Ovo su Hrvatice i Hrvati iz dijaspore koji su diljem svijeta branili čast domovine

Vojno-redarstvena operacija „Oluja“, kojom je u tri dana oslobođeno 11 tisuća četvornih kilometara okupiranog područja Lijepe Naše, veličanstvena je pobjeda u Domovinskome ratu devedesetih prošloga stoljeća u kojoj se praktično ostvarila kruna jedinstva domovinske i iseljene Hrvatske.

„Oluja“ je započela 4. kolovoza 1995. godine u zoru, a već do 7. kolovoza Hrvatska je vojska oslobodila okupirana područja u Dalmaciji, Lici, Kordunu i Banovini te ih vratila u sastav Republike Hrvatske. Obljetnica „Oluje“ svake se godine obilježava 5. kolovoza, na dan kada su hrvatski vojnici ušli u Knin, glavni grad samoproglašene paradržave Republike Srpske Krajine (RSK). Preostala područja u istočnoj Slavoniji, uz granicu sa Srbijom, Hrvatskoj su vraćena nakon mirne reintegracije Podunavlja 1998. godine. Operacija „Oluja“ pokrenuta je tri mjeseca nakon operacije „Bljesak“ kojom je Hrvatska vratila kontrolu nad zapadnom Slavonijom te nakon što su predstavnici agresorskih srpskih snaga iz RSK-a odbacili svaku mogućnost mirnog rješenja, uključujući i plan međunarodne zajednice znan po akronimu Z4, kojeg su izradili veleposlanici zemalja Kontaktne skupine: SAD-a, Rusije, EZ-a i UN-a.

No, odlučnošću hrvatskih branitelja predvođenih prvim hrvatskim predsjednikom i vrhovnim zapovjednikom Hrvatske vojske dr. sc. Franjom Tuđmanom, „Olujom“ je okončan rat u Hrvatskoj tijekom kojeg su poražene sve snage RSK, potpomognute vojnom i financijskom podrškom iz Srbije. Uz Knin, operacijom „Oluja“ oslobođeni su i Gračac, Obrovac, Korenica, Slunj, Plitvice, Sveti Rok, Benkovac, Kijevo, Vrlika, Dubica i brojna druga mjesta, a hrvatske snage došle su na međunarodno priznatu granicu Hrvatske i Bosne i Hercegovine. S druge strane, sa spomenutih se područja nakon „Oluje“ iselilo oko 200 tisuća građana, pretežno srpske nacionalnosti, unatoč jamstvima Republike Hrvatske da mogu mirno nastaviti živjeti ako poštuju zakone RH. Vojna operacija kojom je oslobođena jedna petina hrvatskog teritorija nije prošla bez ljudskih gubitaka, a za nestalima se još traga.

Trideseta obljetnica „Oluje“ obilježena je i veličanstvenim vojnim mimohodom 31. srpnja u Zagrebu u kojem je sudjelovalo oko 3400 vojnika, 500 borbenih i neborbenih vozila te ukupno 41 zrakoplov iz sastava Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Također, više od pola milijuna mladih Hrvatica i Hrvata proslavili su 30. jubilej hrvatske slobode pjevanjem pjesama domoljubnog karaktera na zadivljujućem koncertu Marka Perkovića Thompsona na Hipodromu u glavnom gradu svih Hrvata – Zagrebu. Pjevalo se satima na najvećem ikad održanom koncertu i to na onom istom mjestu na kojem je Sveti Otac Ivan Pavao II blagoslovio hrvatski narod i suvremenu Republiku Hrvatsku slavnih devedesetih. Posebne emotivne snage bio je i drugi obljetnički koncert Marka Perkovića Thompsona na kojem se u Sinju okupilo gotovo 180 tisuća mladih iz svih krajeva Lijepe Naše te Bosne i Hercegovine, kao i onih koji su pristigli za ljetne praznike iz hrvatskoga iseljeništva sa svih kontinenata, uoči Dana pobjede i Dana domovinske zahvalnosti 4. kolovoza 2025. Pjevalo se i slavilo na sinjskome Hipodromu do ranih jutarnjih sati – kada su mnogi krenuli na središnju državnu proslavu u Knin. Obilježavanje „Oluje“ u Kninu počelo je na ulicama Zvonimirova kraljevskoga grada uobičajeno budnicom u zoru.

Službeni dio programa nastavljen je polaganjem vijenaca, nakon čega je uslijedila centralna svečanost na stadionu NK Dinara gdje su održani prigodni govori čelnih ljudi hrvatske države i predstavnici veterana Domovinskoga rata. Istodobno, na Kninskoj tvrđavi priređena je ceremonija podizanja zastave, uz čitanje 245 imena branitelja koji su poginuli i nestali u „Oluji“.

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković u Kninu je tijekom središnje svečanosti proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 30. obljetnice Vojno-redarstvene operacije „Oluja“ istaknuo u nadahnutom govoru: „Svake se godine ovdje u Kninu okupljamo s istim osjećajima, ponosom na pobjedu, zahvalnošću prema braniteljima i pijetetom prema poginulima. Prije tri desetljeća združena snaga hrvatskog naroda oslobodila je okupirane gradove i sela, porazila agresora, vratila život i ponos hrvatskim prognanicima. Nadasve donijela je mir, u kojem skloništa više nisu bila utočišta nego uspomena. Danas ta hrvatska snaga više ne brani domovinu oružjem, nego odgovornošću, znanjem i odlučnošću, te čuva naše temeljne vrijednosti”.

Plenković je podsjetio da je „Oluja“ bila najveći kopneni boj u Europi u tom trenutku od Drugog svjetskog rata kojim je slomljen projekt Velike Srbije, poražen agresor, a taj je junački podvig hrvatskih snaga promijenio vojni i geopolitički poredak jugoistočne Europe, odredivši sudbinu Hrvatske i omogućivši završetak rata u Bosni i Hercegovini.

“Nadalje, nakon rata Hrvatska je omogućila i povratak hrvatskim Srbima koji su to željeli”, dodao je Plenković, naglasivši da je time pokazala političku zrelost, moralnu odgovornost i ljudsku širinu.

Oluja, je prema Plenkoviću, potvrdila hrvatsku snagu: „Snagu koja ne porobljuje nego oslobađa, snagu koja ne prijeti nego štiti, snagu koja ne razara nego stvara“. Ta snaga nije se ugasila u Oluji, ona i danas živi u svakom domovini vjernom hrvatskom vojniku, kao i u svakom hrvatskom čovjeku, ma gdje živio, u Hrvatskoj ili diljem svijeta u dijaspori, ona se očituje u svakom hrvatskom uspjehu, u svakoj našoj pobjedi, u svakoj pa i teškoj odluci kojom zajedno gradimo sigurnu, slobodnu i dostojanstvenu državu.

Prisjetio se premijer Plenković i svih onih koji su dali život za slobodu Hrvatske, istaknuvši da njihova žrtva nije samo broj, nego zavjet – zavjet zahvalnosti jer je Hrvatska zahvaljujući njima postala svoja, suverena i slobodna. Prisjetio se i snage hrvatskih žena koje su bile uz hrvatske vojnike, hrvatske djece kojoj je rat ukrao djetinjstvo, kao i pripadnika drugih naroda koji su dijelili istu borbu za slobodnu Hrvatsku. Posebno je naglasio i da se ne smiju zaboraviti ni oni koje još tražimo, 1744 (tisuću sedamsto četrdeset i četiri) nestale osobe…

„Očekujemo da Beograd konačno pokaže stvarnu spremnost na suradnju – jer bez pune istine o nestalima nema ni iskrenih odnosa, ni europske budućnosti“, ustvrdio je premijer.

Gledajući u budućnost, naglasio je da se mir ne osvaja jednom nego čuva iz dana u dan: ” Poučeni iskustvom Domovinskog rata, a posebno Oluje, znamo da nema slobode bez snage, ni mira bez sposobnosti da ga obranimo. Dan 5. kolovoza nije samo obljetnica – to je dan hrvatske savjesti, zavjet domovini da ćemo je uvijek čuvati, zavjet braniteljima da ih nikada nećemo zaboraviti, zavjet djeci da im ostavljamo domovinu koja zna svoju vrijednost i cijenu kojom je stečena. To je dan našeg ponosa, zajedništva i snage”, zaključio je premijer Andrej Plenković.

Pravna „Oluja“ u Den Haagu – kruna jedinstva iseljene i domovinske Hrvatske

Uz branitelje i državni vrh prigodom ove okrugle obljetnice valja se prisjetiti i pravne bitke za „Oluju“ i hrvatske generale koja je vođena u pobjedničkom duhu na koju nas je podsjetio ovoga ljeta u svome zagrebačkom predavanju o Međunarodnome kaznenome sudu u Haagu odvjetnik iz Chicaga Luka Mišetić. Ne umanjujući slavu odvjetničkog umijeća iskazanog u obrani Republike Hrvatske pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu najistaknutijoj trojci Mišetiću, Kehou te Mikuličiću, posebno smo ponosni na stručnost kanadskih pravnica hrvatskih korijena Ane Katalinic i Diane Juricevic te američkog Hrvata Tomislava Z. Kuzmanovica.

Nakon odluke Žalbenog vijeća Međunarodnoga kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Den Haagu, kojom su preinačene osuđujuće presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču u oslobađajuće, moguće je bilo ležernije progovoriti o valu neopisive radosti građana diljem domovine i među našim ljudima u svijetu, posebno onima čija je stručnost bila presudna za slom lažne optužnice generalima i Hrvatskoj – koja je počivala na koncepciji udruženoga zločinačkog pothvata (Joint Criminal Enterprise). Riječ je o stručnjacima s međunarodnom reputacijom čija je argumentacija uvjerila predsjednika Žalbenoga vijeća MKSJ suca Theodora Merona, američkog Židova brilijantne profesionalne karijere koji je i sam proživio strahote druge svjetske kataklizme, da je pravda spora ali dostižna.

U odvjetničkim timovima koji su dokazali čestitost Domovinskoga rata i VRO „Oluja“ marljivo su radili Amerikanci, Kanađani, Irci, Hrvati i jedan Iranac, uvjerivši uz Merona suce Mehmeta Güneya i Patricka Robinsona u nedužnost generala Ante Gotovine i Mladena Markača. U javnosti je i danas najprisutniji Luka Mišetić, rođen 1970. u obitelji čikaških Hercegovaca koji do 17. godine nije dolazio u Hrvatsku. Njegov otac Ivan potječe iz Grabovnika, a majka Iva Čuvalo iz Proboja. Nakon završenoga studija politologije, upisuje pravni fakultet u Chicagu, gdje danas ima odvjetnički ured. U središte medijske pozornosti Luka Mišetić dolazi 1999. kada je kao najmlađi odvjetnik u povijesti zastupao nekoga pred međunarodnim kaznenim sudom. Bio je to Haaški sud, a klijent mu je bio bosanski Hrvat Ante Furundžija.

Ne umanjujući slavu odvjetničkog umijeća najistaknutijoj trojci Luke Mišetića i one koju nesporno zaslužuje Greg Kehoe te voditelj tima generala Markača zagrebačkome odvjetniku kakav je Goran Mikuličić, posebno smo ponosni na stručnost dviju kanadskih pravnica koje su danonoćno iščitavale mega-spis u timu generala Gotovine. Tri ugla Mišetiću i Kehou, pobjednicima specijalnog rata protiv Hrvatske u 21. stoljeću, godinama je držala u Haagu jedna žena Ana Katalinic, rođena u gradiću Prince Georgeu. Roditelji su joj se doselili iz Brinja i Vratnika. Ističe da je poticajnu iskru osjetila kad je 1990-ih započeo Domovinski rat. Studirala je međunarodne odnose i prijavila se za službu u UN-u, odakle je upućena u Haag. Afirmirala se radeći u tužiteljstvu. Bila je istražiteljica u procesu Miloševiću. Uz Anu, zadivljuje pronicavost i druge Kanađanke, samozatajne Diane Juricevic, čiji su roditelji iz Omiša i Pule. U njezinu stručnom fokusu su ljudska prava otkad je doktorirala na Sveučilištu u Torontu 2004. godine. U timu je bila usredotočena na analitiku presedana, tj. analize svih slabosti protivničke tužiteljske strane. Inteligentnim Kanađankama pridružio se u Markačevu timu i američki Hrvat Tomislav Z. Kuzmanovic iz Milwaukeeja.

Obiteljske su im priče poput antičkih drama jer je iza njih egzodus iz domovine šezdesetih godina prošloga stoljeća, koji se smirio na sjevernoameričkom kontinentu, ne zaboravivši svoju dalmatinsku kolijevku u kojoj su baštinili bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje. Od srca im hvala! Kćeri i sinovi iseljenika do pobjede, rame uz rame sa stručnjacima kakav je profesor prava iz Montreala Payam Akhavan, podrijetlom Iranac, koji je uložio fascinantnu energiju u analitiku cijeloga slučaja. Iz timova u Zagrebu, uz Marina Ivanovića, treba pohvaliti svih 20 odvjetnika, istražitelja, informatičara i prevoditelja koji su pet godina obrađivali desetke tisuća stranica dokumenata i tisuće sati video i audio zapisa.

Među najučinkovitijim zajedničkim inicijativama za pomoć u obrani spomenutim generalima je Zaklada Za istinu o Domovinskom ratu, utemeljena 16. siječnja 2006., čiji su formalni utemeljitelji bili zakladnici Dunja Zloić-Gotovina, stožerni brigadir Željko Hučić i načelnik općine Pakoštane Milivoj Kurtov, dok je u Upravnom vijeću Zaklade djelovalo devet uglednih osoba iz različitih područja javnog života domovinske i iseljene Hrvatske. To su Igor Zidić, nekadašnji predsjednik Matice hrvatske, neurokirurg Josip Paladino, glazbenik Miroslav Škoro, reprezentativac Stojko Vranković, poduzetnik iz Australije Marko Franović, financijašica Dunja Vidošević, poduzetnik iz SAD-a Ilija Letica, te odvjetnici Ivan Ćurković i Ante Župić. Olujni jubilej još je jednom potvrdio snagu zajedničkih postignuća domovinske i iseljene Hrvatske, koje smo dužni poštovati i čuvati za nova pokoljenja.

Ključne riječi #Marko Franović #Oluja #Vesna Kukavica