Župa sv. Pavla
FOTO: Hrvatska crkva svetog Pavla
Malena Paulina posljednje je dijete koje se sakramentom krštenja priključilo hrvatskoj zajednici vjernika okupljenih oko župe sv. Pavla u Clevelandu. Antonio je bio kršten nekoliko tjedana prije toga, kao i Emilija. U svakom slučaju, djece u ovoj – jednoj od najstarijih – hrvatskoj župi u SAD-u nikako ne nedostaje, a trend rođenja i krštenja traje već više od 120 godina.
Sveti Nikola Tavelić, hrvatski franjevac iz Šibenika koji je postao prvi hrvatski svetac, često je nadahnuće hrvatskoj dijaspori zbog svoje požrtvovnosti za katoličku vjeru. On je, podsjetimo se, godine proveo propovijedajući katoličku vjeru u drugim zemljama, a zbog svoje plemenite misije na koncu je podnio mučeničku smrt u Jeruzalemu gdje je išao propovijedati evanđelje muslimanima. […]
Naime, ova župa u prošlosti je bilježila neke od najvećih brojki krštenja ikad zabilježenih u našim župama u Sjevernoj Americi. Godine 1916. krstila je čak 392 djece – 101 dječaka te 291 djevojčicu. Iako je broj postepeno opadao kroz desetljeća, krštenja su i danas dijelom njezine jake tradicije.
Iako je župa danas jedina hrvatska rimokatolička župa u Clevelandu, zanimljivo je što se ona nalazi neposredno od ostalih hrvatskih zajednica o kojima je već bilo riječi u serijalu o hrvatskim župama u Sjevernoj Americi. Na dva i pol sata udaljenosti, i na istom jezeru Erie, nalazi se i hrvatska župa sv. Jeronima u Detroitu, a odmah s druge strane rijeke Detroit je i kanadski Windsor gdje djeluje župa sv. Franje Asiškoga.
Međutim, ono što ovu župu izdvaja od ostalih je činjenica što je, uglavnom, puno starija od njih. Naime, ova župa krenula je djelovati još davne 1901. godine, a njezina povijest uistinu je bogata raznim dogodovštinama.
Prvi zabilježeni dolasci Hrvata u Cleveland sežu u 1888. godinu. Do početka 20. stoljeća u državi Ohio živjelo je oko šest tisuća Hrvata, najvećim dijelom u Clevelandu i Youngstownu. Bez vlastite župe, hrvatski doseljenici okupljali su se u sklopu Narodne hrvatske zajednice kroz društva poput Sv. Nikole i Sv. Josipa. Vjerske potrebe rješavali su posjetima slovenskoj župi sv. Vida, no nezadovoljstvo odnosom tamošnjeg župnika potaknulo je 1900. inicijativu za osnutak vlastite hrvatske župe.
Nakon neuspjelog pokušaja zajedničke inicijative katolika i grkokatolika, potonji osnivaju svoju župu, dok rimokatolički Hrvati 1901. formiraju odbor za osnutak župe, kupuju zemljište i traže svećenika iz domovine. Nadbiskup Josip Posilović šalje Milana Suthicha koji u Cleveland stiže u studenom 1902. te započinje s misama u prostorijama slovenske škole. Temeljni kamen za crkvu sv. Pavla postavljen je u kolovozu 1903., a prva misa održana je na sam Uskrs 1904.
Suthicha nasljeđuje don Nikola Gršković, bivši župnik najstarije hrvatske župe u Chicagu. Njegovim dolaskom župa bilježi snažan rast: broj krštenja raste s 57 u 1904. na 392 u već spomenutoj 1916., otvaraju se župna škola i dječji vjeronauk, a tjedni broj polaznika premašuje 150.
Tijekom Prvoga svjetskog rata i epidemije gripe župa gubi preko 300 članova, ali ostaje aktivna u pomoći siročadi u domovini. Godine 1919. zajedničkim naporima s drugim hrvatskim zajednicama šalje se više od 129.000 kruna pomoći.
U sklopu serijala o hrvatskim župama u Sjevernoj Americi vrijedi spomenuti još jednu manju, ali u mnogočemu vrijednu, župu sv. Marka u Sudburyju – gradiću u sjevernom Ontariju, i objelodaniti kako se i ova zajednica upornih i marljivih Hrvata izborila za svoju župu u prošlom stoljeću. Iako danas malo toga znamo o ovoj župi, jedno […]
Od 1920. do 1983. školu vode časne sestre Franjevke Krista Kralja iz Lemonta. Godine 1921. osnovana je i podružnica Hrvatske katoličke zajednice koja postaje najveća u SAD-u. Župa ugošćuje misije i duhovne obnove te redovito sudjeluje na crkvenim skupovima.
Velika depresija 1930-ih teško je pogodila zajednicu koja je dotad imala snažnu povijest velikog broja obavljenih krštenja. Stanovništvo se seli, a broj krštenja prvi put pada ispod 100. Godine 1937. dugogodišnjeg župnika Miju Domladovca zamjenjuje Josip Mišič, rođen u Youngstownu, koji župu vodi više od 28 godina. Tijekom njegove službe otplaćeni su svi dugovi, školovani svećenički kandidati i poslane brojne djevojke u redovnički poziv. Među njima bio je i Ivan Mrakulić, zaređen 1948., koji postaje njegov nasljednik 1965.
Pedesetih i šezdesetih godina župa se obnavlja novim valom iseljenika iz europskih izbjegličkih logora, a zatim i političkih emigranata iz Jugoslavije. Broj krštenja ponovno raste, pa se 1970. prvi put nakon više od četiri desetljeća vraća iznad stotinu.
Godine 1975. otvara se škola hrvatskog jezika i kulture, prvo u prostorijama slovenske župe, a projekt je uskoro integriran u mrežu Hrvatskih izvandomovinskih škola Amerike i Kanade. Već godinu nakon otvara se hrvatska škola i u prostorima župe sv. Pavla. Iako potonja škola postaje središnje mjesto prijenosa jezika i identiteta na nove naraštajte, zbog preseljenja Hrvata u ruralnije krajeve nažalost bila je zatvorena 1986.
Te godine obilježila su i previranja unutar župe – tadašnji vlč. Mrakužić dao je ostavku i povukao se, pa su umjesto njega bili postavljeni američki župnici, u pokušaju amerikaniziranja župe. No, to nije dugo trajalo… Već 1987. na čelo je došao vlč. Mirko Hladni, svećenik Riječke nadbiskupije.
O sjevernoameričkoj kulturi i geografiji već mnogo znamo iz popularne kulture, no neke novije ili pak nepoznatije informacije svakako nas mogu iznova oduševiti. Tako je i s Windsorom, gradom u kanadskom Ontariju koji smo otkrili, istražujući serijal o hrvatskim župama u Sjevernoj Americi i najstarijoj hrvatskoj župi u Kanadi koja se upravo nalazi u tom […]
Jasno je da župnici koji dolaze u ovu župu tamo rado i ostaju, što potvrđuje i slučaj vlč. Mirka Hladnog koji je župu od 1200 obitelji vodio sve do smrti 2018. Njegovo naslijeđe preuzima vlč. Zvonko Blaško, koji župu uvodi u jedno novo razdoblje, i s njom 2022. slavi brojku kojom se rijetko koja župa može pohvaliti – 120 godina postojanja.
urednik projekta: Ivan Ril
