Antonio Sammartino

Preminuo bivši počasni konzul Republike Hrvatske u pokrajini Molise

21. studenoga 2021. u 21:54

Potrebno za čitanje: 2 min

Vesna Kukavica

Vijesti

FOTO: Facebook

U 60. godini života danas je iznenada preminuo Antonio Sammartino, istaknuti moliški kulturni djelatnik i etablirani hrvatsko-talijanski publicist.

Hrvat u Italiji bio je liječnik ispred svoga vremena

Đuro Baglivi bio je izvrstan praktični liječnik budući da je držao odvojenima praksu od teorije te je odbio i osudio apstraktno filozofiranje i prazno umovanje liječnika tog razdoblja. Dao je novu, veliku važnost starome hipokratskom empirizmu, osnovanom na iskustvu i rasuđivanju. Đuro Baglivi rodio se 8. rujna 1668. u Dubrovniku, otac Vlaho podrijetlom je iz […]

Iza njega među moliškim Hrvatima u Italiji ostaju kapitalna leksikološka djela kao što su: Rječnik moliškohrvatskoga govora Mundimitra (suautor s Agostinom Piccoli) i Gramatika moliškohrvatskoga jezika. Upravo je Antonio Sammartino zaslužan za tiskanje te leksikološke riznice s one bane mora, klasificirane kao hrvatski idiom iz kruga štokavsko-ikavskih govora s elementima čakavštine, kojeg su izbjegli Hrvati donijeli sredinom drugog tisućljeća u talijansku pokrajinu Molise.

“Od desetak naselja u kojima se govorilo hrvatski danas se hrvatski može čuti samo u Mundimitru i Kruču”, upozoravao je za života Antonio.

Dokazao se tijekom posljednjih trideset godina kao jedan od najistaknutijih moliških Hrvata. Rođen je 15. lipnja 1961. u Mundimitru, a školovao se u Moliseu u radišnoj moliško-hrvatskoj obitelji, zalažući se od ranoga djetinjstva za što bolji status moliško-hrvatske zajednice u Italiji.

Od 2004. do 2010. godine bio je počasni konzul Republike Hrvatske u pokrajini Molise, zagovarajući međudržavnu kulturnu i obrazovnu razmjenu. Obnašao je dužnost dopredsjednika Saveza hrvatskih zajednica u Italiji. Bio je utemeljitelj i predsjednik Saveza moliškohrvatskih kulturnih udruga.

‘Kada razmišljam o razlozima zašto studiram hrvatski jezik u Rimu, odmah mi padne na pamet da sam Hrvatica’

Početkom studenoga 2018. godine upoznala sam gospođu Maju Cvjetičanin, lektoricu hrvatskoga jezika na rimskom Sveučilištu „La Sapienza“, koja je upravo bila stigla na novu dužnost. Tijekom boravka gospođe Cvjetičanin u Rimu ostale smo u stalnom kontaktu te je jedan od postignutih rezultata suradnje i intervju o lektoratu hrvatskoga jezika, vrijednoj inicijativi dugogodišnje tradicije. Možete li […]

Sjećamo ga se i kao agilnog organizatora mnoštva stručnih skupova, promocija, glazbeno-scenskih priredbi, izložbi i inih kulturnih manifestacija s manjinskom tematikom.

Višedesetljetni je suradnik Hrvatske matice iseljenika, objavljujući zapise u svim Matičinim serijskim publikacijama od Glasnika Foruma hrvatskih manjina do časopisa Matica i Matičina godišnjaka Hrvatskog iseljeničkog zbornika.

Bio je predsjednik i osnivač Zaklade „Agostina Piccoli” koja ima za cilj očuvanje moliškohrvatskog jezika i tradicije.

Autor je brojnih radova usredotočenih na moliško-hrvatsku zajednicu razasutih u periodici. Bio je predsjednik žirija Zaklade „Agostina Piccoli” natječaja za književna ostvarenja te je uredio više zbirki pjesama koje su pristigle na natječaj. Urednik je i izdanja najrazličitijeg žanra koja kao temu imaju izazove moliško-hrvatske zajednice.

Organizator je niza konferencija i autor izložbi koje je priređivao u Italiji, Hrvatskoj, Austriji, Slovačkoj, Mađarskoj i Poljskoj.

Antonio Sammartino bio je cijenjeni član Društva hrvatskih književnika. Bio je i čestit čovjek, veliki hrvatski i talijanski patriot, brižan otac i plodan kulturni djelatnik.

Napustio nas je Domagoj Ante Petrić, povratnik iz Argentine i glasnik slobodne Hrvatske

U Zagrebu je preminuo Domagoj Ante Petrić, istaknuti publicist i političar te povratnik iz Argentine. Obnašao je niz visokih dužnosti u Ministarstvu povratka i iseljeništva, Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, a bio je i zamjenik ravnatelja Hrvatske matice iseljenika. Domagoj Ante Petrić rođen je u Zagrebu 8. lipnja 1938., a Hrvatsku je s obitelji napustio […]

Za njim tuguje kći Francesca Sammartino i supruga Vesna koje su mu bile mile i životne družice i vrijedne suradnice, budući su kao kreativne profesorice sudjelovale u njegovim brojnim projektima vezanim za afirmaciju talijansko-hrvatskih kulturnih veza.