Naše Gospe Kraljice Hrvata
FOTO: hkld.hr
Vrlo malo danas znamo o hrvatskoj župi smještenoj u Torontu, župi Naše Gospe Kraljice Hrvata, koja na tim prostorima djeluje već više od 70 godina. Zato više nego bilo što vrijedi ispričati priču i o ovoj župi koja je proživjela vrlo teške trenutke, a danas je podrška svojim vjernicima u dalekoj Kanadi.
Malena Paulina posljednje je dijete koje se sakramentom krštenja priključilo hrvatskoj zajednici vjernika okupljenih oko župe sv. Pavla u Clevelandu. Antonio je bio kršten nekoliko tjedana prije toga, kao i Emilija. U svakom slučaju, djece u ovoj – jednoj od najstarijih – hrvatskoj župi u SAD-u nikako ne nedostaje, a trend rođenja i krštenja traje […]
Nažalost, jako se malo zna o ovoj župi. Jedini konkretni podaci koji postoje odnose se na broj sakramenata koji su obavljeni od 1954. godine, a i u tom kontekstu jasno je kako se radi o vrlo radišnoj župi. Naime, već do 1975. župa je godišnje obavljala 300-ak krštenja, a Prve pričesti počele su se obavljati već šest godina nakon osnutka, te se broj prvopričesnika brojao u stotinama.
Glavni problem oko vođenja statistike vjernika okupljenih oko ove župe leži u tome što sve do 20-ih godina prošlog stoljeća Hrvati nisu bili vođeni kao posebna nacionalnost, pa su se brojni morali službeno voditi kao Austrijanci, Mađari, ili pak Jugoslaveni. A zbog tadašnjih političkih okolnosti brojni od njih selili su upravo u Kanadu, u područje Ontarija gdje je i Toronto.
Ono što je zanimljivo oko Hrvata u Torontu u to vrijeme je i što tijekom Velike depresije nije dolazilo puno muškaraca iz Hrvatske, pa su tridesete obilježile veći broj Hrvatica koje su bile udovice Hrvata koji su ranije dolazili i neudate žene.
Tek nakon Drugog svjetskog rata počeli su u Toronto dolaziti i Hrvati muškarci, da bi vlč. Gršković 1939. počeo služiti i mise na hrvatskom jeziku, no to biva prekinuto u Drugom svjetskom ratu. Mise na hrvatskom jeziku ponovno su se počele služiti od 1947. dolaskom vlč. Hraščanca.
Iako su Hrvati mise slušali na hrvatskom jeziku 15-ak godina ranije, tek oko sredine 50-ih kupljena je crkva u kojoj je župa krenula djelovati. Nažalost, sreća tamošnjih Hrvata vjernika nije dugo trajala, jer je tadašnja crkva izgorjela u strašnom požaru 1962.
Kao što smo već i ranije imali prilike se uvjeriti, istražujući serijal o hrvatskim župama u Sjevernoj Americi, Hrvati u inozemstvu – u ovom slučaju u Torontu – bili su otporni na sve nedaće koje su ih zadesile, te je nova župa bila izgrađena već 1965.
Za sve to Hrvati su zasluge pripisivali vrijednom župniku vlč. Dragutinu Kamberu, zbog kojeg je 60-ih godina bilo kupljeno i zemljište za park i groblje u sklopu župe, a brojni su bili ožalošćeni njegovom smrti 1969.
O sjevernoameričkoj kulturi i geografiji već mnogo znamo iz popularne kulture, no neke novije ili pak nepoznatije informacije svakako nas mogu iznova oduševiti. Tako je i s Windsorom, gradom u kanadskom Ontariju koji smo otkrili, istražujući serijal o hrvatskim župama u Sjevernoj Americi i najstarijoj hrvatskoj župi u Kanadi koja se upravo nalazi u tom […]
Zanimljivo je kako park, Father Kamber Croatian Park, postoji i danas, gdje brojni Hrvati slave svoju kulturu i vjeru. No, ovaj park nije “uobičajen park” s klupicama i stolovima – za potrebe tamošnjih Hrvata još je 70-ih izgrađena dvokatni prostor u kojem se održavaju piknici i druženja, izgrađen je čak i olimpijski bazen, a u njemu se nalazi i restoran u kojem svi mogu isprobati hrvatske specijalitete i hrvatske proizvode poput Karlovačkog piva!
Ne treba puno naglašavati koliko je u sklopu parka važan i element nogometa, pa su tako Hrvati upravo u tom parku, osim što redovito prate “svoje” mlade nogometaše Nogometnog kluba Mississauga Croatia, i 2018. pratili Svjetsko nogometno prvenstvo.
Župa mise održava svakog dana u tjednu, nedjeljom i dva puta, dok Hrvati vjernici mogu odlaziti i na klanjanja i večernje molitve tijekom cijelog tjedna, izuzev nedjelje. Njih kroz ova izazovna vremena predvodi župnik Varaždinske biskupije, vlč. Mladen Horvat.
Sveti Nikola Tavelić, hrvatski franjevac iz Šibenika koji je postao prvi hrvatski svetac, često je nadahnuće hrvatskoj dijaspori zbog svoje požrtvovnosti za katoličku vjeru. On je, podsjetimo se, godine proveo propovijedajući katoličku vjeru u drugim zemljama, a zbog svoje plemenite misije na koncu je podnio mučeničku smrt u Jeruzalemu gdje je išao propovijedati evanđelje muslimanima. […]
Njegovo djelovanje očituje se u suradnjama koje uspostavlja. Konkretno, župa je prije nekoliko godina dogovorila i suradnju s Hrvatskim katoličkim sveučilištem, čime je dogovoreno financiranje opreme i projekata na kojima rade profesori i studenti, kao i stipendija za mlade.
urednik projekta: Ivan Ril
