Nova iseljenička zaklada

Zakladama istaknutih hrvatskih umjetnika koji su vrhunce svoje karijere proživjeli izvan domovine, poput one američkih obitelji slavnog violinista Zlatka Balokovića ili pak slikara Maksimilijana Vanke, pridružila se i obitelj Nevjestić, osnivač zaklade toga vrsnoga hrvatsko-francuskog umjetnika. Zaklada će osigurati otvaranje multimedijskoga muzejsko-galerijskog prostora – MMC Kuća Virgil s izmjenjivim postavom njegovih radova, uz oglednu muzejsku rekonstrukciju pariškog ateljea.

“Ako se linija urezana u bakar ili ucrtana u papir transportirana u boju na platno ne poistovjećuje s pulsom srca, promašila je svoju istinsku egzistenciju”, riječi su to proslavljenoga grafičara, slikara i pjesnika Nevjestića, a iz kojih razabiremo kako je taj svestrani umjetnik jednostavnom gestom učinio bitan iskorak u afirmaciji čovječnog iskustva svojih suvremenika s obje strane granice jedne bolne jeseni baš uoči vlastitog rođendana, 22. studenoga.

Nevjestićev profesionalni put nesvakidašnje je bogat i ako tražimo dostojnu usporedbu, mogli bismo ga usporediti s Julijem Klovićem, koji je osim iznimne ostavštine u sklopu univerzalnoga područja renesanse pronio slavu hrvatskom imenu. No Nevjestić je, uz pronošenje slave, nažalost imao prilike pronositi istinu o brutalnoj agresiji koju je pretrpjela Hrvatska i Bosna i Hercegovina. Bilo je to europsko (ne)vrijeme 1990-ih u kojem je francuski predsjednik François Mitterrand opisivao agresiju srpskih snaga pod Miloševićem na Vukovar i Dubrovnik sintagmom Ils s’entretuent / Međusobno se ubijaju.

Na taj sasvim neprimjeren opis rata, u kome je jedna od najvećih vojnih sila u Europi napala goloruk narod, umjetnik odgovara istinom o hrvatskom Vukovaru u emisijama francuske televizije i radija te na stranicama Figaro-a, dok na magičnoj izložbi u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Parizu ujedno javnosti podastire četiri mape pod naslovom Praskozorje – U počast hrvatskome narodu (1991.).

Ova posveta uz izložena remek-djela prije točno 30 godina učinila su više za promicanje istine o hrvatskome narodu i njegovoj stoljetnoj kulturi nego bilo kakva sofisticirano skrojena propaganda! Ta su Nevjestićeva Praskozorja zasigurno olakšala teren za ono što će kasnije tumačiti Georges-Marie Chenu, prvi veleposlanik Republike Francuske u Zagrebu (1992. – 1994.), koji je neposredno prije preuzimanja te dužnosti bio i voditelj skupine francuskih promatrača Ljudi u bijelom u sklopu Europske promatračke misije u Hrvatskoj (srpanj – prosinac 1991.).

Tumačio je kako je Vukovar opomena za Europu, genocid i kulturocid. Sjetimo se 19. rujna te stradalničke jeseni, kada se ministri vanjskih poslova Dvanaestorice nisu mogli složiti u Bruxellesu o upućivanju vojnih snaga razdvajanja u Hrvatsku. Ovaj projekt, koji su podupirale Njemačka i Nizozemska, naišao je na suprotstavljanje Velike Britanije, ali više ne i Francuske. Sutradan je u New York Timesu osvanuo naslov: Europska unija odustaje! Ono o čemu nije željela čuti ta uljuđena međunarodna zajednica, tumačio je godinama Chenu, upotrijebivši čak izraze dr. Vesne Bosanac o tri Križna puta koje je stanovništvo Grada heroja proživjelo: opsadu, pad i na kraju progonstvo! S ljubavlju Vukovar se digao iz pepela, ljepši i ponosniji nego ikada.

Opus V. Nevjestića (1935. – 2009.), nastao tijekom 42 godine u Parizu, obuhvaća 11 tisuća grafičkih ploča, nekoliko stotina ulja, niz crteža, pastela, tri zbirke poezije i više desetaka bibliofilskih izdanja u kojima je grafikama počastio svoje pjesničke uzore od Dantea, Villona, La Fontainea do prijatelja i suvremenika Ezre Pounda, Pabla Nerude, Samuela Becketa, ali i hrvatske klasike poput A. G. Matoša, A. B. Šimića, T. Ujevića do D. Tadijanovića, M. Ganze i S. Čuića.

Prelistavajući ta bibliofilska izdanja s ponosom se prisjećamo kako je najljepšom francuskom knjigom proglašeno Nevjestićevo i Seghersovo izdanje Na pragu zaborava (1976.).

“Vergilijev umjetnički iskaz sadržava u sebi i nadrealno, i apstraktno, i ekspresivno, i intimno, i velegradsku ekstravagantnost i zavičajnu pastoralnost, i bajkoviti svijet mašte kao i vizualiziranu realnost kojoj je svjedočio taj buntovni zagrebački student i prvi slavni pariški grafičar”, istaknula je Biserka Rauter Plančić, poznavateljica opusa i autorica zagrebačke Retrospektivne izložbe i monografije Nevjestić (1998.)

Zakladnicima je namjera publicirati umjetnikov opus uz suradnju s ALU i inim kulturnim institucijama u Hrvatskoj i BiH, te Francuskoj. Inicijativu je podržao i ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman, rekavši da je sretan što će putem zaklade šira javnost, a osobito mladi, imati priliku upoznati se s raskoši Nevjestićeva talenta koji je zahvaljujući njegovoj ustrajnosti najprije zasjao u Parizu.

Ključne riječi #MMC Kuća Virgil #obitelj Nevjestić #Virgilije Nevjestić