fra Stojan Damjanović
FOTO: IKA
U nakladi Ogranka Matice hrvatske u Čitluku (BiH) iz tiska je krajem 2021. godine izišla zbirka pjesama „Afričko bogatstvo“, autora fra Stojana Damjanovića, člana Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, koji trenutačno živi i radi na franjevačkom otočiću Visovcu, javlja IKA.
Dok je uvelo jesensko lišće naglo padalo sa stabala po čikaškim parkovima i uz ulice i aleje, ugasio se nečujno jedan plodan, koristan i svetački život. Zauvijek je zaklopio oči zaslužni hrvatski franjevac, skromni sin poniznog sv. Franje, uzorni svećenik i žarki hrvatski rodoljub – dr. fra Oton Knezović. Ostavio je ovaj svijet dosta neočekivano. […]
Na 84 stranice zbirka sadrži 27 pjesama u osmercu, desetercu i dvanaestercu, a izdanje je obogaćeno s 12 živopisnih ilustracija akademske slikarice-grafičarke Stele Dumančić Čuturić. Navedenom broju ilustracija dodajemo još jednu, koju je ista autorica rezervirala za ovitak i korice zbirke, i koja prikazom dubine očiju i nježnosti lica djevojke iz Afrike čitatelje i prije samog otvaranja zbirke upućuje da se „afričko bogatstvo“ krije upravo u ljudima „crnog kontinenta“.
Bogatstvo, koje čovjek tzv. zapadnog svijeta često ne prepoznaje, dolazi iz jednostavnosti svakodnevnog življenja. Samo mudar i ponizan čovjek spoznaje svima dostupno bogatstvo – skriveno u licima ljudi. Sv. Franjo Asiški je kroz svoj život prepoznao bogatstvo božanske kreacije ne samo u ljudima, doli i u susretu sa životinja i biljkama, sa svim stvorenim.
Kao duhovni sin asiškog Siromaška, obraćenik Stojan odbacuje „bogatstvo“ Njemačke i izabire prepoznavati bogatstvo svakodnevnog življenja s ljudima i životinjama. Srce i ideali vode ga u Afriku, gdje je proveo 13 godina (1986. – 1999.). U susretu s Afrikom šire se njegovi horizonti, a u čestom siromaštvu življenja počinje se bogatiti njegovo srce. Uz poslovičnu hercegovačku snalažljivost, fra Stojan uspijeva kapitalizirati stečeno „afričko bogatstvo“ i prenijeti ga u Franjevačku provinciju Presvetog Otkupitelja. To će do izražaja doći tijekom njegova službovanja na otočiću Visovcu, zipki serafina, gdje će redovnik s bradom, vitka stasa i mlada duha, rado dijeliti iz afričke riznice sa svojim fratrima, hodočasnicima, turistima…
Dug je bio put od Konga do Visovca, od stjecanja iznimno bogatog životnog iskustva do tiskanja zbirke pjesama „Afričko bogatstvo“. Sam je autor zapisao da mu se „nije žurilo“ s publiciranjem pjesma. Kako i bi, kada nije postojala opasnost da će se „afričko bogatstvo“ potrošiti ili da će ga preuzeti netko drugi. Ono je raslo iz godine u godinu, iz dana u dan: svakim fra Stojanovim korakom po Visovcu; njegovom ljubavlju prema samostanskim vrtovima; susretu s pitomim i divljim životinjama; ogledanju u rijeci Krki; osluškivanju visokih jablana i prikupljanju mirisavih trava… O tomu svjedoče naraštaji i naraštaji franjevačkih novaka, Gospinih štovatelja, putnika, gledatelja i slušatelja koji su nerijetko imali priliku pratiti fra Stojana na radiju ili televiziji.
Fra Ferdinand Skoko rođen je 12. rujna 1907. u hrvatskoj obitelji u hercegovačkom mjestu Grab. Odrastao je u vjernoj, katoličkoj kući svojih roditelja. Rano je poželio posvetiti život Bogu, širenju Kristova Evanđelja i dobrobiti svojeg hrvatskoga naroda. Znao je da to može ostvariti u svećeničkom zvanju pa je stupio u Franjevački red mostarske provincije i […]
Tko god je živio na Visovcu, dobro zna da su tamo zime duge i ponekad teške zbog izoliranosti od ostatka svijeta. Upravo su to bili mjeseci u godini kada je fra Stojan prebirao stare uspomene, a svjetlo na njegovu prozoru moglo se vidjeti do kasnih noćnih sati. U glavi je slagao stihove, strofe su se redale jedna za drugom. Crpio je fra Stojan obilno iz „afričkog bogatstva“, znao je da treba stečeno iskustvo podijeliti sa širom javnošću; po mogućnosti i zapaliti novi oganj ljubavi prema Africi kod kojeg od mlađih fratara.
Okružen visovačkom tišinom i pokojim afričkim artefaktom, autor je mogao lakše evocirati ljude i događaje iz razdoblja provedenog među plemenima Konga. Računalo je bilježilo redak po redak, i tako su se rađale nove pjesme koje donosi ova zbirka: o djeci Afrike, o plemenu Baši, o igrama, o jelima i pićima, o šumama i vračevima, o životinjskom carstvu (majmuni, termiti, mravojedi, zmije, orli, psi, lavovi, hijene, gorile, krokodili, pčele), o malariji, o šumi. Na kraju pjesničkog spleta autor proslavlja Boga i piše: „Sva priroda govori o Bogu, / radostan sam i pjevat mogu!“, a u posljednjoj pjesmi – znakovita naslova „Pokrenuti se treba“ – poziva čitateljstvo na konkretnu pomoć Africi: „Pokrenuti treba one koji mogu, / nek’ učine nešto i svide se Bogu!“. Jer darujući postajemo bogatiji – to je životna mudrost fratra s Visovca; čije su pjesme poput rimovanih priča, svaka u sebi nosi neku poruku i pouku.
U vrijeme rascvjetalosti bogatih floridskih kamelija i divnih poinsetia, pozvao je svemogući Bog 3. ožujka 1974. zauvijek k sebi – u svoje nebeske stanove – skromnog redovnika sv. Franje Asiškoga i poniznog svećenika Novog Zavjeta, oca Anzelma Sliškovića, reda Manje braće. Da ga oslobodi teških bolova, što mu ih je rak, bezdušno i bez milosrđa, […]
Tristo primjeraka zbirke prava je prilika da se kroz stihove i strofe susretne „afričko bogatstvo“, o čemu pišu i recenzenti Anita Martinac i Andrija Stojić, piše IKA.
Djelo se može naručiti izravno kod fra Stojana Damjanovića (e-adresa: frastojandamjanovic@gmail.com).
