Vratila se zbog Božića, a ostala zbog domoljublja

Postupno i neplanski – tako bi se mogao okarakterizirati povratak više hrvatskih iseljenika s kojima smo razgovarali u sklopu serijala o povratnicima. Među njima je i Marina Deur, Hrvatica rođena u São Paulu koja je podijelila svoja iskustva o povratku 1990., nakon što ju je na preseljenje potaknuo Zagreb kojeg vidjela u svom punom sjaju, za vrijeme Adventa.

Marina je bila dijelom mnogobrojne zajednice Hrvata u Brazilu, koju Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske procjenjuje na čak 80 tisuća ljudi. Upravo zbog toga nas je zanimalo i kako je to biti Hrvat u Brazilu, državi koja njeguje kulturu obitelji i zajedništva baš kao i Hrvatska, no ipak je toliko drugačija.

Hrvatski folklor u Brazilu

“Moja obitelj je aktivan član zajednice ‘Croatia Sacra Paulistana’, gdje smo između ostalog naučili hrvatske pjesme i folklor. Hrvatska zajednica u Brazilu je mnogobrojna, vrlo aktivna i okuplja već treći naraštaj potomaka rođenih u Brazilu. Mnogi ne znaju hrvatski jezik, stoga se sada organiziraju tečajevi učenja hrvatskog jezika, a hrvatska zajednica u Brazilu u svakom pogledu radi na promoviraju hrvatskog identiteta”, rekla je naša sugovornica.

A krajem 80-ih za Marinu se počelo događati više stvari koje su u potpunosti promijenile njezin tijek života i dovele je do mjesta na kojem je danas. Dok je jedna od njih bila završetak fakulteta u São Paulu gdje se obrazovala za inženjerku u polju ekologije, druga je bila zapravo putovanje u Hrvatsku s obitelji kako bi upoznala širu rodbinu i svoje korijene…

“Planirala sam ostati dva mjeseca, ali boravak se produžio. Razlog tome je taj predivan obiteljski blagdan – Božić. Posebno polnoćka u Zagrebačkoj katedrali, božićne pjesme, obiteljski ručak, domaći tradicijski kolači… U to vrijeme sam se upoznala s dvije institucije: Hrvatsko ekološko društvo i Hrvatska matica iseljenika. U prvoj su mi odmah savjetovali da pokrenem postupak nostrifikacije diplome, a u drugoj sam upisala tečaj Zimske škole hrvatskog jezika i kulture. Uglavnom to je bilo vrijeme u kojem su me baš svi, od rodbine, profesora, predstavnika institucija i drugih poticali da ostanem u Hrvatskoj, pa sam ostala. U tome sam zahvalna svima koji su dotaknuli moj životni put”, objasnila je Marina, koja ni tada nije u potpunosti bila sigurna da Hrvatsku želi učiniti svojim trajnim domom, iako se s početkom Domovinskog rata angažirala kao dopisnica za brazilski radio Nova Eldorada AM…

“Redovito se svaki dan putem telefona snimala moja izjava na portugalskom jeziku o ratnim zbivanjima u Hrvatskoj. Informacije sam prikupljala i obrađivala u okviru Foreign Press Bureau and Croatian Information Centre osnovanima u Zagrebu za rad sa stranim novinarima. Ovo iskustvo posebno me obogatilo i usmjerilo k cilju ‘ne vraćam se u Brazil sve dok Hrvatska ne bude neovisna i samostalna država svijeta'”, objasnila je, da bi 1992. godine kada je Hrvatska bila primljena u Ujedinjene narode doista i otišla nazad u Brazil, no iz potpuno drugih razloga…

“Kada je Hrvatska bila postala u punopravnom članicom, otišla sam posjetiti roditelje i braću u Sao Paulo te donijela odluku da trajno ostajem u Hrvatskoj”, objasnila je.

Veliki izazovi

U međuvremenu se zaposlila u poljoprivrednoj savjetodavnoj službi kao savjetnica za ekologiju, a djelovala je i kao vanjska suradnica na Filozofskom fakultetu kao lektorica portugalskog jezika, s obzirom na to da su vlasti u Portugalu zbog rata suspendirale dolazak lektora, a Marina je bila izvorni govornik.

U godinama koje su uslijedile u njezinoj karijeri su se zapravo “stopile” upravo ove dvije djelatnosti u kojima je bila posebno stručna, a koju je mogla ponuditi Hrvatskoj u poslijeratnom razdoblju: znanje stranog jezika i stručnost u polju ekologije i poljoprivrede. Od tada je Marina počela raditi u Ministarstvu poljoprivrede, gdje radi i danas kao voditeljica Službe za EU poslove, a svoj veliki doprinos dala je i prije ulaska Hrvatske u EU kada je bila članicom ključne radne skupine koja je radila na usklađivanju zakona i propisa koji su se ticali poljoprivrede i ruralnog razvoja…

“Zavoljela sam taj posao pa je sljedeći korak bio upisati magisterij iz područja međunarodnih odnosa i nacionalne sigurnosti na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. To je ono gradivo koje je mene pripremalo za posao koji i danas radim. Također, za vrijeme hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije početkom 2020. imala sam čast predsjedavati stručnoj radnoj skupini Vijeća nadležnoj za FAO”, objasnila je naša sugovornica svoj karijerni put, čime se i odgovor ponudio sam kada smo se zanimali za to kako to da je upravo Hrvatsku odlučila nazvati svojim domom…

“Izazovi su veliki, od kulturološke razlike do jezične barijere, ali kada ti je cilj da pomogneš Hrvatskoj i nađeš radost u onome što radiš uvijek ćeš naći put da ostvariš svoje snove”, zaključila je Marina Deur.

urednik projekta: Ivan Ril

Ključne riječi #Croatia Sacra Paulistana #Marina Deur #povratnici u Hrvatsku