Kanada
FOTO: Župa Hrvatskih mučenika u Mississaugi
Četiri zaštitnika, hrvatska sveca i blaženika, nigdje nisu toliko cijenjena u Sjevernoj Americi i Kanadi kao što su to u Župi Hrvatskih mučenika u Mississaugi, gradu nadomak Toronta koji je poznat po svojoj multikulturalnosti i raznolikosti nacionalnosti.
Usred Manhattana, na 10. Aveniji i 41. ulici koja se nalazi tik uz tunel Lincoln koji New York povezuje s New Jerseyjem, protežu se neboderi koji dosežu nevjerojatne visine. Poznati Times Square svega je nekoliko ulica udaljen, u blizini je velebna 5. Avenija, a još malo hoda “niže” nalazi se i Central Park. Usred svih […]
Zaštitnici ove župe blaženi Alojzije Stepinac, sveti Nikola Tavelić, sveti Marko Križevčanin te blaženi Miroslav Bulešić stoje ponosno kao svjetlo hrvatske kulture u dalekoj Kanadi.
No, nešto više o samoj župi. Župa Hrvatskih mučenika u Mississaugi osnovana je dekretom torontskog nadbiskupa mons. Philipa Pococka i kancelara o. Briana Clougha, dana 6. prosinca 1977. godine. Dekret je obuhvatio područje kotara Peel, uključujući Mississaugu, Brampton i Malton. Prvim župnikom postavljen je Ivica Kecerin, koji je dotad služio kao župni pomoćnik u hrvatskoj župi Naša Gospa Kraljica Hrvata u Torontu, i koji će tom župom upravljati sljedećih čak 28 godina.
Nakon osnivanja, Kecerin je odmah započeo s formiranjem župne zajednice. Prva okupljanja vjernika održavala su se u katoličkoj crkvi Sv. Franje Asiškog u Mississaugi, gdje su redovito slavljena sveta misna slavlja. Unatoč lošim vremenskim uvjetima, okupljanja su bila obvezna, a za iznajmljivanje prostora plaćalo se 50 dolara. Sljedeći korak bio je preseljenje u katoličku školu. Uprava škole pružila je besplatan prostor za okupljanje kako bi Hrvati i dalje mogli nastaviti njegovati svoju tradiciju i vjeru, upravo na hrvatskom jeziku.
Ubrzo nakon preseljenja, Ivica Kecerin seli se u Mississaugu, a župa počinje unajmljivati staru kuću na Mississauga Roadu, dok su istovremeno započeti radovi na pronalaženju mjesta za gradnju crkve. Potrebno je bilo osigurati primjerenu lokaciju za novi župni centar. U tom procesu veliku su pomoć pružili gospodin Dragan Bajić i gospodin Mirko Stefanac, koji su prepoznali potencijalnu lokaciju. Međutim, zbog blizine predviđene autoceste 403, odustalo se od prvobitnog plana. Na kraju je pronađena nova lokacija na uglu Mississauga Roada i Eglintona.
U to vrijeme župa je doživjela dodatnu potporu iz Hrvatske kroz dolazak sestara iz zajednice Služavke Malog Isusa koje su od početka uključene u župni pastoral. Sestre su preuzele katehiziranje djece, vođenje pjevačkog zbora, posjećivanje staračkih domova i pomaganje u vođenju župnog ureda i domaćinstva. Također su se smjestile u kući blizu župnog središta koju im je osigurala nadbiskupija.
Čak 120 godina prošlo je 18. kolovoza 2024. otkad su prvi puta bila otvorena vrata crkve Pohoda Blažene Djevice Marije u Rankinu, naselju svega nekoliko kilometara udaljenog od Pittsburgha gdje su brojni Hrvati gradili svoje živote i podizali obitelji. Ova velebna crkva koja gleda na istoimeni most bila je više od stoljeća dom i sjedište […]
Nakon formiranja zajednice prioritet je postao izgradnja crkve i župnih prostorija. Izrada nacrta za crkvu, škole i druge zgrade povjerena je arhitektu g. Johnu Farrugiju, a natječaj za gradnju vodio je generalni vikar torontske nadbiskupije Leonard Wall. Za gradnju crkve bio je zadužen poduzetnik A. Petersonu, a ukupni trošak radova iznosio je više od milijun kanadskih dolara. Kamen temeljac blagoslovio je 26. prosinca 1978. godine mons. Aloysius Ambrozić, pomoćni biskup torontske nadbiskupije.
Radovi na gradnji crkve započeli su sredinom lipnja 1979., a već 6. srpnja 1980. godine crkva biva blagoslovljena i posvećena. Ovaj veliki događaj okupio je oko 10 900 Hrvata i drugih vjernika, a blagoslov je obavio kardinal Franjo Seper, prefekt Kongregacije za nauku vjere. Uz njega su bili prisutni brojni biskupi, svećenici, časne sestre i Hazel McCallion, gradonačelnicu Mississauge.
S osnutkom župe, formirana su i društva i organizacije unutar zajednice. Tako je osnovana Hrvatska katolička žena, folklorna grupa “Sljeme” i tamburaški orkestar “Vatroslav Lisinski”. Također je osnovana i hrvatska škola “Kraljica Jelena”, koja je započela s radom 1978. godine, a danas okuplja veliki broj djece i učitelja.
Broj članova župe ubrzo je narastao. Već u 1978. godini broj obitelji članica iznosio je 410. Koliko je ova zajednica povezana pokazuje i prošlogodišnja proslava blagdana bl. Alojzija Stepinca u toj župi, koju je predvodio vlč. Ivica Reparinac – župnik koji se vratio služiti u Sopot 2017. nakon 11 godina provedenih u župi u Mississaugi.
Ova župa nije bila zanimljiva posljednjih godina samo onima koji su unutar nje djelovali. Tijekom proslave 40 godina postojanja zajednicu je posjetio biskup u miru mons. Juraj Jezerinac koji je tim povodom i predvodio misno slavlje. Iako se čini kao da je bilo jučer, župu dijeli samo godina i pol od proslave velikog jubileja – 50 godina postojanja u Mississaugi. A da zajednica uistinu raste, potvrđuje i prošlogodišnja mlada misa dvojice braće svećenika Krešimira i Marka Bušića.
Radi se o braći doseljenika Ante i Dragice Bušić iz okolice Đakova. Marko je bio ujedno i jedan od petorice đakona koje je u katedrali sv. Mihaela u Torontu prošle godine u svibnju zaredio nadbiskup Francis Leo, a njegov brat Krešimir isto je dočekao mjesec dana nakon u Zagrebu. Povijesni dan za Hrvate u Mississaugi – mlada misa dvojice braće, obilježila je i propovijed trenutačnog župnika vlč. Božidara Tenšeka.
Tri puta zaredom bio je odabran da vodi i koordinira čak 181 hrvatsku misiju izvan Hrvatske. Vlč. dr. sc. Tomislav Markić, rođeni Zagrepčanin, već 11 godina djeluje kao ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu. Što to u praksi znači, kakvim problemima svjedoči u svojim posjetama hrvatskim misijama u svijetu, ali što mu i daje najveću […]
„Danas smo okupljeni uz ovu rijeku u Father Kamber Parku. Ovaj park je mjesto u koji su desetljećima dolazili i susretali se Hrvati Streetsvillea, Mississauge, Toronta i cijelog Južnog Ontarija. Ova rijeka simbolično je prikupljala znoj i suze mnogih Hrvata koji su došli u novu domovinu Kanadu započeti bolji i sigurniji život ili pak onih koji su morali pobjeći iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine i gdje se mnogi možda nikada nisu mogli vratiti. Kao da nam ova rijeka želi reći kako je prikupljala sav taj znoj i suze i nosila ih do širine jezera Ontario, kao što se i naša vjera prelijeva u široko jezero Božje milosti. Hvala vam Krešimire i Marko što ste odgovorili na Božji poziv koji je sazrijevao u vašem odrastanju. Na tom vam je putu ova župna zajednica bila dom i utočište, ovdje ste kršteni i primili sakramente kršćanske inicijacije. U ovu crkvu vaši su vas roditelji vodili i s njima ste molili. Ovdje ste slušali propovijedi naših časnih svećenika od kojih su neki već u nebeskoj domovini. Rasli ste u našoj hrvatskoj zajednici i danas vas darujemo, s vašom obitelji, Crkvi torontskoj i Crkvi zagrebačkoj. Svaki će od vas dvojice biti poslan vjerničkom narodu. Budite im dobri pastiri i duhovni očevi“, poručio je tada.
urednik projekta: Ivan Ril