Kako je hrvatska zajednica vjernika u Vancouveru izrasla na plećima ribara i župe Prečistoga Srca Marijina

Dosad smo, u sklopu serijala o hrvatskim župama u Sjevernoj Americi, govoreći o Kanadi uglavnom spominjali istočnu obalu u kojoj uistinu i djeluje najveći broj hrvatskih župa. No, ne i sve.

Naime, od oko 130 tisuća Hrvata u Kanadi, njih oko 15 tisuća nalazi se u Vancouveru, milijunskom kanadskom gradu na zapadnoj obali Sjeverne Amerike. Uglavnom se radi o potomcima prvih Hrvata koji su u Kanadu krenuli iseljavati još krajem 19. stoljeća, s time da i danas velik broj Hrvata za svoju „zemlju snova“ odabiru upravo ovu zemlju, a brojni od njih odlučuju se baviti upravo ribarstvom Svi Hrvati vjernici, koji svoju vjeru i dalje žele živjeti u dalekom Vancouveru, ipak to i danas poprilično lako mogu učiniti – u hrvatskoj župi Prečistoga Srca Marijina.

Povijest hrvatske župe u Vancouveru započinje kolovoza 1967. godine, kada je župnik fra Budimir Ambroz označio početak gradnje nove hrvatske crkve. Taj čin označio je početak organiziranog vjerskog i društvenog života Hrvata u tom dijelu Kanade, a uskoro se pokazalo da su nade u bolju budućnost bile itekako opravdane. Vođena franjevcima i, kasnije, časnim sestrama iz Družbe Kćeri Milosrđa, župa se razvijala uz potporu cijele hrvatske zajednice Vancouvera i okolice.

Od samih početaka velika se pažnja posvećivala radu s djecom i mladima. Otvorena je hrvatska škola s razredima od prvog do sedmog, u kojoj su se podučavali hrvatski jezik i vjeronauk. Škola je iznjedrila naraštaje učenika koji su, odrastavši, nastavili taj isti put sa svojom djecom. Dolaskom časnih sestara u prosincu 1971., nastava i pastoralni rad dobivaju dodatni zamah. Sestre su predano radile na pripremi djece za sakramente, ali i na organizaciji priredbi te pjevanju u crkvenom zboru, koji se uskoro afirmirao kao jedan od najboljih u hrvatskoj dijaspori.

U znak zahvalnosti za njihovo nesebično djelovanje, župljani su sestrama osigurali kuću u neposrednoj blizini crkve. Taj čin potvrđuje povezanost i jedinstvo zajednice, kao i spremnost na konkretne korake za opće dobro.

S godinama je postajalo sve jasnije da postojeći prostor ne može udovoljiti rastućim potrebama. Stoga je 1977. godine kupljeno 12 hektara zemljišta s ciljem osnivanja većeg pastoralnog središta. Taj prostor je svečano blagoslovljen 10. rujna 1978. i predan na upotrebu pod imenom “Hrvatski pastoralni centar Kardinal Stepinac”. Ime je pažljivo odabrano kao simbol sloge, mira i ljubavi unutar hrvatskog naroda.

Kroz godinu, župa svečano obilježava mnoge blagdane i posebne dane: Novu godinu, Uskrs, Majčin dan, Prvu pričest i krizmu, Veliku Gospu, Božić, ali i tradicionalnu ribarsku večer, što je posebno značajno s obzirom na to da je velik broj župljana zaposlen u ribarstvu. Sve proslave redovito su vrlo dobro posjećene, što potvrđuje snažnu povezanost naroda s Crkvom, unatoč različitim osobnim i političkim uvjerenjima.

Uspjeh župe ne bi bio moguć bez predanog djelovanja njezinih župnika i njihovih suradnika. Među njima se posebno ističe fra Bone Prcela, koji je najduže služio u Vancouveru. Njegov pastoralni rad ostavio je neizbrisiv trag. Bio je blizak svakom vjerniku, bez obzira na status, uvjerenja ili položaj.

Župa je nedavno obilježila dolazak novog nadbiskupa Nadbiskupije u Vancouveru, vlč. Richarda W. Smitha. Iako župa posljednjih mjeseci, kao i sve ostale, broji više pokojnika, još je i prošle godine održana Prva pričest za hrvatsku djecu u Sudburyju, tako da se ne sumnja da će ova vrijedna župa na čelu s fra Slavenom nastaviti čuvati hrvatsku tradiciju na zapadnoj obali Kanade, koji uz ovu župu povremeno posjećuje i hrvatsku zajednicu u Victoriji.

urednik projekta: Ivan Ril

Ključne riječi #fra Budimir Ambroz #Hrvati u Kanadi #hrvatska zajednica u Victoriji