San Francisco
FOTO: Nativity of our Lord Parish/Facebook
Iako je lani proslavila čak 120 godina postojanja, župa Rođenja Isusova u San Franciscu u Kaliforniji može s pravom reći i da ima svoj drugi rođendan – jubilarni 30. – i to zahvaljujući upornosti, volji i otvorenosti Hrvata koji su obilježili burne devedesete godine prošlog stoljeća, barem kada je u pitanju Katolička crkva u SAD-u.
Čak 120 godina prošlo je 18. kolovoza 2024. otkad su prvi puta bila otvorena vrata crkve Pohoda Blažene Djevice Marije u Rankinu, naselju svega nekoliko kilometara udaljenog od Pittsburgha gdje su brojni Hrvati gradili svoje živote i podizali obitelji. Ova velebna crkva koja gleda na istoimeni most bila je više od stoljeća dom i sjedište […]
Da ne otkrivamo previše i prerano, dovoljno je reći kako je ova župa jedna od rijetkih, ako ne i jedina, u SAD-u i Kanadi koja je unatoč čvrstoj odluci o zatvaranju tadašnjeg nadbiskupa u San Franciscu, uspjela opstati i doživjeti novi procvat. Iako župa nije pod upravljanjem Hrvatske, naši vjernici ovog grada opstaju i danas, te šire hrvatsku kulturu i dijele je sa Slovencima i Poljacima.
Dakle, župa Rođenja Isusova (Nativity of Our Lord) u San Franciscu, osnovana 1904. godine, s ponosom nosi više od stoljeća tradicije, ljubavi i zajedništva među hrvatskim, slovenskim, poljskim i drugim slavenskim katolicima. Ova crkva, smještena na 240 Fell Street, postala je okupljalište hrvatskih i slovenskih imigranata, njihovih potomaka i drugih slavenskih katolika koji su tražili duhovnu podršku i molitvu na svojim jezicima, a sve to unutar šire katoličke zajednice San Francisca.
Tijekom 1850-ih godina, mnogi Hrvati, prvenstveno iz Dalmacije, te Slovenci iz područja bivšeg Austro-Ugarske, krenuli su prema Kaliforniji u potrazi za boljim životom i zlatom u tamošnjim rudnicima. Među prvima su stigli Poljaci, čiji je broj u San Francisco Bay Area rastao od 1840-ih godina. Hrvata je također bivalo sve više, pa tako neke procjene navode da ih je do 1910. u San Franciscu bilo čak oko 50 tisuća. S vremenom, kad su ti imigranti osnovali obitelji, postalo je jasno da im je potrebna crkva u kojoj bi mogli čuti Božju riječ na svom jeziku i hvaliti ga pjesmama svojih tradicija.
Na prijelazu stoljeća, Slovenci i Hrvati počeli su redovito podnositi peticije nadbiskupu San Francisca, Michaelu Riordanu, tražeći komad zemljišta na kojem bi izgradili svoju crkvu. Nakon dugog čekanja, nadbiskup je napokon odgovorio na njihove molbe i 6. siječnja 1903. godine kupio parcelu na kojoj će uskoro niknuti crkva Rođenja Isusova. Hrvatska i slovenska društva počela su prikupljati novac za izgradnju crkve, a Slavonsko uzajamno i Dobrotvorno društvo bilo je među najaktivnijim podržavateljima tog projekta. U međuvremenu je sluga Božji, otac Bontempo, jezuita koji je govorio hrvatski, pomagao župljanima i usmjeravao ih prema duhovnim ciljevima.
Prvi Slovenac koji je preuzeo upravljanje župom Rođenja Isusova bio je mladi svećenik koji je predvodio molitve na slavenskom jeziku. No, sudbina župe dramatično je promijenjena 1906. godine, kada je San Francisco pogodio strašan potres i požar, koji je uništio prvu crkvu. Unatoč ovom strašnom gubitku, otac Turk je odmah započeo obnovu, a vjernici su nastavili dolaziti, čak i u podzemnu crkvu dok su čekali obnovu glavne crkve. Nova crkva bila je posvećena 21. siječnja 1912. godine.
Chicago, treći po veličini grad u cijelom SAD-u, dom je prema nekim procjenama oko 150 tisuća stanovnika koji su Hrvati ili hrvatskog podrijetla, čineći pet posto ukupnog stanovništva. Ovaj vjetroviti grad na jezeru Michigan zato je i dom nekoliko hrvatskih župa koje osnažuju hrvatsku tradiciju… “U Chicagu smo doista blagoslovljeni predivnim fratrima koji dišu sa […]
Kroz dva svjetska rata, Veliku depresiju i hladni rat, župa Rođenja Isusova bila je sigurno utočište za hrvatske, slovenske, poljske i druge slavenske imigrante. U 1950-ima, župa je bila jedan od tri liturgijska centara za poljske imigrante. Hrvatska bratovština “Ivan Meštrović” osnovana je 1968. godine, a tijekom 1980-ih slavili su se poljske mise. No, nakon što je 1994. godine nadbiskup John J. Quinn odlučio zatvoriti devet crkvi u San Franciscu, među kojima je bila i župa Rođenja Isusova, povijest ove župe krenula je u novu, vrlo dramatičnu fazu.
No, tamošnji vjernici su ustrajali te se nisu dali pokolebati toliko lako. No, evo kako je to bilo iz perspektive vjernika koji su izdali bilten povodom obilježavanja 100. obljetnice postojanja Župe…
„Hrvatski i slovenski župljani župe održavali su molitvena bdjenja pred zatvorenom crkvom svake nedjelje ujutro, pune dvije i pol godine, sve dok im, dolaskom novog nadbiskupa Williama Levade, molitve nisu bile uslišane. U rujnu 1996. nadbiskup Levada imenovao je fra Czesława Rybackog, člana Družbe svetog Križa i kapelana Poljske pastoralne misije svetog Vojtjeha, za novog župnika koji će služiti sve tri zajednice: poljsku, slovensku i hrvatsku“, navodi se.
Nakon više od dvije godine zatvaranja, crkva je trebala mnogo rada kako bi ponovno postala dostojno mjesto za Božji narod. Zahvaljujući tri zajednice koje su pomogle u čišćenju, obnovi, liturgiji i drugim važnim župnim aktivnostima, posao je bio lakši. Od prosinca 1996. do rujna 2003., otac Rybacki vodio je župu i ostvario mnoge potrebne popravke u crkvi, dvorani i župnom stanu.
U rujnu 2003. godine, otac Rybacki premješten je u Floridu, a novi župnik, otac Jerzy Frydrych, stigao je u župu u trenutku kada su započele pripreme za obilježavanje 100. obljetnice župe. On je nastavio rad na planiranju te proslave zajedno s župnim odborom za stogodišnjicu. S obzirom na ovaj povijesni trenutak, župa se veselila svijetloj budućnosti kao jedna od najaktivnijih etničkih župa San Francisco nadbiskupije.
Zanimljiva je povijest danas najstarije “živuće” hrvatske crkve na tlu Sjeverne Amerike, poznate župe sv. Nikole u Millvaleu u Pennsylvaniji, gdje je sve počelo još krajem 19. stoljeća. U 124 godine postojanja, Hrvati smješteni u Pittsburghu i šire prošli su kroz svakakve poteškoće kako bi njihova župa i danas ponosno stajala i predstavljala hrvatski narod […]
Koliko ova Župa slavi raznolikosti pokazuju čak i njihovi posljednji bilteni. Tako Hrvati svoja čitanja i pjevanja pjesama imaju prilike izvoditi nedjeljom u prvom terminu, od 9.15 sati, a sve se informacije mogu pročitati čak i na hrvatskom jeziku.
urednik projekta: Ivan Ril
