Esteban Cvitković
FOTO: hkv.hr
Nije lako odrediti tko su genijalci, ali ih relativno lako prepoznajemo. Također, teško je reći kako se postaje genijalan. Odgovori su raznoliki. Neki tvrde da su geni glavni čimbenik. Drugi pak tvrde da priroda nije važna, nego ustrajan i discipliniran rad stvara genije.
Bilo bi nepotpuno pisati o Kruni Mašini, a ne reći nešto i o njegovoj obitelj u kojoj je ponikao i odrastao. Naime, kuća njegovih roditelja bila je puna ne samo djece nego i obilja katoličke vjere i hrvatskoga domoljublja. Otac je bio ugledni mještanin Preka i otoka Ugljana, odan sljedbenik učenja Katoličke crkve i slobodarskih […]
Čitam da je i J. W. Goethe nešto slično tvrdio, ali ipak naglašavaju da je rekao „vjerojatno“. Mislim, odgovor nije u „znanstvenom” nadmudrivanju, nego u zdravom razumu. Neki su ljudi zaista rođeni s posebnim talentima, ali to nije dovoljno da bi postali genijalci. Bogomdane talente treba cijeli život „brusiti” čvrstom voljom, upornošću i discipliniranim radom, i tek tada možemo očekivati velike uspjehe. Vjerujem da svi znamo pojedince koji su upropastili svoje talente, ali znamo i prosječno inteligentne ljude koji su upornim i ustrajnim radom postali prepoznatljivi i vrlo uspješni u svojim zvanjima.
Hrvatsko iseljeništvo podarilo je brojne genijalce useljeničkim zemljama i svijetu. Jedan od njih bio je Esteban Cvitković, među hrvatskim prijateljima poznat pod imenom „Stipica”.
Rano sazrijevanje
Esteban Cvitković rođen je u Buenos Airesu 16. prosinca 1949. Njegov otac Ivica potječe iz sela Mutilića nedaleko od Udbine, a odrastao je u Zagrebu. Prošlost toga sela seže duboko u hrvatsku povijest, ali su ga Srbi tijekom Drugoga svjetskoga rata, kao i cijeli udbinski kraj, opustošili, a hrvatsko pučanstvo pobili ili rastjerali te je danas pusto. Stipičina majka Ana Galaš bila je iz Viteza.
Otac i majka nakon poratnih logorskih lutanja dospjeli su u Argentinu, gdje su uz velike napore otvorili malu, ali uspješnu štrikarnicu pulovera da bi osigurali što bolje uvjete života sebi i dvojici svojih sinova. Nažalost, majka je prerano preminula od raka. Ostali su otac Ivica, Stipica (Esteban) i njegov mlađi brat Milan (Emilio). Da bi tragedija bila još veća, samo nekoliko godina nakon majčine smrti preminuo je i otac. Dječaci su ostali sami, što se kaže, u najgorim godinama. Ljudski gledano, nije moglo biti gore! Ali Božji su planovi čudesni!
Smrt njihovih roditelja mladim je dečkima bila ne samo tuga nego i poticaj. Naime, Stipica je već u djetinjstvu odlučio posvetiti svoje umne sposobnosti pronalaženju lijeka za zloćudnu bolest raka. Zaista, tako je i učinio! Svoj je život posvetio tomu cilju. Srećom, u njemu su se ujedinili urođeni talenti, stvaralačka energija i ustrajnost u radu.
U ranim se godinama pokazalo da je Stipica veoma nadaren i radišan. Kakav je bio đak i student, najbolje se vidi iz činjenice da je diplomirao medicinu s navršenih 19 godina! Bio je tada najmlađi liječnik na svijetu! Možete samo zamisliti koliko su tada argentinski mediji govorili o njemu, a Hrvati Argentine ponosili su se svojim Stipicom. Treba napomenuti da je i Milan (Emilio) diplomirao kemiju na Sveučilištu u Buenos Airesu s 20 godina, magistrirao na Državnom sveučilištu u Pennsylvaniji u SAD-u, zatim stekao MBA diplomu na poznatom Sveučilištu Harvard i radio na Sveučilištu Stanford u Kaliforniji.
Među Hrvatima u svijetu bilo je (i ima) vrlo uspješnih pojedinaca – od poljoprivrednika i vinara, inženjera i graditelja, umjetnika i književnika, ratnika i avanturista, do znanstvenika, među kojima je bilo i nobelovaca. Ali bilo je (i ima) i svetaca! Dobro su nam poznati svećenici sv. Leopold Mandić (umro u Italiji) i u Indiji nekadašnji […]
Stipičini znanstveni uspjesi
Više od pedeset godina Stipica Cvitković neumorno je pridonosio razvoju i primjeni lijekova u ranoj fazi liječenja raka. Istraživao je u nekoliko država, od rodne Argentine do SAD-a, Italije i Francuske. Bio je utemeljitelj dviju kliničkih istraživačkih ustanova specijaliziranih za onkologiju, suutemeljitelj OncoEthixa, poznate biotehnološke tvrtke posvećene novim terapijskim potencijalima, član nekoliko znanstvenih odbora, a 1996. utemeljio je tvrtku CRO Cvitkovic i suradnici, koja je brojila 120 profesionalaca prije nego što je prodana 2006. godine.
Dok je bio predsjednik Znanstvenoga odbora FNAB-a (Fédération Nationale des Associations de Bénévoles), osim što je podržavao napore integriranja znanstvenoga napretka, uvijek je naglašavao etičku strogost i važnost da pacijent bude u središtu pozornosti i da se nikada ne izgubi u mreži odnosa između raznih ustanova i znanstvenika. Autor je ili koautor više od 230 članaka i više od 600 znanstvenih elaborata te je citiran u brojnim stručnim tekstovima. Osim istraživačkih uspjeha, ne smijemo zaboraviti da je tijekom svoje uspješne karijere „na noge podigao” desetke onkoloških stručnjaka.
Cvitkovićeva rodna Argentina i Sveučilište u Buenos Airesu, na kojem je diplomirao, ponosili su se njime i njegovim znanstvenim uspjesima. Sveučilište u Buenos Airesu dodijelilo mu je počasni doktorat 2012. godine.
Dodjela počasnoga doktorata
Stipica je bio ponosan na svoje hrvatske korijene, govorio je hrvatski, a nakon sloma Jugoslavije i komunističkoga sustava više je puta posjećivao domovinu svojih roditelja. Surađivao je s hrvatskim kolegama i sudjelovao na znanstvenim skupovima u Hrvatskoj. Osim toga, dao je novčani doprinos za gradnju Crkve hrvatskih mučenika na Udbini.
Dr. Stipica Cvitković umro je u Parizu 20. lipnja 2025. Misa zadušnica za pokoj njegove plemenite duše održana je u crkvi Église Sainte-Marie des Batignolles, a njegovi će zemni ostaci biti pokopani u Hrvatskoj. Iza njega ostala je supruga i troje djece: sin Milan i dvije kćeri, Jadranka i Marianne.
O Cvitkoviću kolege znanstvenici rekoše
Legendu ne treba zaboraviti; treba ostati uzor našim mlađim kolegama.
Bio si briljantan i provokativan!
Imao je golem utjecaj na oboljele od raka.
Zaista tužan gubitak. Steve je bio odličan prijatelj i jedinstven znanstvenik ― možda nikada neće biti drugog poput njega. Bio je vizionar… sve je vidio drugačije.
Bio je jedinstven genij koji se nikada neće ponoviti.
Dr. Esteban Cvitkovic
Oni koji su poznavali Stipicu još iz ranih godina, ističu kako je bio jedinstven, drukčiji i inovativan. „Razmišljao je izvan okvira.“ Sve je propitivao i gledao iz drugoga kuta. Često je plivao uzvodno, ali ne zbog samovolje i kritike, nego kako bi pronalazio bolje i učinkovitije putove u znanstvenim istraživanjima.
Dok sam pisao nedavni prilog o Anti Kadiću, sveučilišnom profesoru u Americi, bio sam naklon u istom tekstu ponešto reći i o Antinu rođaku Branku Kadiću. Ipak, odlučio sam ih razdvojiti. Obojica su dala, svaki na svoj način, velik obol u kulturnom radu među Hrvatima u iseljeništvu. Ne samo da su im životni putovi bili […]
Još jedan hrvatski genijalac prošao je svijetom i dao svoj obol ljudskomu rodu. Ali, čudno je (možda i znakovito) što mediji u Hrvatskoj nisu zabilježili njegov odlazak s ovoga svijeta. Šutnja, umjesto ponosa što je i ovaj u svijetu poznati znanstvenik bio dio hrvatskoga roda i naroda.
dr. Ante Čuvalo
