Zagreb
FOTO: Hrvatska matica iseljenika
Ovih je dana u Hrvatskoj matici iseljenika u Zagrebu održano predstavljanje knjige „Naša je osveta – slobodna država Hrvatska”, s podnaslovom „Komemoracije Bleiburške tragedije u hrvatskim iseljeničkim zajednicama i na Bleiburškome polju u razdoblju od 1945. do 1990. godine”, autora izv. prof. dr. sc. Wollfyja Krašića.
Udruga studenata Studia Croatica u svojoj novoj sekciji “Razgovori sa znanstvenicima”, ugostila je doc. dr. sc. Wollfyja Krašića, mladog profesora koji se bavi demografijom i iseljeništvom. Dijelove intervjua, koji je vodila Monika Jerković, prenosimo u nastavku… Vi ste novi profesor zaposlen na Odsjeku demografije i hrvatskoga iseljeništva na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Možete […]
Riječ je o historiografskoj studiji koja na približno 350 stranica istražuje kako su hrvatske iseljeničke zajednice i komemoracije na Bleiburškome polju tijekom četiri i pol desetljeća oblikovale kulturu sjećanja na Bleiburšku tragediju i Križni put. Autor kroz devet tematskih cjelina, uz opsežnu znanstvenu argumentaciju i povijesne izvore, donosi prikaz djelovanja hrvatskoga političkog iseljeništva, njegovih organizacija te političkih i društvenih okolnosti u kojima su održavane komemoracije.
Uz autora, knjigu su predstavili njezin urednik dr. sc. Ivan Tepeš i recenzent dr. sc. Marin Sopta, dok je program moderirala Vesna Kukavica, voditeljica Odjela za nakladništvo Hrvatske matice iseljenika.
Središnja tema knjige jest uloga hrvatskih političkih izbjeglica, emigranata i iseljeničkih zajednica u očuvanju sjećanja na Bleiburšku tragediju tijekom razdoblja komunističke Jugoslavije.
Cilj knjige jest kronološki prikazati različite oblike javnog komemoriranja Bleiburške tragedije, ponajprije u zajednicama hrvatskih političkih emigranata i iseljenika u zapadnoj i sjevernoj Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi te Australiji, kao i na austrijskim lokalitetima na kojima se tradicionalno obilježavao taj tragični događaj. Autor pritom istražuje razloge izostanka komemoracija u pojedinim razdobljima i sredinama, predstavlja istaknute manifestacije posvećene stradalima te analizira dolaske hrvatskih političkih emigranata na Bleiburško polje, djelovanje Počasnog bleiburškog voda i njegovu suradnju s drugim hrvatskim emigrantskim organizacijama i društvima.
Autor knjige pokazuje da su te komemoracije na slobodnome i demokratskom Zapadu s vremenom postale izraz sve većeg hrvatskog jedinstva: događaj je prepoznat kao nacionalna tragedija, a ne samo poraz jedne političke opcije. Poruke nisu pozivale na osvetu, nego zahtijevale pravo na istinu o tragičnim zbivanjima te jačale ustrajnost u borbi za samostalnu demokratsku hrvatsku državu kao najtrajniji spomenik žrtvama i najučinkovitiju branu protiv „novih Bleiburga“. Kako autor Krašić ističe u zaključku ove jedinstvene monografije, „Bleiburška tragedija postala [je] vezivno tkivo različitih skupina unutar sve heterogenije hrvatske političke emigracije.”
“Želio sam posebno naglasiti jednu od temeljnih poruka, a to je da hrvatski politički migranti nisu težili osveti za Bleiburšku tragediju, nego da im je uz očuvanje sjećanja na ubijene te priželjkivanje pravde koju nikada ni oni ni njihovi potomci nisu dobili, osnovni cilj bilo stvaranje samostalne i demokratske države Hrvatske”, istaknuo je sam autor Wollfy Krašić na predstavljanju knjige.
Kako već dvadesetak godina tvrdokorno opstaje po zakutcima svemrežja, jednako tako svake godine u vrijeme obljetnice ubojstva hrvatskoga borca za slobodu – Brune Bušića – s nevjerojatnom upornošću i posvećenošću prosljeđuje se kroz aplikacije za razmjenjivanje poruka putem mobitela, objavljuje i dijeli na društvenim mrežama te na druge načine širi njegova navodna vizija buduće hrvatske […]
Knjiga pritom prikazuje složene odnose unutar hrvatske političke emigracije, uključujući suradnju različitih organizacija, ali i njihove međusobne podjele, političke nesuglasice i organizacijske izazove.
Posebnu vrijednost Krašićeve historiografske studije predstavlja i precizno razlikovanje pojmova kojima se opisuju hrvatske zajednice izvan domovine. U uvodu knjige autor pojašnjava uporabu dvaju termina – politički izbjeglice i politički emigranti – koji odražavaju različite životne okolnosti i povijesna razdoblja osoba obuhvaćenih istraživanjem. Pojam političkih izbjeglica odnosi se ponajprije na neposredno poratno razdoblje, kada su mnogi Hrvati boravili u zarobljeničkim i izbjegličkim logorima zapadne Europe, a zatim kao novopridošli useljenici u prekomorskim zemljama započinjali su život u nepoznatim sredinama bez znanja jezika domicilnih sredina, suočeni s brojnim egzistencijalnim i društvenim izazovima.
S druge strane, termin političkih emigranata autor koristi za kasnija razdoblja, kada su se nekadašnji izbjeglice postupno prilagodili životu u državama koje su ih primile, osigurali su si egzistenciju, stekli državljanstvo, a nerijetko i značajan položaj u novim sredinama. Kako ističe, povijesni izvori potvrđuju da su se i sami često nazivali političkim emigrantima. Pritom autor u obradi predmetne građe ove knjige koristi i širi pojam hrvatskih iseljeničkih zajednica, budući da su u komemoracijama Bleiburške tragedije sudjelovali i Hrvati iseljeni u ranijim migracijskim valovima i koji nisu imali izravnih dodira s drugom svjetskom kataklizmom, kao i njihovi potomci rođeni u tuđini.
Jedan od vodećih jugoslavenskih komunista iz razdoblja Drugog svjetskog rata i poraća – Milovan Đilas, sredinom 1950-ih godina zbog zahtjeva za liberalizacijom i demokratizacijom izbačen je iz Saveza komunista Jugoslavije, a do konca postojanja komunističke Jugoslavije bio je progonjen i zatvaran. S druge strane, na Zapadu je postao daleko najpoznatiji disident iz Jugoslavije, prvenstveno zbog […]
Također, posebno su značajne završne cjeline knjige koje obrađuju susret preživjelih izbjeglica, političke emigracije i domovinske javnosti na Bleiburškome polju 1990. godine, kada su se mnoge obitelji spojile prvi put nakon duga četiri i pol desetljeća od završetka Drugoga svjetskog rata. U završnom dijelu studije Krašić se posvećuje i rekonstrukcijama te interpretacijama Bleiburške tragedije, razmatrajući odnos povijesnih činjenica, kolektivnog sjećanja i različitih tumačenja događaja.
Naslov „Naša je osveta – slobodna država Hrvatska” zapravo je smjelo odabrani uznemirujući citat hrvatskoga političkog emigranta Kazimira Katalinića. U zaključku studije autor se također poziva na autentičan tekst hrvatskoga političkog emigranta Kazimira Katalinića koji je Bleiburšku tragediju opisao kao jedan od temeljnih događaja u oblikovanju identiteta hrvatske političke emigracije. Za dio hrvatskih političkih emigranata sjećanje na poslijeratna stradanja bilo je neraskidivo povezano s težnjom prema uspostavi samostalne i demokratske hrvatske države, koja bi predstavljala politički odgovor na povijesne nepravde i stradanja hrvatskog naroda.
Krašićeva studija, uz kronološki pregled komemoracija, donosi i analizu društvenih, političkih i generacijskih promjena koje su obilježile hrvatsko iseljeništvo u drugoj polovici 20. stoljeća. Znanstveno utemeljenim pristupom, brojnim povijesnim izvorima i opsežnim bilješkama knjiga pruža temelj za daljnje proučavanje toga dijela hrvatske povijesti.
Hrvatska matica iseljenika poziva sve zainteresirane na predstavljanje knjige povjesničara Wollfyja Krašića pod naslovom „Naša je osveta – slobodna država hrvatska“, koja je usredotočena prema svome podnaslovu na „Komemoracije Bleiburške tragedije u hrvatskim iseljeničkim zajednicama i na Bleiburškom polju u razdoblju od 1945. do 1990. godine“. Uz autora izv. prof. dr. sc. Wollfyja Krašića o […]
Cijeli program predstavljanja knjige bio je popraćen kulturno-umjetničkim programom u kojem su sudjelovali glumac Dragan Despot, flautistica Rašeljka Lucija Petrač i vokalna solistica Nika Pastuović Klasić, uz klavirsku pratnju Tomislava Brebrića. Nakladnici knjige su Udruga Hrvatski križni put, Bleiburger Ehrenzug – Počasni bleiburški vod, Institut za istraživanje migracija i Hrvatska matica iseljenika. Knjiga je objavljena u Zagrebu 2026. godine, uz djelomičnu financijsku potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Damir Bašić
