Presađeno domoljublje
FOTO: Vukovar.hr
Književnik Janko Deur napisao je 1992. godine pjesmu “Presađeno domoljublje” i posvetio je hrvatskim ratnicima iz New Yorka.
Hrvatski se mediji, ali nažalost i veliki dio naroda, žalosno zavaravaju kada misle da su ratovi za Hrvatsku završili 1995. Mi stariji sjećamo se niza godina u kojima je pokojni Slobodan Milošević urlikao i zapomagao “Svi Srbi u jednoj državi”. Neki su se intelektualci i u Hrvatskoj, i u Bosni, i u Srbiji tome smijali […]
Hrvati iz domovine i dijaspore danas žive Vukovar. Ne postoje riječi koje mogu opisati kako se sada osjećamo kao narod.
Pa neka ova pjesma bude na spomen svima onim ratnicima iz dijaspore koji su za Vukovar živjeli i poginuli.
“Neki, prvi put u svojem životu,
Stupiše na željeno hrvatsko tlo,
Zagonetno upitni ali hrabro,
Prsimice susreću krvavo ratno zlo.
Još im je u New Yorku postelja topla
I na gitarama njihovim još trepere žice;
Kompjutori im mozgati prestali,
Sprave im u obrtu zamrle, k ’o prozeble ptice.
U Hrvatsku donesoše rodoljublje presađeno
Od oca bjegunca na ovdje rođena sina,
A ponovno se ono k izvoru svojem vraća,
Uz divljenje i hvalu plemenitih visina.
Ostaviše oni lažne užitke modernog Babilona
I uputiše se, da Hrvatsku svoju brane.
Nagon obrane žilama njihovim teče,
Stope im zakoračile u novo hrvatsko svitanje”.
Janko Deur, Hrvatski katolički glasnik 1992.
