Frane Jelinčić

Njegov pepeo prosut je u Atlantski ocean: ‘Lijepo stopalo Božji je dar. S talentom se morate roditi, a sve ostalo je rad’

7. lipnja 2021. u 9:57

Potrebno za čitanje: 2 min

Dijaspora.hr

Životne priče

FOTO: Pixabay ilustracija

Frane Jelinčić pripada vrlo dobrom muškom ansamblu Baleta Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu s kraja 1940-ih, sastavljenom od domaćih plesača, što se poslije više nikada neće ponoviti.

Priča o Hrvatu iz Winnipega koji je prešao granice prosječnosti

Najmlađi sin skladatelja Frana Lhotke bio je prvak Zagrebačkog baleta od 1943. do 1955. Između toga, od 1949. do 1953., boravio je u Parizu kao solist baletne trupe Jeanine Charrat. Nenad Lhotka rođen je 30. studenoga 1922. u Zagrebu. Prva saznanja o baletu stekao je preko poznanstva s Pijom i Pinom Mlakar. Dolaskom Ane Roje […]

Rođen je 5. srpnja 1922. u Tisnu, a podrijetlom je iz Postira na otoku Braču. U Dubrovniku je 1943. završio Učiteljsku školu. Baletu su ga privukle balerine koje je kriomice promatrao s prijateljem. Pitali su ga ne bi li i sam htio postati plesačem? I postao je.

Učenik Ane Roje, Oskara Harmoša, Marije Zibine i Margarete Froman, plesati je počeo 1944. u Splitu, a sljedeće godine postao je član Zagrebačkog baleta. Nakon samo godinu dana učenja kod Ane Roje postao je njezin partner na pozornici, u drugom činu Labuđeg jezera, a već 1950. plesao je s njom Princa u Trnoružici. Tumačio je i glavne uloge u baletima Šeherezada, Bahčisarajska fontana, Bolero i Petruška. Uz njega je bila zlatna generacija plesača kao što su Lhotka, Harmoš, Šparemblek, Podkovac, Zubčić, Poje, Reljić, braća Sertić, Sulić, Bezjak, Poljaković… Većina njih otisnula se u inozemstvo i ostvarila respektabilne karijere.

Godine 1949. dobio je Republičku nagradu za ulogu Mercuzija u Romeu i Juliji. Poslije tri godine otišao je na usavršavanje u Baletnu školu Nikolaja Legata u Londonu. Nakon tog usavršavanja Frane Jelinčić ostao je u inozemstvu i plesao u trupama Mone Inglesby i Janine Charrat. U Parizu je nastupao čak i u Moulin Rougeu kako bi „zaradio novac i kupio auto‟.

Povratnica Lela u domovini promiče jazz: Njezina je glazba čarobna…

Supružnici Lela i Joe Kaplowitz bračni su jazz-par. Lela je rođena u Sisku kao Danijela Mačešić. Po formalnom obrazovanju magistrica je ekonomije. Nekoliko godina nastupala je u lokalima New Yorka gdje je upoznala Joea… Tijekom jedne večernje šetnje Opatijom, poznati jazz-kritičar Mladen Mazur začuo je sviranje nepoznatog mu jazz-pijanista koji je pratio vokalisticu također karakterističnoga […]

Od 1956. najviše je djelovao u SAD-u. Svoju posljednju baletnu ulogu, Princa u Labuđem jezeru, plesao je u Philadelphiji, u dobi od 50 godina. Kao baletni majstor i pedagog surađivao je s mnogobrojnim inozemnim baletnim ansamblima u Engleskoj, Švedskoj, Norveškoj i Njemačkoj te diljem SAD-a, u New Yorku, Pittsburghu, Loganu (Utah), San Franciscu, Newarku… Baletnu pedagogiju jednostavno je opisao: „Lijepo stopalo Božji je dar. S talentom se morate roditi, a sve ostalo je rad. No, balet traži i inteligenciju kako biste sve dobro shvatili”.

U dugom razdoblju izbivanja iz domovine povremeno je gostovao u Zagrebu, djelujući kao plesač, baletni majstor i koreograf u kazalištu i na televiziji. Od 1970. do 1972. bio je ravnatelj Baleta HNK gdje je kao koreograf postavio na scenu Trnoružicu i Suitu Rajmonda, kasnije i Orašara. Od velikih baleta koreografirao je i Giselle, Labuđe jezero, Coppeliju, Romea i Juliju te mnoge suvremene i kraće televizijske balete.

U suradnji s Borisom Ulrichom i Zlatkom Bourekom kreirao je balet Multiple Vision. Jednu sezonu surađivao je sa Zagrebačkom televizijom, u emisiji TV-magazin Antona Martija. Surađivao je s američkim televizijskim kućama PBS-om (Public Broadcasting System) u Pittsburghu i CBS-om (Columbia Broadcasting System). Bio je baletni majstor Baleta Hamburške državne opere i London Festival Balleta te ravnatelj The Pittsburgh Ballet Theatrea.

Astrid Turina otkrila što joj je pomoglo da prevlada kulturni šok u novoj sredini

“Kada bi roditelji otišli na posao, odlazila bih u dvorište i zvala susjede da dođu na balkone i da me gledaju kako plešem”, ovako svoju životnu priču započinje Astrid Turina koja je rođena 1949. godine u Petrinji. Obitelj joj je podrijetlom s Primorja, otac iz Crikvenice, a majka iz Bakra. S dvije godine doselila se […]

Suprugu, američku balerinu Dagmar Kessler-Jelinčić, upoznao je u Philadelphiji, bila mu je studentica. Vjenčali su se 1968. u Londonu. S kćeri Kirom živjeli su četvrt stoljeća u Virginiji, u Radfordu. Niz godina bio je profesor baleta na tamošnjem Sveučilištu, na College of Visual & Performing Arts, gdje je dobio status Faculty Emeritus i gdje je, u njegovu čast, osnovana školarina The Frano Jelincic Memorial Scholarship. Iz Radforda se preselio potkraj života na istočnu obalu SAD-a, u North Wildwood u New Jerseyu. Ondje mu je pepeo prosut u Atlantski ocean ispred njegove kuće, kada je umro, 14. listopada 2005. godine.

Davor Schopf, Hrvatska matica iseljenika

Kako bi svojim korisnicima pružili što bolje korisničko iskustvo ova stranica koristi kolačiće (engl. cookies). Više o kolačićima saznajte ovdje