Dolazak prvih Hrvata u Sudbury i okolicu seže u razdoblje nakon 1880-ih godina

U sklopu serijala o hrvatskim župama u Sjevernoj Americi vrijedi spomenuti još jednu manju, ali u mnogočemu vrijednu, župu sv. Marka u Sudburyju – gradiću u sjevernom Ontariju, i objelodaniti kako se i ova zajednica upornih i marljivih Hrvata izborila za svoju župu u prošlom stoljeću.

Iako danas malo toga znamo o ovoj župi, jedno je jasno – nastavak rada ove zajednice od velike je važnosti za hrvatsku dijasporu. Koliko je važan opstanak župe jasno se očituje u tome što je prostor Hrvatskog centra u Donovanu krajem prošle godine bio prodan Crkvi prvih naroda, zajednici domorodaca u Kanadi, tako da hrvatska kultura i vjera danas opstaju primarno u prostorima župe.

Naime, dolazak prvih Hrvata u Sudbury i okolicu seže u razdoblje nakon 1880-ih godina, u vrijeme kada se razvijao sam grad, a završetak transkanadske željezničke pruge 1885. otvorio je put novim mogućnostima. Iskusni rudari, mnogi iz Calumeta u Michiganu, dolazili su u potrazi za poslom u rudnicima nikla i bakra širom Sjevernog Ontarija. Do 1930-ih, u Sudburyju je bilo već oko 400 Hrvata – većinom samaca i radnika.

Društveni i politički život hrvatske zajednice počeo se organizirati 1930-ih godina, posebno izgradnjom Hrvatskog doma i djelovanjem Hrvatske seljačke stranke. No, vjerski život tekao je sporije. Prvi hrvatski svećenik, don Jure Vrdoljak, došao je 1949., ali ubrzo se preselio u Toronto, dolazeći povremeno za sakramente. Sustavniji pastoral započinje dolaskom franjevaca: fra Krune Pandžića 1960., a zatim fra Bože Dragičevića, koji je djelovao do 1980. kao kapelan u župi Svetog Trojstva.

Ključni zaokret nastaje u studenom 1980., kada fra Ljubo Krasić dolazi za misionara. Uviđajući potrebu zajednice za samostalnom misijom, fra Ljubo odlazi biskupu Carteru i izlaže mu plan za hrvatsku crkvu. Biskup bez zadrške daje svoj blagoslov, a 25. siječnja 1981. saziva se prvi sabor misije. Entuzijazam zajednice bio je golem – birani su odbori, planirana kupovina crkve i dogovoren izlazak iz Holy Trinity.

Tek trideset godina od osnivanja hrvatske vjerske zajednice, u ožujku 1981. potpisan je ugovor o kupnji crkve Sv. Ivana od Luteranske zajednice. Kupovina je zaključena 30. lipnja, za svega 100.000 dolara. Već 5. srpnja 1981. u novoj crkvi slavljena je prva misa na hrvatskom jeziku, a crkva je nazvana Sveti Marko – u znak sličnosti s crkvom sv. Marka u Zagrebu.

Biskup Carter svečano je blagoslovio crkvu 11. listopada iste godine, na Dan zahvalnosti. Prisutni su bili gosti iz brojnih kanadskih i američkih gradova. Svaki darovatelj primio je uokvirenu fotografiju crkve kao trajni spomen. Time je hrvatska zajednica Sudburyja, nakon više od stoljeća prisutnosti, napokon dobila svoj vjerski dom.

Župna zajednica postaje i središte HIŠAK-a – mreže hrvatskih izvandomovinskih škola. Zahvaljujući fra Ljubi, ali i suradnicima kao što su Ante Beljo, Vinko Grubišić i Neda Sladojević-Šola, organizirani su seminari, objavljene knjige, a znanje hrvatskoga jezika postalo je uvjet za zapošljavanje mladih tijekom ljeta.

Do sredine 1990-ih župa sv. Marka brojila je 105 obitelji, redovito se slavile dvije mise na hrvatskom jeziku, a “Misijski vjesnik” izlazio je mjesečno. Sudbury je i dalje bio malen, ali živa prisutnost Hrvata bila je utkana u liturgijski, kulturni i društveni život zajednice, koja je ustrajno čuvala i njegovala svoje korijene.

Iako prostorija Hrvatskog centra u Donovanu danas više nema, hrvatski jezik može se čuti svake nedjelje u prostorima crkve, na tjednim misama. Također, nemojmo zaboraviti, tu je i Croatia Adria Sudbury – najstariji hrvatski nogometni klub u Kanadi koji djeluje i osvaja od 1949. pa do danas.

urednik projekta: Ivan Ril

Ključne riječi #fra Ljubo Krasić #Hrvati u Kanadi #Župa sv. Marka u Sudburyju