Čovjek u životu s dva usmjerenja

Dok sam pisao nedavni prilog o Anti Kadiću, sveučilišnom profesoru u Americi, bio sam naklon u istom tekstu ponešto reći i o Antinu rođaku Branku Kadiću. Ipak, odlučio sam ih razdvojiti. Obojica su dala, svaki na svoj način, velik obol u kulturnom radu među Hrvatima u iseljeništvu. Ne samo da su im životni putovi bili različiti, nego svaki od njih zaslužuje posebno mjesto u pričama o Hrvatima u svijetu.

Poljički korijeni i svjetski horizonti

Branko Kadić rođen je 4. travnja 1919. godine u Krugu kraj Jesenica, u drevnoj i slavnoj Poljičkoj Republici. Nakon pučke škole u rodnom mjestu, Branko je, kao i Ante prije njega, maturirao Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Splitu (1938.). Dok je njegov stariji rođak pošao u Rim na studije teologije, Branko je studirao kroatistiku i romanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Nakon završenih studija, kao poznavatelj stranih jezika i domoljub, dobio je namještenje u Ministarstvu vanjskih poslova Nezavisne države Hrvatske. Od 1943. do kraja rata bio je tajnik hrvatskoga veleposlanstva u Madridu. K tomu, bio je i dopisnik zagrebačkoga Hrvatskoga naroda. Ponajviše je pisao o kulturnim temama.

Postao je poratni emigrant te je iz Španjolske 1947. godine otišao u Argentinu. Budući da je dobro znao španjolski jezik, u novoj sredini bilo mu je lakše suočiti se s poteškoćama kroz koje su morali proći tamošnji hrvatski i drugi emigranti toga vremena. Među ostalim, jedno vrijeme radio je u uredništvu časopisa Hormigón Elástico / Elastični beton, koji je pokrenuo inž. Zorislav Franjetić, poznati stručnjak u građevinarstvu.

Usput napominjem da je Zorislav Franjetić završio Arhitektonski fakultet u Zagrebu i prije rata bio vlasnik tvornice betona u Stupniku kraj Zagreba. I on je u poraću kao emigrant dospio u Argentinu i ondje svojim radom i istraživačkim naporima uvelike pridonio razvoju graditeljstva. Osim pokretanja spomenutoga stručnoga časopisa, objavio je dvije knjige: Beton-Schnellhärtung (1969.) / Brzo stvrdnjavanje betona i Endurecimiento rápido del hormigón: hormigón pesado, hormigón ligero, materiales de construcción silicatados (1971.) / Brzo stvrdnjavanje betona: teški beton, lagani beton, silikatni građevinski materijali. Međutim, koliko se može zamijetiti, u Hrvatskoj je ostao neprepoznatljiv.

Kadićev život imao je dva usmjerenja: obitelj i domoljublje. Bio je oženjen i imao je dvojicu sinova. Neumorno je radio u brizi za obitelj, a slično tomu, bio je ustrajan i u domoljubnom radu, ponajprije na kulturnom polju. Ponekad je radio i više poslova da bi osigurao obiteljske životne potrebe, ali ljubav prema domovini, njezinoj kulturnoj baštini i slobodi bila je isto toliko jaka i iskazivala puno vremena i odanosti.

Neke od kulturnih djelatnosti

Branko Kadić bio je stalni suradnik Hrvatske revije od njezina prvoga broja u izbjeglištvu (1951.). Osim što je pisao članke kulturnoga sadržaja, pratio je izdavaštvo na više jezika i napisao recenzije mnogih knjiga. Nadalje, bio je jedan od utemeljitelja tromjesečnoga časopisa Studia Croatica, ugledne argentinske revije na španjolskom jeziku. Osim što je u njoj objavljivao članke, kritike i recenzije, na španjolski je prevodio i priređivao mnoge priloge raznih autora, a zadugo je bio i tajnik uredništva. K tomu, dao je i velik obol tijekom priređivanja knjige Croacia y su destino / Hrvatska i njezina sudbina. Knjigu je izdao 1977. godine Instituto Croata Latinoamericano de Cultura / Hrvatsko-latinoamerički kulturni institut, čiji je Kadić bio član i neumoran suradnik.

Bit će korisno navesti barem neke od članaka koje je Kadić objavio u časopisu Studia Croatica. Navest ćemo hrvatski prijevod naslova: Julije Klović, skrbnik mladoga El Greca; Braća Mihanović, osnivači argentinske trgovačke flote; Život i djelo Ivana Meštrovića; Kardinal Franjo Šeper – novi prefekt Kongregacije za nauk vjere; Juraj Kastriotić Skenderbeg; Revolucionar Eugen Kvaternik – povodom stogodišnjice ustanka 1871.-1971.; Ante Starčević – ideolog hrvatske nacionalne emancipacije; Novi izrazi slikara Zdravka Dučmelića; Počast Osloboditelju Generalu San Martinu – dvjestogodišnjica rođenja; Zvonimir Katalenić, pjesnik i slikar – prva godišnjica smrti; Zdravko Dučmelić – usamljeni slikar (deveta konsekutivna izložba u galeriji Wildenstein); Treće izdanje knjige „Martín Fierro” na hrvatskom jeziku; Alejandro Dussaut – in memoriam; A. G. Matoš i Francuska – hrvatski pisac 1900. godine;B. Kadic Croacia y su destino Izložba Zdravka Dučmelića – ulja i kipovi; Retrospektivna izložba Lily Garafulić; Gostovanje opere „Nikola Šubić Zrinski“ u Kanadi i SAD-u; Šime Peličarić – drugo mjesto u Argentinskom salonu keramičara; The Association for Croatian Studies na III. svjetskom kongresu za sovjetske i istočnoeuropske zemlje; 65. godišnjica Hrvatske katoličke zajednice u SAD-u; Poznati slučaj Albanca Pjetera Ivezaja; Trideseta godišnjica Hrvatsko-argentinskoga kulturnoga kluba; Pastoralni pohod nadbiskupa, kardinala F. Kuharića Argentini, Peruu i Venezueli; Sažetak: IV. međunarodni simpozij o istraživanjima u polju hrvatske kulture (4. 6. XII. 1986., Sorbonna); Hrvatski naivni slikari izlažu u Buenos Airesu; Međunarodni simpozij o Ruđeru Boškoviću u Rimu; Stoljeće Katoličkog sveučilišta u Čileu – doprinos hrvatskih iseljenika – prisutnost hrvatske zajednice; Anali Ugarsko-hrvatske škole u Bolonji (sažetak iz „Vjesnika“, Zagreb, 5. 12. 1988.); Hrvatsko-argentinski slikar Zdravko Dučmelić; Disident Paraga u Kanadi; Djelatnost disidenta Dobroslava Parage.

Dana 3. srpnja 1991. preminuo je u Buenos Airesu, u 72. godini. Bio je sretan što je doživio osvit hrvatske slobode i neovisnosti.

U svijetu sam upoznao lijep broj Poljičana. Trojica od njih bila su veoma zapažena u radu na kulturnom polju u iseljeništvu: Edo Pavičević, Ante Kadić i Branko Kadić. Sva trojica bila su zaista ponosna na svoju nekadašnju Poljičku Republiku i Poljica, moglo bi se reći i zaljubljena, ali ništa manje nisu voljeli svoju Hrvatsku i radili za njezinu slobodu.

dr. Ante Čuvalo

Ključne riječi #Branko Kadić #dr. Ante Čuvalo #Hrvati u Buenos Airesu