Hrvatski etnički institut
FOTO: Hrvatski etnički institut
Hrvatski etnički institut ekskluzivno na Božić objavljuje audiosnimku koja je nastala prije točno 50 godina. Riječ je o posljednjoj propovijedi fra Vendelina Vasilja, snimljenoj 25. prosica 1970. u Chicagu, svega nekoliko dana prije njegove smrti.
Božićne pjesme blago su svakoga naroda. Ponajbolje to znamo mi Hrvati koji se svojim božićnim pjesmama dičimo na poseban način. I s pravom: jer one su svjedoci vjere, odraz kulture i vrelo nadahnuća. Naš je narod već dugo stoljeća izbjeglički narod – narod selilaca. Sudbina je to tako odredila da su od davnih dana naši […]
Snimka je digitalizirana i računalno obrađena. Izvornog je trajanja 6 minuta i 28 sekundi i do sada nije javno objavljivana. Original se čuva u Hrvatskom etničkom institutu.
Tko je bio fra Vendelin Vasilj?
Rođen je 27. svibnja 1909. u Međugorju, gdje je i završio pučku školu. Gimnaziju je pohađao na Širokom Brijegu, a u Franjevački red stupio je 29. lipnja 1926. na Humcu.
Nakon završenoga teološkog studija u Mostaru, u istom gradu 11. prosinca 1932. zaređen je za svećenika. Godine 1933. otišao je na postdiplomski studij u Pariz, gdje je uspješno obranio dva doktorata: iz prava i sociologije.
Tijekom boravka u Parizu bio je dušobrižnik za Hrvate i tamo se družio s poznatim političarima u radu protiv diktature kralja Aleksandra. Tada je napisao i knjigu na francuskom jeziku “Diktatura kralja Aleksandra”.
Godine 1938. vratio se u svoju provinciju, gdje je obavljao službu profesora na teološkom učilištu u Mostaru i istodobno bio tajnik mostarskog biskupa Alojzija Mišića.
U to vrijeme ponovno je počeo izlaziti mjesečnik “Kršćanska obitelj”, čiji je bio urednik. Fra Vendelin u Mostaru je osnovao društvo rudara i društvo za katoličku mladež “Vojska Svetog Ante”. U veljači 1945. godine otišao je u Zagreb i tamo se brinuo za izbjeglice. Dospio je i u partizansko zarobljeništvo, ali u Mariboru je pobjegao u Austriju i Italiju. Godine dana kasnije, u travnju 1946., zajedno s fra Vjekoslavom Bambirom na malom poluteretnom brodu stigao je u New York.
Nakon kraćeg boravka u Chicagu, 1948. otišao je u župu Sv. Marije u Steeltonu. Već 1949. imenovan je poglavarom hrvatskih franjevaca u Americi. U isto vrijeme urednik je Hrvatskog katoličkog glasnika i Hrvatskog kalendara te vrlo aktivan u pisanju brojnih članaka. Pod njegovim vodstvom kupljene su dvije franjevačke rezidencije: u Beaver Fallsu i Gulf Breezeu.
Godine 1952. postao je gvardijanom novoosnovanog samostana sv. Ante u Chicagu. Nakon te službe otišao je pastoralno djelovati u hrvatske župe Srca Isusova u Milwaukeeju, Sv. Augustina u West Allisu te Srca Isusova u Chicagu, gdje je i preminuo 2. siječnja 1971. u 62. godini života.
Fra Vendelin je tri puta imenovan poglavarom hrvatskih franjevaca (1949. – 1952. i 1961. – 1967.) te isto toliko puta savjetnikom Kustodije. Nekoliko puta bio je urednik hrvatskih franjevačkih izdanja. Pokopan je 6. siječnja 1971. godine u franjevačkoj grobnici sa svojom braćom fratrima, na groblju Holy Sepulchre.
Svaki od nas je nestrpljivo čekao čas kada će napokon smjeti da živi siguran od izbjegle granice. I svaki nas se našao kao dijete koga mati više neće da brani, pa se mora sam služiti, s tom razlikom da nam nitko ništa nije osigurao, već nas pustio da se sami brinemo… To je položaj izbjeglice […]
U nastavku poslušajte posljednju fra Vendelinovu propovijed, od čijih je riječi prošlo već pola stoljeća.
