Slavni kolekcionar skupljao je dragocjenosti po Rimu, Salzburgu, Maroku i Berlinu, a onda je sve odlučio darovati Zagrebu

Otvorenjem za posjetitelje obnovljenog Muzeja Mimara simbolično je ove jeseni, 7. studenog 2026., završeno jedno od najzahtjevnijih razdoblja u povijesti te znamenite nacionalne kulturne ustanove koja u središtu Zagreba čuva najvrjedniju iseljeničku donaciju umjetnina.

Na svečanosti otvorenja sudjelovali su, uz predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića, brojni visoki uzvanici iz državnog vrha, uključujući ministricu kulture i medija Ninu Obuljen Koržinek te izaslanike predsjednika Republike i Hrvatskog sabora Zdravka Zimu i Krunoslava Katičića.

Izrazivši zadovoljstvo što je Mimara nakon više od šest godina od razornog zagrebačkog potresa otvorila vrata ljubiteljima umjetnosti, premijer Andrej Plenković istaknuo je kako je riječ o jednom od najsloženijih i financijski najzahtjevnijih pothvata poslijepotresne obnove kulturne infrastrukture u Hrvatskoj. Projekt obnove Muzeja Mimara vrijedan je više od 75 milijuna eura, osiguranih iz Fonda solidarnosti Europske unije, Nacionalnog plana oporavka i otpornosti te Državnog proračuna. Govoreći o posebnom mjestu u povijesti hrvatskih muzeja koje zauzima Mimara, Plenković je podsjetio da je muzej nastao zahvaljujući donaciji povratnika iz iseljeništva Ante Topića Mimare koji je svoju zbirku umjetnina darovao hrvatskom narodu sa željom da bude trajno dostupna javnosti.

Ravnateljica Muzeja Mimara Tajana Pleše ponosna je na njegov novi koncept – umjesto dosadašnjeg kronološkog predstavljanja umjetnina oblikovane su tri teme – priroda, društvo i vjera, koje su se pokazale kao najčešće u fundusu, te dodatnih 27 manjih tematskih zbirki. Kao još jednu novinu stalnog postava, za koji je iz fundusa od čak 3900 predmeta odabrano njih oko 1200, izdvojila je usporedno prikazivanje umjetnina, ne samo unutar određene teme, nego u odnosu na to kako je sagledava istok, a kako zapad. Time su, naglasila je, htjeli ukazati da uvijek postoji tema koja se, bez obzira na tisuće kilometara ili stoljeća koji dijele autore, uvijek iskristalizira kao najbitnija…

„To nam se učinilo zgodno kako bismo potaknuli ljude da sagledaju umjetninu u njenom globalnom kontekstu”, rekla je Pleše.

Završetkom cjelovite obnove zgrade nakon potresa (2020.), opremanjem i postavljanjem novog stalnog postava, Muzej Mimara ponovnim otvaranjem ostvaruje suvremene uvjete za čuvanje, istraživanje i predstavljanje svjetske umjetničke baštine.

Obvezujuće riječi donatora Mimare

„Otvaranjem ovoga muzeja moje će srce biti ispunjeno neizmjernom radošću zbog ostvarenja mojega životnog cilja i ispunjenja duga prema domovini i hrvatskome narodu”, tim je riječima Ante Topić Mimara, izgovorenim i zapisanim u donatorskom ugovoru u Zagrebu na vremenskoj okomici od četiri desetljeća, tj. 31. prosinca 1985., označio burno finale primopredaje hrvatskome narodu vlastite privatne višemilijunske zbirke umjetničkih predmeta iz različitih epoha koja je za javnost prvi put otvorena 17. srpnja 1987. godine. Od tada do danas Mimarina zbirka preživjela je i Domovinski rat i veliki potres koji je zadesio glavni grad svih Hrvata – Zagreb (2020.), postavši – unatoč nedaćama – najposjećenijom muzejskom zbirkom u ovom dijelu Europe. Završetkom obnove od razornog potresa ova se muzejska zbirka digla iz pepela poput mitskoga Fenixa, uskrsnuvši pred posjetiteljima u punom sjaju.

Ante Topić Mimara (Korušce, 7. travnja 1898. – Zagreb, 30. siječnja 1987.) bio je slikar školovan u Rimu i usavršavan diljem Europe, restaurator, eruditski poznavatelj umjetnosti, strastveni kolekcionar i dobrotvor hrvatskog naroda. Sin krševite Dalmacije iz sela Korušce (i Topića zaseoka Mimare), smještenog u kaštelanskoj zagori, žedan znanja, kruha i slobode – najplodnije godine života provodi izvan domovine i to od prvih desetljeća 20. stoljeća do desetljeća uoči pada Berlinskoga zida, sjedinivši za to vrijeme u sebi predanim radom i obrazovanjem: ustrajnost na životnome muzejskom projektu, kozmopolitizam i patriotizam. Te su ga tri osobine, pretpostavljamo, sretno spojile s komunističkim vlastima u rodnoj zemlji pa zahvaljujući dvojici Dalmatinaca, i to sociologu prof. dr. sc. Stipi Šuvaru i prvome modernome hrvatskome menadžeru u kulturi Anti Soriću, stvara u Zagrebu osamdesetih – kulturno čudo. Tako je nastao zagrebački Muzejsko-galerijski centar, odnosno Muzej Mimara (MM), u koji su, zahvaljujući onodobnoj muzeološkoj prezentaciji Sorićeva mladoga tima, hrlile tisuće posjetitelja iz cijele jugoistočne Europe.

Mimarina zbirka u to se vrijeme našla na popisu 30-ak najposjećenijih muzejskih središta u doba hladnoratovske podjele svijeta, unatoč oskudnoj dokumentaciji o umjetninama. Tajnovitost njihova podrijetla, koja se kontinuirano istražuje među muzealcima, pridonijela je stalnoj prisutnosti znatiželjne publike.
Višemilijunska darovnica

Kako za prihvat Mimarine višemilijunske darovnice u ondašnjem Zagrebu, za socijalizma, nije bilo primjerene zgrade, tadašnji ministar prosvjete, kulture i sporta dr. Stipe Šuvar donosi odluku da se krene u velike građevinske radove za novi muzej. Prvo je preuređivano zdanje u kojem se nekoć nalazio isusovački samostan na Jezuitskom trgu na zagrebačkome Gornjem gradu za budući muzejski prostor (uz protivljenje javnosti) da bi ga na kraju slavni kolekcionar Mimara odbio. Donator je bio zadovoljniji s donjogradskom palačom na Rooseveltovu trgu broj 5, adaptiranoj prema zahtjevima kolekcionara, pa se u njoj danas zbirka i nalazi, dok je omiljena zagrebačka gimnazija preseljena u zamjenski prostor.

Zbirka umjetnina Ante i Wiltrud Topić Mimara ili kraće Muzej Mimara tako je trajno smještena u monumentalnoj, neorenesansnoj zgradi u središtu Zagreba, sagrađenoj u zadnjem desetljeću 19. stoljeća prema zamisli velikana hrvatske kulture Izidora Kršnjavog i projektu njemačkih arhitekata Ludwiga i Hülssnera. Radi prijepora oko preuređenja zgrade za novu muzejsku funkciju, Mimara nije doživio prvu prezentaciju svoje goleme kolekcije preminuvši u Zagrebu pola godine prije svečanog otvorenja MM-a. Otvorenju je prisustvovala njegova udovica slavna povjesničarka umjetnosti Wiltrud Topić.

3900 umjetnina

Vrijedna Zbirka umjetnina Ante i Wiltrud Topić Mimara u svom fundusu ima 3900 dragocjenosti raznolikih tehnika i materijala, raznorodnih kultura i civilizacija te je riječ o najvećoj umjetničkoj donaciji u Hrvatskoj, nakon one biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Zbirka posjeduje čak 450 slika i crteža slavnih majstora različitih epoha (Rafael, Velázquez, Rubens, Rembrandt, Goya), zatim oko 200 skulptura od antičkog doba do 20. stoljeća te arheoloških rijetkosti starog Egipta i Grčke. Zbirka stakla jedinstvena je cjelina umjetničkih vrijednosti staklarskog obrta, skoro najljepša na europskom kontinentu. Može se putem predmeta pratiti put od staroga Egipta i Rimskog Carstva do uglednih europskih staklarskih radionica. Zbirka umjetnina Dalekog Istoka sadrži predmete od rijetkih materijala poput žada, laka i roga nosoroga.

Zbirka sadrži i razna djela srednjoistočne i dalekoistočne umjetnosti starih civilizacija, od Mezopotamije i staroga Egipta, do grčke i rimske umjetnosti. Prikazuje i brojna djela europskog kiparstva i umjetničkog obrta. Najstariji izložak zbirke starih civilizacija jest Ženski idol iz mlađeg paleolitika. Posebno je vrijedna etrurska i grčka brončana mala plastika te rimske skulpture. U zbirci ikona fasciniraju vrhunski primjerci veneto-bizantske i grčko-bizantske škole, a neki vrlo rani primjerci potječu iz Palestine, Antiohije i Male Azije. Kada je u pitanju raritetno slikarstvo mogu se vidjeti djela europskih majstora, škola i radionica od 13. do 20. stoljeća, različitih stilskih obilježja: gotike, rane renesanse, visoke renesanse i manirizma, baroka, rokokoa, neoklasicizma, romantizma, realizma, impresionizma i postimpresionizma. Izloženi su reprezentativni primjerci koji se pripisuju najvećim slikarskim imenima talijanske renesanse i manirizma (Rafaelu, Lottu, Veroneseu), flamanskog i nizozemskog baroka 17. stoljeća (Rubensu, Van Dycku, Rembrandtu, Eeckhoutu) te španjolskog i engleskog klasicizma (Goyi, Hoppneru). Dio muzejskog fundusa čini i zbirka crteža s vrlo vrijednim ostvarenjima europskih majstora među kojima su Bronzino, Le Brun, Lorrain, Guardi, Gericault, kao i minijature podrijetlom iz Kine, Armenije ili, pak, Irana. Posebna je pozornost posvećena i samome osnivaču Anti Topiću Mimari i njegovoj supruzi, odabirom tekstilnih umjetnina (sagova, tapiserija) i namještajem (naslonjači, komode) koji prikazuju ugođaj donatorova i donatoričina doma.

Iseljenik koji je hrvatsku trajno nosio u srcu

Slavni kolekcionar, koji je neko vrijeme živio u Maroku, izvrsno se snalazio i u Berlinu i Zagrebu. Nakon prošlostoljetnih svjetskih ratova Ante Topić Mimara uglavnom živi u Njemačkoj, da bi se ranih 60-ih godina odselio u Austriju, kupivši ondje dvorac Neuhaus u Salzburgu. Iz Salzburga, već od 70-ih godina, češće u pratnji supruge dolazi u Zagreb i radi u svome gornjogradskom stanu sve do smrti 1987. godine. Neumorno obilazi muzeje, galerije, antikvarijate i tajnovito osluškuje puls tržišta umjetnina. Već prije dvostruke svjetske ratne kataklizme Mimara je imao značajnu zbirku umjetnina, o kojoj stručnjaci pišu onodobno primjerice u uglednome njemačkom časopisu za umjetnost Pantheon. Na njegovu sakupljačkom putu dugom gotovo sedam desetljeća predano ga je pratila supruga prof. dr. Wiltrud Topić Mersmann, ugledna profesorica povijesti umjetnosti na Sveučilištu u Salzburgu…

„Živeći izvan domovine kao iseljenik, Ante Topić Mimara nosio je Hrvatsku trajno u srcu, s mišlju o povratku u Lijepu Našu i o budućoj darovnici. Glavninu zbirke, temelj današnjeg muzeja u Zagrebu koji uz Mimarino ime nosi i ime njegove supruge prof. dr. Wiltrud Topić, darovao je 1973. i 1986. godine”, podsjetila nas je ravnateljica Mimarina muzeja Tajana Pleše, dodavši nam uz to kako je znameniti filantrop Mimara već 1948. godine darovao i Strossmayerovoj galeriji u Zagrebu mnogobrojne slike starih majstora.

Milijuni posjetitelja

I na kraju, Zbirka umjetnina Ante i Wiltrud Topić Mimara svojim je draguljima iz različitih kultura i civilizacija od 1987. privukla u središte Zagreba više milijuna posjetitelja. Vjerujemo da ćete se i Vi pridružiti mnoštvu posjetitelja kada stignete u Lijepu Našu. Za Zbirku ne jenjava ni interes struke, iako su neki osporavatelji vrlo uporni. U Muzeju Mimara, bez posebnog uzbuđenja, navode kako vrsni povjesničari umjetnosti desetljećima nadopunjuju dokumentaciju o umjetninama i objavljuju je u posebnim dvojezičnim, hrvatskim i engleskim, Studijama.

Uz skromnu naslijeđenu dokumentaciju o podrijetlu, do sada je u ediciji Muzeja Mimara objavljeno 40-ak Studija istraživača i cijenjenih povjesničara umjetnosti koje bacaju posve novo svjetlo na Zbirku poznatoga kolekcionara i njezinu nepobitnu vjerodostojnost.

Atribuciji umjetnina, uz djelatnike Muzeja Mimara, neizmjerno je doprinijela i donatorova supruga Wiltrud Topić, profesorica povijesti umjetnosti na Sveučilištu u Salzburgu. Rođena je u Berlinu 21. veljače 1919. u obitelji Mersmann, a preminula u Salzburgu 24. srpnja 2022. Ostvarila je karijeru kao istaknuta povjesničarka umjetnosti čije je najznačajnije znanstveno područje istraživanja bila srednjovjekovna umjetnost. Bila je snažna potpora suprugu Anti Topiću Mimari (slikaru, restauratoru i kolekcionaru) u njegovu plemenitom cilju da zbirku umjetnina višemilijunske vrijednosti podari hrvatskome narodu.

Profesorica Wiltrud, nadživjevši supruga punih 35 godina (umrla je u 103 godini života), nastavila je i nakon njegova odlaska na vječni počinak suradnju s zagrebačkim Muzejom Mimara, nesebično prenoseći svoje znanje kustosima te objavivši niz prvoklasnih studija s obradom predmeta iz Zbirke, obogativši tako dokumentaciju doniranih umjetnina. Uz godišnjice donatorove smrti ugošćivala bi tradicionalno djelatnike Muzeja u svome domu u Salzburgu, rado dijeleći u zlatnoj životnoj dobi s muzealcima svoje znanstvene spoznaje o draguljima Zbirke, a koja je u međuvremenu kompletirala pripadajuću dokumentaciju, rastjerujući medijsku maglu kojekakvih kontroverznih napisa.

Ključne riječi #Ante Topić Mimara #Muzej Mimara #Tajana Pleše