Priča o prvim Hrvatima u Brazilu! Već 1903. osnovali su tamburaško društvo

Za Brazil, najveću južnoameričku državu i jednu od najvećih na svijetu (8,513.844 četvorna kilometra), Hrvati su pokazivali zanimanje još i prije Prvoga svjetskog rata. Javnost u Hrvatskoj i u iseljeništvu do Prvoga svjetskog rata često je bila obavještavana o stanju u Brazilu, uz preporuku da se iseljava u tu zemlju. Tako je dubrovačka “Crvena Hrvatska” […]

U tom smislu, pisao sam već u Matičinu iseljeničkom zborniku proteklih godina, no kao što to biva u istraživačkome radu, pri pregledavanju donacije Marije Nilce Bačić Lopes naišao sam na zanimljivo otkriće koje donosi novu sliku o hrvatskome jeziku i njegovu položaju u ovoj latinoameričkoj zemlji.

Riječ je o maloj istrošenoj knjižici koja se skoro pa zagubila u mnoštvu knjiga novijeg datuma čiji je naslov svakako zanimljiv i provokativan: „HRVATSKO (jugoslavensko)-PORTUGALSKO (brazilski) priručnik sa riječnikom“ koji je objelodanjen u ožujku 1929. godine u nakladi „Iseljenik“ u São Paulo. Sam naslov već iziskuje da se dobro razmisli na što se točno ovaj priručnik odnosi budući da imamo četiri filološka naziva u dva para: hrvatsko-jugoslavensko i portugalsko-brazilski, koje možemo označiti kao dva jezika i dvije države.

HRVATSKI JEZIK S BRAZILSKIM ISKUSTVOM

Svakako, moguće su i drukčije interpretacije budući da se u Brazilu i danas može čuti izraz „língua iugoslava” (jugoslavenski jezik) i „língua brasileira“ (brazilski jezik) od pokojeg člana zajednice, nazivi koji nisu uobičajeni u službenome nazivlju.

Ova problematika može se bolje razumjeti uzevši u obzir datum izdavanja i samog nakladnika u sklopu kojeg je djelovao Jugoslaven u Braziliji, najdugovječnije novine u Brazilu koje je osnovao Milan Wollner, naš poznati izdavač koji je i sam u svome „Iseljeničkom almanahu“ 1933. godine govorio o „Gramatici i vježbenici hrvatsko-portugalskog jezika“, za koju još uvijek ne znamo je li uopće objavljena. Ovdje je potrebno pridodati činjenicu da je sama neodređenost i otklon što se samog jezika tiče prisutna u tekstu ove knjižice od 37 stranica, počevši od naslova (riječnik), no i riječi variraju između ijekavice i ekavice, hrvatskoga te srpskoga standarda.

No, čemu je služio, zapravo, priručnik? Kao što stoji u predgovoru: „Ova knjiga, neka pomogne iseljenika kod prvih neprilika, koje svakog postizavaju stigavši u tudji svet, nepoznavajući jezik dotične zemlje“, dakle još dvadesetih godina 20. stoljeća hrvatska zajednica se mobilizirala kako bi proizvela priručnik, a koji se sastoji od izraza koji bi se mogli koristiti u pojedinim situacijama: luka, carina, stanica, mjenjačnica, gostiona, večera, u gradu, u hotelu, posao, u trgovini, u brijačnici, kod liječnika itd.

S. Beatrica Krstačić o životu u Brazilu: Često se teško dođe k ljudima, a katkad se ne može ni vratiti kući

Redovnica Družbe milosrdnih sestara Svetoga Križa s. Beatrica Krstačić susrela se u ponedjeljak sa sestrama zajednicâ provincijske kuće u Đakovu i prenijela im iskustvo svojega života i rada u Brazilu, piše IKA. Misionarka je pojasnila prisutnim sestrama da je u mentalitetu ljudi Latinske Amerike vrlo važno susresti ih i posjetiti u njihovoj kući jer oni […]

Sam slijed tema napravljen je tako da slijedi „prirodni“ put prilagodbe koji je iseljenik morao proći i u čemu mu je priručnik trebao pomoći. Tako na samome početku nudi pravila čitanja gdje uspoređuje fonetiku hrvatskoga i portugalskoga jezika, a i većina teksta podijeljena je na tri stupca: hrvatski, portugalski (pisani), brazilski-portugalski (govoreni), kako bi iseljenik razumio te zatim mogao i proizvesti željene zvukove.

PRIRUČNIK HRVATSKOGA 2023.

Na samome kraju možemo naći također informacije o državnim praznicima, službenim mjerilima i novcu, uobičajene natpise i informacije o samome Brazilu, što bi ovome potencijalnom radniku muškog roda trebalo pomoći u svakodnevnom životu.

Uistinu je zadivljujuće vidjeti kako je hrvatska zajednica već u svojim samim početcima, prije skoro stotinu godina, pokazala volju da priredi jedan jezični priručnik za koji nisam znao dok sam pripremao priručnik za učenje hrvatskoga jezika za govornike brazilskoga portugalskog koji će službeno biti dostupan 2023. godine, a u kojem na sličan način, iako u obratnom smjeru, nudim smjer i načine na koje sada već potomci Hrvata i njihovi prijatelji mogu bolje upoznati svoju domovinu.

Više sam o tome pisao u Iseljeničkom zborniku izdanom 2022. godine, no zanimljivo je da su ove dvije publikacije povezane percepcijom da je potrebno osobama koje uče jezik ponuditi specifično štivo, tj. prilagođene materijale koji uzimaju u obzir okolinu u kojoj se izvorno nalazi možebitni korisnik/čitatelj kojeg treba uvesti ne samo jezično, nego i kulturološki u novo društvo.

Brojne aktivnosti Hrvata u Brazilu! Camila otkrila kako je pronašla Hrvatsku u sebi, Lilian je unuka Slavonaca koji su radili na plantažama kave…

Unatoč nemogućnosti da se održe tradicionalni događaji Hrvatske zajednice u Brazilu zbog planetarne koronakrize, ali i oni novi, Hrvati u ovoj najvećoj latinoameričkoj zemlji iskoristili su blagodati tehnologije i brzo se prilagodili novim uvjetima. I iz nužnosti da se ostane u kontaktu ostvarili su se mnogi projekti i nastale nove ideje koje još više učvršćuju […]

Završno se može reći da ovaj mali priručnik pomiče granice onog što znamo o jezično-nastavnim aktivnostima zajednice, ali i dokazuje da su i Hrvati u Brazilu svjesno djelovali kako bi se iseljenik mogao što bezbolnije prilagoditi novoj situaciji, što je potrebno dodatno proučiti kako bismo mogli danas svjesnije i jasnije djelovati na očuvanju hrvatskoga nacionalnog tijela u ovoj najvećoj latinoameričkoj državi.

Milan Puh, Hrvatska matica iseljenika

Misionarke s Haitija: Bande polako preuzimaju vladavinu i siju strah

Zbog lošeg stanja na Haitiju, gdje su otmice sada već svakodnevne, pismom su se javile misionarke s. Ana Uložnik i s. Liberija Filipović, sestre Služavke Malog Isusa… “Drage naše sestre, rodbino i prijatelji! Vidimo da se vijesti s Haitija brzo šire. Kako se u našem narodu kaže “dobar glas daleko se čuje, a onaj manje […]

I iz nužnosti da se ostane u kontaktu ostvarili su se mnogi projekti i nastale nove ideje koje još više učvršćuju međusobnu povezanost iseljenika i njihovih potomaka. Krajem studenoga završen je webinar „Hrvatska: kolijevka istaknutih inovatora i umova budućnosti“ koji je organizirala novonastala Skupina za poslovanje i istraživanja Brazil – Hrvatska (BRA CRO), čiji je cilj okupiti članove hrvatske zajednice koji žele djelovati na promoviranju poslovne i kulturne razmjene između ovih dviju zemalja.

Sam događaj održan je u virtualnome obliku u formi pet susreta, počevši krajem listopada te završivši s panel raspravom na kojoj je sudjelovao veleposlanik Republike Hrvatske u Brazilu, Ranko Vilović. Time su ovaj webinar i Skupina dobili važnu potporu i našeg Veleposlanstva u Braziliji uz, dakako, sudjelovanje Visoke škole za marketing i promidžbu (ESPM) čiji su profesori i studenti pomogli u organizaciji i održavanju svih pet panela u kojima su se predstavile sljedeće teme: Povijest Hrvatske i hrvatski izumi koji su utjecali na svijet, Inovacije u industriji i tehnologiji s primjerom tvrtke InfoBip, Prirodni resursi, kulturna baština i potencijal raznolikosti turizma, Croatian Business Entertainment – izvrsnost u animaciji te Ekonomski pregled, trgovinski odnosi i investicije.

Ovaj događaj, koji je u cijelosti bio virtualan, uspio je privući veći broj zainteresirane publike koja je mogla upoznati poslovne i kulturne značajke Hrvatske, preduvjet za intenzivniju trgovinsku razmjenu, jedan od glavnih ciljeva Skupine koju podržavaju i Croatia Sacra Paulistana te Društvo prijatelja Dalmacije, kao dvije stožerne hrvatske ustanove. Zaključak je da će događaj dobiti i drugo izdanje kako bi se privukao veći broj ljudi u zajednicu, ali i kako bi se u budućnosti ulagalo ili poslovalo s domovinom.

REZULTATI KNJIŽEVNOG NATJEČAJA

Nadalje, krajem studenoga izašli su i rezultati prvog Natječaja za najbolju kratku priču i najbolji znanstveni članak koji je realiziralo Društvo prijatelja Dalmacija (SADA) u želji da potakne književno i znanstveno stvaralaštvo svojih članova, ali i svih zainteresiranih Hrvata, potomka i njihovih brazilskih prijatelja.

Skoro pa neočekivano, došle su 34 prijave s 28 kratkih priča i šest znanstvenih članaka koji su otkrili veliku želju autora za pisanjem, razmišljanjem, istraživanjem i povezivanjem s Hrvatskom uz pisanu riječ te postavile ocjenjivačkome žiriju težak zadatak određivanja pobjednika (Priče – Camila Folk de Oliveira, Maria Luiza Smiljanić i Tamara Paravić Sarhan Bucalem i Članci – Lilian de Angelo Laky, Dionei Mathias i Priscila de Azevedo de Souza Mesquita).

U kategoriji kratke priče pobijedila je Camila Folk de Oliveira s pričom „Kako sam pronašla Hrvatsku u sebi“ u kojoj nam je pokazala težak put otkrivanja poveznica s domovinom svog djeda, podunavskog Nijemca, koji stiže u Brazil krajem 1940-ih kao izbjeglica i koji prenosi ratna sjećanja i strah na svoje potomke, što je ostavilo duboki strah na njegovu unuku koja je dugo tragala za odgovorima koje nam je na iznimno pjesnički način prepričala u svojoj priči.

U kategoriji znanstvenog članka pobjeđuje Lilian Laky, također unuka Slavonaca koji stižu u Brazil tijekom 1920-tih kako bi radili na plantažama kave, a ono što su usadili u ovu mladu doktoricu povijesti i arheologije jest ljubav prema zemlji i svemu onome što nam ona donosi.

Čestitamo od srca i svaka čast! Vijest iz Paragvaja gdje se govori hrvatski jezik

Paragvajska udruga Hrvata osnovana 2015. godine, jedina je organizacija u Paragvaju koja organizira nastavu hrvatskog jezika i kulture. Tako je u nedavno završenoj online nastavi sudjelovala naša dijaspora iz Ekvadora, Perua, Urugvaja, Argentine, Brazila, Bolivije, Meksika, SAD-a (Miamija), Španjolske, Portugala, Belgije i Ujedinjenih Arapskih Emirata (Dubai). Škola je započela u veljači ove godine, no prekinuta […]

U svom radu „Arheologija grčkih gradova središnje Dalmacije u vrijeme antike: pogled jedne arheologinje iz dijaspore“ na iznimno pristupačan i zanimljiv način predstavila je prva saznanja svojega poslijedoktorskog istraživanja koje još čeka odlazak na teren u Hrvatskoj u 2021. godini. Više o ovim i ostalim nagrađenim radovima hrvatska publika moći će doznati u prvoj polovici iduće godine kada će izaći dvojezična e-knjiga u kojoj će se naći dio prijavljenih radova koji su pokazali kvalitetu i potencijal svojih autora.

Još jedan kulturni događaj koji se morao održati elektroničkim i online oblicima komunikacije su „Dani baštine“ Ureda za kulturu grada Sao Paula, 5. i 6. prosinca, u kojem više stotina predstavljanja, radionica, šetnji, okruglih stolova i sličnih aktivnosti pokazuje raznolikost i bogatstvo baštine stvorene u ovoj metropoli čiji su dio i Hrvati.

Tako je ove godine Paula Pexider-Srića, voditeljica Kluba „Od veza do veza“, održala radionicu „Hrvatski vez“ u kojoj je predstavila glavne značajke hrvatskoga veza i na didaktički način pokazala kako se može izraditi jedan jednostavan vez s područja Posavine. Ovo je prva radionica ovakve vrste za koju je bilo potrebno puno sati pripreme i snimanja kako bi se višesatno vezivanje moglo sažeti i prikazati u dvosatnoj radionici koja će snimljena biti dostupna na stranici Ureda za kulturu.

Uz to, Katia Gavranich Camargo i Tomislav Correia-Deur, predsjednici Društva prijatelja Dalmacije i Croatije Sacre Paulistane, predstavili su povijest izgradnje i uključenosti u okolinu hrvatskih domova koji su utkani u samo tkivo grada koji još ne poznaje dovoljno svoje hrvatske sugrađane i njihovu baštinu. Baštiniti u ovom smislu znači i biti prisutan u aktivnostima i događajima koji su dio gradskog kalendara, čime hrvatska zajednica dobiva na važnosti i prepoznatljivosti. Tome pomaže i virtualna šetnja Renata de Lucce koji je ispričao priču svoje prabake Ane Fušek, jedne od prvih hrvatskih iseljenica koja je živjela na poznatoj aveniji Paulista, koja je danas žila kucavica grada, a koja je morala proći dug i trnovit put iz Markovca u Slavoniji do Brazila i kolonijalnog nukleusa Pariquera-Açu do poznate avenije.

Svaka individualna priča pomaže nam da razumijemo kako su se morali naši ljudi prilagođavati najčešće nepovoljnoj situaciji u kojoj su se nalazili, a čiji se trag često gubio u mnoštvu etnički i nacionalni priznatijih useljenika. Ali ne možemo zaboraviti i na obiteljske priče naših Korčulana koji su u velikom broju pristigli u Brazil tijekom prvih triju desetljeća dvadesetog stoljeća, a čiji potomci ne znaju mnogo o životu svojih predaka u domovini pa tako predstavljanje knjige „Hrvatske obitelji iz Blata“ urednika Marije Nilce Bačić i Milana Puha, kao i prilagođeni prijevod u zajednici poznate knjige „Župa Blato“ Ive Protića, postaje važna spona naših ljudi s domovinom.

U ovoj prilagođenoj publikaciji prikazana je povijest naseljavanja Korčule i samog Blata te dolazak i smještanje obitelji čiji nemali broj prezimena i danas nose mnogi stanovnici Brazila.

POPIS ISELJENIKA

I za kraj, kao završetak ove plodne godine treba spomenuti početak prvog popisa Hrvata u Brazilu koji je pripremio brazilski ogranak Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske koji, kao slične inicijative u Južnoj Americi, želi bolje razumjeti broj i profil Hrvata i njihovih potomaka u ove dvije zemlje što bi, pak, pomoglo u osmišljavanju budućih projekata i ideja.

Radovi Drage Štambuka, Lane Derkač i Ružice Cindori objavljeni u čileanskom mediju

U prvom ovogodišnjem broju međunarodnog digitalnog časopisa “Altazor” koji već tri godine u Čileu izdaje Zaklada Vicente Huidobro, objavljeni su radovi troje hrvatskih autora – pjesnika Drage Štambuka te pjesnikinja Lane Derkač i Ružice Cindori. Prijevod potpisuje hispanistica i dopisna članica Hispanoameričke književne akademije Željka Lovrenčić, a pjesme je odabrao panamski književnik Javier Alvarado, jedan […]

Možemo reći da Hrvati u Brazilu ove godine ipak imaju puno razloga za slavlje dok se jedu lumblije, pušurate, orehnjače, kolači i razne ostale slastice u intenzivnom (polu)tropskom ljetu (a dostavljale su se i kućama onih članova željnih okusa domovine, i to u sklopu Useljeničkog festivala – Festa do Imigrante 2020.), budući da ni pandemija svjetskih razmjera nije uspjela zatomiti želju i volju svih onih kojima je Hrvatska u srcu.

Milan Puh, Hrvatska matica iseljenika