piše: Vesna Kukavica
FOTO: Vesna Kukavica
Majke slave svoj dan druge nedjelje u svibnju u 47 zemalja svijeta u kojima susrećemo potomke hrvatskih iseljenika na višestoljetnoj vremenskoj okomici…
Jezične tehnologije i digitalni resursi te klasični udžbenici za poučavanje hrvatskoga jezika u višejezičnome okružju sve su dostupniji potencijalnim ljubiteljima hrvatskoga jezika i kulture, zahvaljujući stručnjacima Instituta za hrvatski jezik kao i brojnim autorima koji djeluju na Sveučilištu u Zagrebu. Sve je to u središtu aktualne znanstveno-popularne manifestacije Mjesec hrvatskoga jezika (21. veljače – 17. […]
„Ako niste kod kuće, pišite majci često, recite joj nekoliko lijepih riječi, pohvala, i recite joj koliko je volite“, govorila je utemeljiteljica Majčina dana učiteljica Anna Jarvis iz Philadelphije, koja je najveći dio života posvetila njegovanju nemoćne majke. Doista, u tom mjesecu posvećenom svim ovozemaljskim majkama i blaženoj Bogorodici Mariji s pravom se pitamo, koliko se spominjemo naših majki raseljenih diljem svijeta, i koliko uopće znamo o hrvatskim ženama, iseljenicama?
Njihova je uloga potisnuta iako su vjerne čuvarice obiteljskih vrijednosti, iako su stup gospodarstva siromašnih zemalja pa tako i hrvatskih nerazvijenih regija poput Dalmatinske zagore, Like, Hrvatskoga primorja i otoka, te Hercegovine, smještene u Bosni i Hercegovini tik uz granicu Lijepe Naše.
Općenito na globalnoj razini, migrantice su prošle godine činile oko polovice broja međunarodnih migranata koji obuhvaća oko 146 milijuna žena (UN DESA, 2024.). U odnosu na velika gibanja osoba u prošlom stoljeću, svaki dan se povećava migracija pa tako i kretanje ženskoga svijeta: primjerice 1960. godine u svijetu je bilo selilaca 2,5 posto, da bi prvih desetljeća 21. stoljeća taj planetarni broj ljudi u pokretu dosegnuo 2,9 posto. Trenutačno u svijetu ima oko 281 milijun međunarodnih migranata, što predstavlja oko 3,6 posto svjetske populacije. Ako je selidba sustavna, može biti korisna svima pod uvjetom da prinos ženskoga svijeta bude prepoznat i vrednovan…
„To je doista snažna tiha rijeka. Žene iseljenice žive identitete dvostruke diskriminacije: kao žene i kao migrantice“, upozorila je istraživačica ubrzane feminizacije migracija Rebeka Mesarić Žapčić sa zagrebačkog Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar. Dva motrišta među znanstvenicima, prema njezinoj procjeni, ostavljaju snažan dojam; jedan je negativan: više od 650 tisuća žena i djece svake godine bivaju žrtve trgovine ljudskim bićima; dok je drugi izrazito pozitivan, a očituje se u činjenici da iseljenice znatno pridonose gospodarskom razvoju zemalja u kojima rade kao i zemalja iz kojih su došle i u koje pošalju više stotina milijardi dolara u osobnim iseljeničkim doznakama.
Oscar Nemon (Osijek, 13. ožujka 1906. – Oxford, 13. travnja 1985.) umjetnik je koji neupitno ima svoje mjesto u hrvatskoj i europskoj povijesti modernog kiparstva, čija djela krase javne prostore svjetskih metropola poput Beča, Bruxellesa, Londona i Toronta, uključujući i umjetnikov rodni Osijek. U završnici prestižne izložbe u Velikoj Britaniji „Žene i Freud: pacijenti, pioniri, […]
Zanemarena istraživanja migrantica iz Hrvatske
No, istraživanja u Hrvatskoj zanemaruju značaj žena u selidbi, iako je njihova uloga vrlo značajna u očuvanju jezika i obiteljskih vrijednosti, nacionalnog identiteta, zatim u radnoj aktivnosti u novim sredinama te afirmaciji rodne jednakopravnosti u Hrvata kako u domovini tako i dijaspori. Sudjelovanje hrvatskih žena u globalnoj ekonomiji postalo je vidljivije tek u 21. stoljeću, dok se u ranijim razdobljima naglašavala tek njihova uloga u humanitarnim i dobrovoljnim društvima te vjerskim organizacijama.
Prema procjeni koju navodi Frank Lovrich, na početku 20. stoljeća postotak žena u ukupnom broju Dalmatinaca, Bosanaca i Hercegovaca koji su pristizali u SAD bio je 7,7 posto. Godine 1901. postotak ženske emigracije u SAD bio je 10,9 posto da bi se popeo do 30,1 posto godine 1912. U međuratnom razdoblju taj je postotak tek varirao od najnižega 22,7 posto 1928. do 44,8 posto 1932., da bi se u cijelom razdoblju od 1920. do 1970. prema procjeni znamenitog istraživača Ivana Čizmića odnos useljavanja hrvatskih muškaraca i žena na sjeverno-američkom kontinentu konačno izjednačio.
Statistički sličan trend izjednačavanja broja iseljenih žena i muškaraca na europskom kontinentu zabilježio je sociolog Ranko Radoš u studiji „Hrvatski iseljenici i integracija RH u EU“ koju je objavila Hrvatska matica iseljenika…
„Emigracija naših radnica u zemlje zapadne Europe zadnjih 50-ak godina izazvala je niz socioloških, gospodarskih, sigurnosnih, demografskih i zakonodavnih procesa u Njemačkoj, Italiji, Austriji, Švicarskoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Irskoj, Danskoj, Luksemburgu, Nizozemskoj, Norveškoj i Švedskoj”, kaže Radoš.
Što se tiče raspoloživih podataka o iseljavanju u Južnu Ameriku i Australiju ili pak na Novi Zeland, taj je odnos bio mnogo niži: godine 1901. bio je samo 9 posto iseljenica, da bi 1936. narastao tek do 19 posto zbog uvođenja vrlo strogih imigracijskih kvota. Posljednjih četvrt stoljeća taj je omjer poravnat i na tim prekooceanskim odredištima iseljenih Hrvatica i Hrvata kada odlaze visokoobrazovani mladi ljudi, seleći cijele obitelji u tehnološki naprednije zemlje.
Dvostruke fakultetske naobrazbe – tehničke i umjetničke, tijekom bogate poslovne karijere Slobodan Bodo Gospodnetić razvio je tvrtku međunarodne reputacije Dominis Engineering te pokrenuo, uz nakladničku djelatnost prijevoda klasika hrvatske lirike, muzikološku nakladu Dominis Music s ciljem da objelodani sva pedagoška djela i kompozicije za violončelo svoga slavnoga zagrebačkog profesora, skladatelja, dirigenta i violončelista Rudolfa Matza. […]
Spriječile akulturaciju Hrvata izvan domovine
No, bez obzira na raspone u kojima se kreću ovi postotci u raznim migrantskim epohama i zemljama imigracije, dolazak žena zacijelo je donio značajne i bitne promjene u načinu života naših iseljenika. Neprestani rast broja hrvatskih iseljenica i utjecaj što su ga one obnašale na društvene procese kakav je primjerice akulturacija, teško može opravdati zanemarivanje ulogā žena u suvremenim hrvatskim znanstvenim radovima koji se bave iseljeništvom.
Nesumnjivo da je, uz obiteljsko zajedništvo i razvitak višejezičnosti kod potomaka rođenih u tuđini – politička socijalizacija, te umjetnička afirmacija uz poslovni uspjeh iseljenica na globalnome planu pridonijela stasanju novih naraštaja žena našega podrijetla koje su stekle važne političke i javne funkcije u suvremenom životu brojnih zemalja svijeta. Tako je u 20. stoljeću Rose Anna Vujich iz Kalifornije bila prva žena senatorica, dok je u 21. stoljeću Lynni Yelich stekla slavu u Kanadskom parlamentu boreći se i za položaj doseljenica.
Ovog proljeća dodijeljeno joj je prestižno hrvatsko odlikovanje Reda Ante Starčevića, koje joj je u Saskatoonu uručio naš veleposlanik Vice Skračić kao izaslanik Predsjednika Republike Hrvatske. Podsjetimo, Lynne Yelich prva je osoba hrvatskog podrijetla na dužnosti ministra u federalnoj vladi Kanade. Obnašala je dužnost ministrice za vanjske i konzularne poslove (2013. – 2015.), te ministrice za gospodarsku raznolikost zapadne Kanade (2008. – 2013.), a prije toga bila je parlamentarna tajnica za ljudske resurse i socijalni razvitak (2006. – 2008.). Trajno ostaje zapamćena kao agilna zastupnica u federalnom Parlamentu posebno angažirana u promicanju bilateralnih odnosa Hrvatske i Kanade na svim razinama. I nakon povlačenja iz političkog života, gospođa Yelich s ljubavlju spaja dvije zemlje, ostavši posvećena svim inicijativama koje promiču hrvatski identitet u sklopu suvremenoga razvijenog kanadskog društva.
Nadalje, poslovni uspjeh sustigao je mnoge naše žene diljem inozemnih tržišta rada, od znanstvenih laboratorija do raznih proizvodnih pogona četvrte industrijske revolucije. Titulu „Poduzetnica godine“ ovih je dana osvojila Sabrina Šančić, osnivačica i direktorica Bella Crystal Designa, što joj je uručena početkom svibnja (točnije, 2. V. 2025.) na 21. godišnjem susretu (21st Annual Business Excellence Awards Gala), koji tradicionalno u Ontariju organizira Kanadsko-hrvatska gospodarska komora (The Canadian-Croatian Chamber of Commerce). Ovom godišnjom svečanošću ne samo da se odaje priznanje za inovativna poslovna postignuća, već se u središte pozornosti stavljaju i muškarci i žene koji su dali značajan doprinos kako hrvatsko-kanadskoj zajednici tako i kanadskom društvu u cjelini.
Iako je nezahvalno iz te tihe i snažne rijeke žena hrvatskih korijena izdvajati bilo koga, dopustite mi da posebno istaknem i majku četvero djece ekonomisticu Mariju Sentić, aktualnu predsjednicu Udruge hrvatsko-američkih stručnjaka (Association of Croatian American Professionals ACAP). Ta poduzetna američka Hrvatica i dubrovačka snaha hercegovačkih korijena, školovana u SAD-u i Hrvatskoj, uz sve svoje poslovne i obiteljske obveze, priređuje 9. godišnju konferenciju američko-hrvatskih profesionalaca (The 9th Annual ACAP Conference) koja će se održati u njezinome rodnom gradu Chicagu od 23. do 26. listopada 2025.
Misija njezina tima kao i cjelokupnog ACAP-ova članstva je izgradnja suvremenog globalnog hrvatskog zajedništva, a u čije su temelje utkane vizije više naraštaja hrvatsko-američkih stručnjaka iz raznih grana ljudske djelatnosti, kojima odreda dugujemo veliku zahvalnost ponajprije na prijenosu znanja. Ova Udruga omogućuje razmjenu ideja, stvaranje suradnji i jačanje veza između domovine i dijaspore…
U Ottawi je svečano otvoren ovih dana nacionalni „Spomenik žrtvama komunizma – Kanada, zemlja utočišta“, podignut u reprezentativnom Vrtu provincija i teritorija u središtu kanadskoga glavnoga grada u znak sjećanja na milijune ljudi koji su patili ili stradali pod opresivnim režimima iz cijelog svijeta. Spomenik žrtvama komunizma oblikovao je Raffov tim za dizajn, uprizorujući memoriju […]
„Sigurna sam da će ideje razvijene ovdje u jednoj od najkonkurentnijih država svijeta nastaviti nadahnjivati buduće naraštaja muškaraca i žena, očeva i majki“, poručila je predsjednica ACAP-a Maria Sentić.
