Javiera Buzolić
FOTO: Privatni album
Baš kao u filmu, tako se naglavačke okrenuo život Javiere Buzolić, Čileanke koja posljednjih godina živi u Hrvatskoj. Ona je kao prva od potomaka već trećeg naraštaja svoje obitelji s Brača odlučila ostati u Hrvatskoj, a na to ju je, čak i na njeno samo iznenađenje, nagnala upravo ljubav.
Čovjek s puno života, mogli bismo nazvati Matta Darka Sertića, Hrvata koji je uspio ono što brojni nisu – u SAD-u razviti tvrtku koja proizvodi komponente za poluvodičku industriju. No, velika posebnost Matta Sertića je što je taj isti proizvodni pogon početkom stoljeća doveo i u Hrvatsku, u isti Sisak u kojem je i odrastao, […]
Javiera je rođena u Antofagasti, prekrasnom gradu na obali Čilea, iz kojeg je preselila u Santiago de Chile kako bi nakon završenog studija mogla raditi kao odvjetnica. Ipak, tijekom studija odlučila je iskoristiti priliku i 2018. otići u Hrvatsku u sklopu stipendije Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske kako bi naučila jezik…
“Znala sam za tu stipendiju za hrvatski jezik, no i voljela sam Lijepu Našu. Već sam je ranije posjetila, išli smo na Brač i bilo je prekrasno. Iako nismo fizički bili blizu Hrvatske, moja obitelj je bila jako povezana s hrvatskom kulturom”, objasnila nam je Javiera koja se u Čileu bavila i hrvatskim folklorom…
Voli hrvatsku – gramatiku
“Velika motivacija mi je bila naučiti jezik. Jedno je imati hrvatsku putovnicu, ali je u potpunosti druga stvar kada znam da i razumijem jezik. Osim toga, mislim da je hrvatski jezik odličan! Inače ne volim toliko gramatiku, ali sam obožavala hrvatsku gramatiku”, dodala je.
Ideja je bila ostati u Hrvatskoj na semestar ili dva, priznala nam je Javiera, nakon čega bi nastavila putem gradnje karijere kao odvjetnica u Čileu…
“Odlučila sam ostati”, između ostalog, jer u Hrvatskoj i upoznala svog supruga Mateja…
“Prije sam uvijek bila usmjerena na svoju karijeru, ali nešto se u meni promijenilo dolaskom ovdje. Vidjela sam kako Hrvati žive i to mi je promijenilo razmišljanje. Fokus mi je uvijek prije bio na tome da uspijem kako bih mogla imati dobru plaću i dobar život, no u Hrvatskoj sam shvatila da biti uspješan ne znači samo imati dobru plaću i biti dobar odvjetnik. Iako sam bila sretnom sa svojom obitelji u Čileu, u domovini sam se počela fokusirati na to da zapravo stvarno budem sretna, što sam počela ovdje i osjećati”, dodala je naša sugovornica.
Zbog obitelji je otišla iz Hrvatske, a u nju se vratila zbog sebe – tako bi se mogao ukratko opisati put Branke Ćubelić, Hrvatice iz Australije s kojom smo imali prilike razgovarati u sklopu serijala o povratnicima, a koja nam je dopustila da malo zavirimo u njezin život i sve što ju je obilježilo. A […]
Par se godinu nakon i zaručio, a ubrzo su krenule i pripreme za vjenčanje. Kakva je bila reakcija kod kuće, pitamo je…
“Mislim da je obitelj to nekako i očekivala. Neki su bili šokirani, čula sam čak i neke loše komentare, no sada svi koje znam vide kako sam najsretnija nego ikada prije”, istaknula je. No, ubrzo nakon preseljenja, nailazila je na poteškoće pri zaposlenju, što je upravo u njoj probudilo onaj dalmatinski dišpet koji joj je, na kraju krajeva, i u krvi…
“Odlično je što je tu moguće studirati besplatno, ali nakon što završiš fakultet, nije puno vrata otvoreno. Naravno, vidljiv je napredak, ali nije lako. Većina ljudi koja se vratila iz Čilea je imala dobre plaće, no ja kao odvjetnica nisam imala tu priliku. Sada sam se zaposlila kao project manager u jednoj engleskoj tvrtki i jako sam zahvalna što mi je karijera otišla u tom smjeru”, istaknula je, otkrivši…
“Bila sam na rubu odustanka jer sam radila u call centru i nisam znala što činiti. Rekla sam: ‘OK, postat ću domaćica i to je to’, na što mi je prijatelj predložio da postanem project manager. Nisam znala niti što je to, cijeli život sam znala samo za odvjetništvo. On mi je kazao kako taj posao traži puno soft vještina koje se traže i u pravu, poput organiziranosti. Godinu dana nakon otvorilo se radno mjesto i ja sam ga dobila. Posao je na engleskom jeziku i tvrtka je vrlo otvorena prema strancima”.
Par trenutačno čeka i dijete, prvi naraštaj te strane Buzolić obitelji koja će nakon stotinjak godina biti ponovno rođena u Hrvatskoj…
“Ovdje je puno toga bolje nego u većini država na svijetu. Ljudi u Čileu moraju davati velike novce kako bi dobili kvalitetno obrazovanje ili zdravstvenu njegu. Meni je bilo nevjerojatno kada sam shvatila da su ovdje lijekovi relativno uvijek besplatni ili jako povoljni zbog zdravstvenog osiguranja”, ustvrdila je.
“U Čileu se posljednjih godina vrlo pogoršala situacija što se tiče sigurnosti, pogotovo kod žena, dok je Hrvatska vrlo sigurna i znam da ću svoje dijete moći odgojiti u takvom okruženju”, istaknula je junakinja naše priče.
Čepin, prekrasno malo mjesto nadomak Osijeka u kojem živi 9.665 ljudi, rodno je i mjesto Mate Topića, mladog Hrvata koji je iz te općine prije skoro osam godina otišao sa svojom obitelji u potrazi za boljim životom. Njegova obitelj taj je novi dom i pronašla u Njemačkoj, u mjestu Lörrach uz samu granicu s Francuskom […]
Novootkrivena ljubav prema jedrenju
Javiera nam je pričala o tome kako jako cijeni druženja s prijateljima i obitelji, kojima se i ima više prilike posvetiti u vrijeme kada je njen suprug na brodu na kojem radi, dok s njim voli putovati, ali i jedriti…
“To nisam nikada imala priliku raditi. On sve radi dok jedrimo! Naravno, ja ga pitam ako mu treba pomoć”, dodala je kroz smijeh.
A kako joj izgleda svakodnevica?
“Pa, život mi dosta ovisi o godišnjem dobu. Sada ne izlazim iz kuće”, nasmijala se.
Zar ne volite zimu, pitamo je…
“Nikako, mrzim je. Jedino je lijepo vidjeti snijeg, pogotovo ako je za vrijeme blagdana”, rekla je.
Često pomisli, kaže nam, i na onu Javieru prije sedam godina čiji su životni planovi bili potpuno drugačiji, a na kraju krajeva, i na drugom kontinentu. Sada joj je povratak nezamisliv…
Imati farmu životinja zahtjevan je posao koji nema radno vrijeme, a najbolje to zna i mlada obitelj s Raba koja je odlučila napraviti svoju farmu – magaraca. Ova važna, ali zanemarena vrsta u Hrvatskoj dobila je priliku upravo uz Doru Šimičić i Kristiana Perezu. Njihovu četveročlanu obitelj krasi i činjenica što se radi upravo o […]
“Nikad ne reci nikad, ali me puno toga veže uz Hrvatsku”, zaključila je naša sugovornica.
urednik projekta: Ivan Ril
