piše: fra Jozo Grbeš
FOTO: Pixabay
Slavimo sve svete ljude. Oni su stop znakovi, dobra karta vodilja, dobre upute za vožnju, smjerokazi za odluke, mudraci za savjete, nadahnuća za putovanje… Na današnji dan uvijek čitamo tekst o Blaženstvima.
Tekstovi evanđelja govore svim stoljećima. Postavljaju temeljna pitanja života. Pretposljednje listopadske nedjelje čujemo pitanje koje odzvanja cijelim životom: „Što hoćeš da ti učinim?“ Odgovorom na “što hoćeš?” čovjek određuje svoj put. U evanđeljima Krist nastavlja pitati i nas. Uvijek je to pitanje konkretno i konkretnoj osobi, kao što i ovaj slijepac ima ime i zna […]
Isus smatra blaženima slušatelje! One koji žele, mogu, traže čuti! On govori o novim dimenzijama čovjeka. Postoje ljudi koji u nepravednom svijetu traže pravednost. Postoje ljudi koji u nemilosrdnom svijetu traže milosrđe. Postoje ljudi koji u oholom svijetu traže poniznost. Isus ih zove blaženima… Krist promatra ljude ne samo u njihovoj nevolji ili sreći, nego u onome što mogu postati, što mogu biti!
Ovaj blagdan govori nam o stvarnosti kako ćemo jednoga dana prestati biti ovdje. Gdje ćemo biti? Događaj, doživljaj prolaznoga važan je u shvaćanju vječnoga.
Dan duša, dan svetaca, dan neba, dan drugačijeg! Sveci su sve povjerenje svoje stavili u Krista. Postavili su visoke standarde putujuće čovještvo! Do nas je! Sveti ljudi su nadahnuće za život. I oni bijahu grešnici, ali grešnici koji se uvijek uspijevaše dizati nakon svih padova.
“Onaj tko kontrolira prošlost, kontrolira budućnost. Onaj tko kontrolira sadašnjost, kontrolira prošlost”, George Orwell, 1984. Smisao se prenosi putem priče. Priča je neophodno mjesto događaja, pripadnosti, povezanosti, povjerenja i ljubavi. Neki ljudi žive cijeli svoj život, a da se nikad ne povežu s većom snagom značenja. Bez dobrih životnih priča koje nas oslobađaju, ostajemo zarobljeni […]
Sveci su odgovorili velikodušno na Božju ljubav. Nisu mislili na sebe. Nesebično su darovali život za ono što vrijedi i ostaje. Nesebičnost je uvijek plod ljubavi. Nesebični ljudi jedini razumiju veličinu sreće. Oni su ljudi ljubavi. Ljubav mijenja osobu! Upoznali su Krista koji ih je vodio u potpunu nesebičnost življenja, davanja, odlazaka među daleke i nepoznate. Vjerovali su mu do kraja. Ili kako to mudrac kaže: “Temeljem onoga što znam o njemu, vjerujem mu i o onome što ne znam!”
Vjerovanje kao pokretačka snaga u čovjeku i ljubav kao moć bijahu im temelj života. Sveci su oni koji prihvaćaju ljude, ne križaju, ne odbacuju, nude milost, spasenje, zagovor…
Jedan novinar pitao je stariji bračni par: “Kako ste uspjeli ostati zajedno čak 55 godina?” Supruga je odgovorila: “Mi smo rođeni u vrijeme kada je ono što je slomljeno trebalo popraviti, a ne jednostavno odbaciti, pregaziti i zaboraviti!”
Sada ljudi odbacuju, križaju ljude… Kultura odbacivanja postaje sve dominantnija. Mi moramo biti drugačiji ljudi. Pravi ispit našega karaktera je prema onima koji nas ne vole i napadaju.
Svako groblje ima svoju priču. Ovdje počivaju stotine tisuća priča. Dio njih nosi hrvatsko ime. Životi im različiti, a imena napisana u istom kamenu. Ulazak u katolička groblja u Americi odaje osjećaj dostojanstva prema onima koji putovaše prije nas. Ovdje vrijeme ne ističe, godine se ne broje. Nitko nikoga ne pomiče jer je istek vremena […]
Sveci su tražitelji smisla. Smisao ne možemo naći u onome što ne traje, nego samo u stvarnostima koje traju, koje ostaju, koje žive… Prolazne stvari stvaraju u nama ispraznost, a ispraznost je uvijek manjak bitnoga! Njihov život je njihova poruka, njihov najbolji govor. I mi možemo tako.
