Spasili su više od 200 brodova

Kako je hrvatska obitelj u Urugvaju izgradila poslovno carstvo od 15 parobroda i tegljača te 70 manjih brodova

15. rujna 2021. u 8:32

Potrebno za čitanje: 2 min

Ante Čuvalo

Vremeplov

FOTO: Pixabay/Wikipedia

Davne 1836. godine Filip Lukšić, rođen 1814. u Sutivanu na Braču, kao vođa palube na jednom britanskom jedrenjaku doplovio je u Urugvaj i nastanio se u Montevideu. Tamo se oženio i imao 12 djece, od kojih je četvero rano umrlo. Od njegovih preživjelih petorice sinova nastalo je veliko potomstvo koje nosi prezime Lussich, a najpoznatiji mu je sin bio Antonio.

Dok su drugi odlazili i odlaze iz Hrvatske zbog boljeg života, ovog čovjeka povukla je – znatiželja. Danas njegovo ime nosi nekoliko ustanova i ulica, a bio je i poglavica Indijanaca

Hrvati i njihovi potomci rasuti su po svijetu kao zvijezde po nebeskom svodu. Neki od njih vidljiviji su od drugih, kao i zvijezde, barem za neko vrijeme. Za vas sam prikupio crtice iz života onih koje sam tako rekavši „u hodu“ zapazio i o njima iz raznih izvora ponešto zabilježio. Poneke sam od njih i […]

Filip je u Urugvaju utemeljio uspješnu tvrtku za spašavanje brodova u južnom Atlantiku, a spasilački brodovi tvrtke Felipe Lussich i sinovi postali su najuspješniji i najpoznatiji u tom dijelu svijeta.

Antonio Lussich rođen je 23. lipnja 1848. Pohađao je privatnu njemačku školu, bio je izvanredno dobar učenik i govorio je pet jezika, uključujući i hrvatski. Sudjelovao je i u urugvajskom građanskom ratu početkom 1870-ih godina. Oženio se 1879. i imao devet kćeri i jednoga sina.

U mladim danima Antonio se, onako usput, bavio i pjesništvom. Naime, tijekom građanskog rata u kojem je i on sudjelovao, napisao je pjesmu Tri gauča s istoka, što se odnosi na gauče (kauboje Južne Amerike) iz Urugvaja, to jest istočno od Argentine. Ta je pjesma poznata u latinoameričkoj književnosti. Uskoro nakon rata objavio je također poznatu pjesmu Hajdučina Luciano Santos. Nakon očeve smrti (1889.) Antonio je bio glavni suvlasnik prestižnog obiteljskog pomorskog poduzeća.

Imali su 15 parobroda i tegljača te 70 manjih brodova. Lussichevi brodovi desetljećima su bili posljednja nada mnogim brodovima i ljudima koji su se našli u neprilici ploveći južnim Atlantikom. Samo od 1882. do 1917. spasili su više od 200 brodova, živote mnogobrojnih putnika i na tisuće tona tereta. Za svoje hrabre pothvate Lussichi su dobili priznanja i odličja od mnogih stranih vlada, uključujući englesku, francusku i španjolsku.

Priča o nepoznatom Hrvatu iz Chicaga koji je poginuo spašavajući druge

U svakom od nas postoji klica junaštva, klica istinske ljubavi za drugoga, ali treba tu klicu uzgajati i ne dopustiti da ju naša sebičnost uguši. Primjera junaštva ima mnogo. Ovdje ću vam predstaviti jednog junaka i Hrvata u Americi. Njegova imena nema ni u kakvim knjigama, ali je on jedan od onih nepoznatih junaka koje […]

Ali u povijesti Urugvaja Antonio je ostao poznat po nečemu drugom. Naime, on je 1896. kupio 1500 hektara zemlje kraj rijeke Rio de la Plata u tada nenaseljenom području stotinjak i nešto kilometara istočno od glavnog grada Montevidea. Zatim se pobrinuo da se na tom zemljištu posade svakojake vrste drveća i drugih biljki iz cijelog svijeta. Tadašnji stručnjaci smatrali su da je nemoguće da sve te sadnice donesene iz raznih krajeva i podneblja svijeta mogu tu zaživjeti. Ali pokazalo se da je to bilo moguće i danas je na tom zemljištu poznati Arboretum Lussich i u njemu muzej te hrvatske obitelji s Brača.

Kada je zemlja bila pošumljavana, Antonio je svom sinu jedincu govorio kako će on biti onaj koji će uživati kad drveće poraste, ali nažalost, sin mu je poginuo u zrakoplovnoj nesreći 1921. Otac Antonio nadživio ga je i preminuo 5. listopada 1928. u lijepom gradiću Punta del Este na obali rijeke La Plate.

Lukšići (Lussichi) su jedna od najstarijih hrvatskih obitelji u Urugvaju. Oni su svojim talentima i teškim radom puno pridonijeli napretku zemlje koja je daleko od Jadrana i njihova rodnog Brača.

Antonio je ostavio svoje pjesme i trajan živući spomenik sebi i svojoj obitelji u Urugvaju, kao i tisućama Hrvata koji su tamo došli nakon Filipa Lukšića.

Dok sve počasti dolaze i prolaze, njezina umjetnička djela ostaju

Papa Ivan Pavao II. je 1999. napisao: „Umjetnici, društvo vas treba. Društvu u kojem živimo potrebna je ljepota kako ne bi očajavalo. Ljepota, baš kao i istina, donosi radost čovjekovu srcu”. Osoba koja se puno prije ovog papina poziva odazvala glasu Božjem i donosila radost ljudskim srcima bila je i vrlo poznata čileanska umjetnica hrvatskih […]

Lussich Arboretum svjedoči koliko su hrvatski doseljenici svojim radom pridonijeli razvoju zemlje koja ih je primila. Obiteljski muzej koji se također nalazi u Arboretumu mnogim svojim izlošcima svjedoči da nikad nisu zaboravili svoju staru domovinu i rodni kraj svojih predaka.