svojim neopisivim prirodnim ljepotama. Zimi, poput magneta, obližnji tereni privlače sportske entuzijaste iz cijelog svijeta na jedne od najboljih skijaških terena sjevernoameričkog kontinenta. Nije slučajno da je obližnji Whistler izabran za mjesto Zimskih olimpijskih igara 2010. U ljetnim mjesecima igrači golfa i planinari preplavljuju “izmanikirane” golf terene i profesionalno uređene […]
Tereza Marić rođena je u Velikoj Gorici. Otišla je iz svoga rodnog mjesta kada joj je bilo 18 godina. Unatoč desetljećima, nastojala je što pravilnije izgovoriti svaku materinju riječ i neprestano ispravljati svoju kćer kada je “zalutala” u engleski jezik.
U novoj domovini Tereza Marić je uvijek bila povezana sa starim krajem. Kako reče, ljubav se za njim nikada ne gasi, a ponešto nam je o toj povezanosti sa zavičajem i sama ispričala 1973. godine: “Moj prvi suprug, pokojni Antun Blažeković, bio je vrlo aktivan u radničkom pokretu u Americi. To nam je zadavalo mnogo briga i poteškoća, ali smo ipak zajedno ustrajali. Zbog svoje aktivnosti suprug bi često gubio posao. Selili smo se od mjesta do mjesta. U 41. godini nesretnim slučajem je izgubio život”.
Kada se drugi put udala, Tereza je ponovno izabrala našeg čovjeka – Luisa Marića…
U rijetke hrvatske iseljeničke knjige s početka 20. stoljeća može se ubrojiti i djelo nedovoljno poznatog publicista, novinara, urednika te književnika Stjepka Brozovića, koji je rođen u Jastrebarskom 1874. godine, a preminuo je u New Yorku 1924. On je naime duboko bio potresen nesrećom broda Volturno, kao i tegobama koje su Hrvati podnosili na putu […]
“I on je bio posebno aktivan u mnogim iseljeničkim akcijama, a ja sam također bila uvijek uz njega. Često smo mislili na rodni kraj kada su u njemu harale ratne strahote. Sakupljali smo pomoć i slali što je bilo moguće više stradalom našem narodu”, zaključila je naša sugovornica.
Matica, 1973.
