Hrvat iz Teksasa snimio novi film o zločinima komunista

Redatelj Nikola Knez koji živi i radi u Teksasu objavio je svoj novi film “Zločini komunista”. Ovaj uradak, nastao u produkciji Hrvatskog filmskog instituta, prikazuje teror koji su Hrvatskoj i njezinim građanima zadali 1945. godine Komunistička partija Jugoslavije na čelu s Josipom Brozom Titom, Oslanjajući se na novootkrivene arhive, uključujući dokumente KGB-a iz Moskve, britanskog […]

U Luci Houston, jednoj od vodećih svjetskih luka, razgovori su bili usmjereni na produbljivanje suradnje s Lukom Rijeka, na temelju Memoranduma o razumijevanju iz 2014. godine. Luka Rijeka, zahvaljujući ulaganjima većim od jedne milijarde eura, danas je najmoderniji intermodalni centar na Sjevernom Jadranu i ključna poveznica Europe s globalnim tržištima, pozicionirana na tri TEN-T koridora.

Na skupu Europsko-američke gospodarske komore (EACC) u Dallasu, ministar je održao izlaganje „Croatia – The Mediterranean Oil & LNG Gateway to Central Europe“, naglasivši Hrvatsku kao pouzdanog energetskog i logističkog partnera te istaknuvši njezine prednosti: stabilnu kreditnu ocjenu, konkurentnu i visokoobrazovanu radnu snagu te punu integraciju u EU, europodručje i Schengen, s dovršenjem procesa pristupanja OECD-u. Predstavljene su mogućnosti ulaganja u obnovljive izvore, naprednu proizvodnju, ICT i infrastrukturu. EACC je jedinstvena platforma za poticanje razvoja poslovanja te olakšavanje umrežavanja i odnosa između europskih i američkih tvrtki te strukovnih organizacija, broji oko 750 tvrtki članica te preko deset tisuća zaposlenika u Europi i SAD-u.

Na poziv predstavnika tvrtke Axiom Space u Houstonu, ministar Grlić Radman posjetio je Axiom Space te razgovarao o novim mogućnostima za međunarodnu i znanstvenu suradnju. Ministar je pritom istaknuo hrvatsko članstvo u Europskoj svemirskoj agenciji i rastući inovativni ekosustav domaćih poduzeća, naglasivši važnost ulaganja u istraživanja, STEM obrazovanje i međunarodnu znanstvenu suradnju.

Hrvatski filmski institut utemeljen je prije 6 godina u Teksasu: Ispravljamo laži kojima je naš hrvatski narod konstantno izložen

Hrvatski filmski institut utemeljen je kako bi filmsku umjetnost predstavio kao bitnu osobinu hrvatske kulture i identiteta te ujedno postavio hrvatski film na zasluženo mjesto u nacionalnom i svjetskom umjetničkom fundusu. Institut su u Teksasu pokrenuli 2015. američko-hrvatski producent i redatelj Nikola Knez te američko-hrvatski rodoljub Damir Radoš, uz potporu brojnih filmskih entuzijasta iz SAD-a […]

Na sastanku s čelnicima Cheniere Energy, tvrtke koja je najveći proizvođač LNG-a u SAD-u i drugi najveći LNG operater na svijetu razgovaralo se o dugoročnim ugovorima za opskrbu LNG-om, stabilnosti tržišta te ulozi Hrvatske kao regionalnog energetskog čvorišta putem LNG terminala na Krku…

„Hrvatska će uskoro udvostručiti kapacitet terminala na 6,1 milijardu kubičnih metara plina godišnje, uz infrastrukturu spremnu za vodik i nove interkonekcije prema srednjoj Europi“, naglasio je ministar Grlić Radman, dodajući da su zajednički prioriteti diversifikacija, otpornost opskrbnih lanaca i uredna energetska tranzicija.

Poseban trenutak posjeta Texasu bilo je obilježavanje 40. obljetnice Hrvatsko-američkog društva Lone Star u Houstonu koje okuplja oko 43 tisuće Hrvata u Teksasu. Ministar je zahvalio predsjedniku Krešimiru Kurjakoviću i članovima zajednice na očuvanju hrvatskog jezika, kulture i identiteta te uručio hrvatska državljanstva novim članovima. Podsjetio je i na ostavštinu Antuna Lucića (Anthonyja Lucasa), hrvatskog iseljenika čije je otkriće prvog velikog naftnog polja u Teksasu obilježilo početak američke naftne ere…

Crno zlato počelo je teći Teksasom zahvaljujući Splićaninu

Nije to bilo tako davno kada kod nas nije bilo benzinskih crpki. Nisu bile potrebne! Tko je imao osobni automobil?! Putovalo se autobusima i vlakom, a ponajviše pješačilo. Nije to bilo ni loše, bili smo čiliji i zdraviji. Danas bismo poludjeli bez automobila! Ali samohodni strojevi ne mogu bez dobre „zobi”, bez skupe hrane; bez […]

„Vaša predanost i ljubav prema domovini čine nas ponosnima i obvezuju da tu povezanost još snažnije čuvamo”, istaknuo je ministar Grlić Radman obraćajući se hrvatskoj zajednici.

Hrvat koji je poginuo kao američki junak: Tek smo na pogrebu doznali pravu istinu

Neupućenog putnika u malom mjestu nedaleko od Zadra iznenadit će zgrada škole na kojoj je postavljena mramorna ploča s dvojezičnim englesko-hrvatskim natpisom: “Ova igrališta i radovi posvećeni su uspomeni na časničkog namjesnika Ivicu Jeraka, sina Debeljaka, građanina Sjedinjenih Američkih Država koji je poginuo na dužnosti”. Spomenute objekte namijenjene najmlađim mještanima sela u kojem živi 950 […]

Dr. Hrgovčić došao je u Sjedinjene Američke Države 1969. kao 43-godišnjak kako bi ostvario svoj profesionalni san – da postane liječnik svjetske klase i svoj drugi san – da ostvari slobodu.

Niti jedan san nije bio stvarnost pod komunističkim režimom u Hrvatskoj. Kao Hrvat i vjerni katolik koji se nije htio učlaniti u komunističku partiju, dr. Hrgovčić je kasnih 50-ih i 60-ih godina smatran problemom od onih koji su bili na vlasti u bivšoj Jugoslaviji.

“Životni ciljevi dr. Hrgovića bili su borba protiv raka i neprijatelja Hrvatske”, jednom prilikom je rekao dr. Marko Turić, njegov kolega iz Hrvatske. Pohvalno je govorio o dr. Hrgovčiću na 25. obljetnici medicinske onkologije u Hrvatskoj održanoj 15. prosinca 1994. u Zagrebu, gdje je junaku naše priče odana počast i priznanje za njegovu ključnu ulogu u utemeljenju i razvoju područja medicinske onkologije u Hrvatskoj.

Impresivni profesionalni životni put dr. Hrgovčića uključuje mjesto predavača medicine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, internista u Odjelu za internu medicinu Centra za rak Sveučilišta Teksas u bolnici M.D. Anderson i Instituta za tumore u Houstonu, te kao kliničkog suradnika na Odjelu za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Houstonu. Dr. Hrgovčić bio je konzultant interne medicine i onkologije te partner u Diagnostic Clinic of Houston. Bio je i član Američkog društva interne medicine, američkog društva za kliničku onkologiju, američkog društvo za hematologiju, društva države Teksas za internu medicinu, Texas Medical Association, Harris County Medical Society i američkog fakulteta za prehranu. Od Fakulteta biomedicinskih znanosti Sveučilišta Teksas dobio je nagradu za znanstveni rad Mike Hogg za svoje istraživanje pod nazivom “Razine bakra u serumu u hematološkim malignim bolestima”. Bio je autor ili koautor brojnih publikacija, poglavlja u medicinskim udžbenicima i knjige pod nazivom „Bakar i limfomi“. Njegov glavni istraživački interes bili su pacijenti oboljeli od raka s posebnom pozornošću na bakar.

Martin Hrgovčić rođen je 22. lipnja 1926. u Dubravama, malom hrvatskom selu, smještenom na pola puta između Tuzle i Brčkog u Bosni. Roditelji Jozo i Janja usadili su mu vrijednosti koje će oblikovati njegov život – ljubav prema Bogu, obitelji i Hrvatskoj, te važnost obrazovanja i marljivog rada.

Hrgovčići su bili ugledna i cijenjena, ali siromašna obitelj u Dubravama. Tijekom djetinjstva Martin je često bio gladan i bez odgovarajuće odjeće i obuće. Velik dio toga vremena proveo je pomažući roditeljima u poslovima na njihovoj maloj seoskoj farmi.

Nakon završene pučke škole u dobi od deset godina pohađao je srednju školu u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom kod Sarajeva. Drugi svjetski rat prekinuo je njegov studij, ali je gimnaziju konačno završio 1947. godine u Tuzli.

Tijekom tinejdžerskih godina stalno je bio pod pritiskom od strane komunističkih vlasti iz obližnjeg Brčkog da postane član Komunističke partije. Komunistički čelnici nadali su se da će, ako se u partiju učlani sin poznate obitelji iz Dubrava, doći i drugi mladi. Hrgovčić je odbio taj “poziv” kao i mnoge druge koji će uslijediti tijekom studija medicine, ali i u odrasloj dobi.

Medicinsku izobrazbu stekao je na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je 1953. postao doktor medicine, a 1968. stekao je diplomu doktora medicinskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu. Disertacija mu bijaše “Klinički značaj razine bakra u serumu kod hemoblastoza”.

U Sjedinjene Američke Države prvi put je došao 1965. kada mu je prijatelj dr. Robert Lange iz Knoxvillea u Tennesseeju pomogao da dobije stipendiju Instituta za tumore pri Sveučilištu Teksas Systems Cancer Center, M.D. Anderson Hospital u Houstonu.

Hrvatska zajednica u Rimu oprostila se od voljene liječnice velikog srca! Prva je primila papu Ivana Pavla II. odmah nakon pokušaja atentata

Trideset dana nakon smrti, u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu u četvrtak je slavljena misa zadušnica za pokojnu prof. dr. Simonu Šandrić Gotovac, istaknutu liječnicu i sveučilišnu profesoricu koja je cijeli svoj radni vijek provela u Rimu kao sveučilišna profesorica kardiologije na Katoličkom sveučilištu Svetog Srca i na Polikliničkoj bolnici Agostino Gemelli. Misu je […]

Od 1965. do 1967. bio je imenovan kliničkim suradnikom u Odjelu za razvojnu terapiju Centra za rak Sveučilišta Teksas, bolnice M.D. Anderson i Instituta za tumore. Godine 1967. odlučio je ono što je naučio tijekom dvije godine boravka u SAD-u primijeniti na radu u domovini te se s obitelji vratio u Zagreb. Od 1967. do 1969. bio je pročelnik odjela za kemoterapije u Zavodu za maligne bolesti.

Nažalost, Hrvatska je još uvijek bila dio komunističke Jugoslavije, a dobro poznato hrvatsko domoljublje dr. Hrgovčića i otvoreno prakticiranje njegove katoličke vjere nije olakšalo situaciju u komunističkoj domovini. Ubrzo se pokazalo da je stanje za njega neodrživo. U nemogućnosti obavljanja znanstvenog rada i objavljivanja svoga istraživanje, nesiguran u bilo kakav budući napredak i duboko zabrinut za buduće prilike za svoju djecu u Jugoslaviji, godine 1969. odlučio je emigrirati u Sjedinjene Američke Države.

Po povratku u Teksas pridružio se osoblju Odjela za medicinu, Odsjek za hematologiju, na Sveučilištu Teksas System Cancer Center M.D. Anderson Hospital and Tumor Institute u Houstonu kao znanstveni i fakultetski suradnik i na tom je mjestu ostao od 1970. do 1973. godine. Od ožujka 1973. bio je u privatnoj praksi, najprije kao suradnik, a zatim kao partner u Diagnostic Clinic of Houston i konzultant na području onkologije/hematologije i interne medicine.

Tijekom ratnih godina u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, dr. Hrgovčić i njegova obitelj bili su na čelu hrvatsko-američkih aktivnosti u Houstonu, najvećoj hrvatsko-američkoj zajednici na jugozapadu države. Obitelj je pomoću brojnih Hrvata iz Houstona prikupila hranu, odjeću, lijekove, sanitetski materijal i novac. Također su organizirali demonstracije kako bi svjetske i nacionalne čelnike, kao i lokalne i nacionalne medije, informirali o genocidu koji se provodi nad Hrvatima Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

U kolovozu 1991. pomogao je u osnivanju Hrvatske bratske zajednice Bluebonnet Odsjek 1836 u Houstonu, prve takve u Teksasu. U kolovozu 1992., za vrijeme republikanske nacionalne konvencije, organizirao je skup Hrvatsko-američke zajednice u Houstonu kako bi prosvjedovali protiv nedjelovanja Bushove administracije u suočavanju s kontinuiranom srbijanskom agresijom i etničkim čišćenjem. Hrvatski Amerikanci i njihovi prijatelji izdržali su visoke teksaške temperature kako bi sudjelovali u demonstracijama. Upravo je na tom skupu dr. Hrgovčić s ponosom pokazao svoju ljubav prema napaćenom narodu u “starom kraju”. Rekao je okupljenima da je vodstvo SAD-a u to vrijeme pokušavalo obmanuti američku javnost, sugerirajući da bi američko sudjelovanje u sukobu bilo još jedan Vijetnam.

Dr. Hrgovčić je priznao kako mu je bilo bolno gledati njegovu seosku crkvu u Dubravama bombardiranu i teško oštećenu u proljeće 1992. od strane srbijanskih agresora.

“Bosna i Hrvatska nisu drugi Vijetnam. Naš narod će se boriti u vlastitom ratu. Ne želimo da američki vojnici ginu za našu slobodu”, rekao je okupljenima na skupu. Pozvao je predsjednika Busha da ukine embargo na oružje Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kako bi se mogle obraniti.

Bjelovarčanin je bio jedan od ključnih ljudi u projektu odlaska čovjeka na Mjesec. Nikada nije zaboravio gdje su mu korijeni

Dok su američki astronauti Neil Armstrong, Edwin Aldrin d Michael Collins 20. srpnja 1969. zakoračili prvi put na tlo Mjeseca, vjerojatno je malo tko znao da je jedan od najodgovornijih stručnjaka koji su upravljali prvim spuštanjem čovjeka na Mjesec bio čovjek iz našeg kraja. Bjelovarčanin Mike Vucelić. koji je odrastao i završio školovanje u Zagrebu, […]

Uz organizaciju nekoliko skupova na području Houstona, aktivno je sudjelovao u humanitarnim akcijama kroz koncerte, piknike Hrvatskog kluba Houston Lone Star i aktivnosti na Slavic heritage festivalu. Aktivno se uključio u borbu protiv srbijanske propagande pišući pisma urednicima regionalnih i državnih tiskovina.

Služio je u raznim lokalnim i nacionalnim hrvatsko-američkim organizacijama u SAD-u, a bio je i u savjetodavnom vijeću Veleposlanstva Republike Hrvatske u Washingtonu, D.C. Za doprinos u javnom zdravstvu, socijalnoj skrbi i promicanju moralnih vrijednosti, pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman odlikovao ga je odličjem “Danica Hrvatska” (Katarina Zrinska).

Dr. Martin Hrgovčić bio je u sretnom braku s Ružicom “Sekom” Lončarec iz Josipdola. Taj divni bračni par blagoslovljen je s troje djece.

Pacijenti dr. Hrgovčića dolazili su iz svih društvenih slojeva i iz svih krajeva Sjedinjenih Američkih Država. Osim toga, među svoje pacijente ubrajao je mnoge visoke strane čelnike, diplomate i članove njihovih obitelji.

Jedan posebno nezaboravan pacijent bio je 15-godišnji dječak iz Hondurasa koji je došao kod dr. Hrgovčića nakon što mu je dijagnosticirana akutna leukemija, izuzetno agresivna bolest od koje se obično umire unutar tri do šest mjeseci. Liječnik je smatrao da mladić nema akutnu leukemiju, već infektivnu mononukleozu, dobroćudnu bolest krvi koja obično završava potpunim ozdravljenjem. Dječakov otac s velikim je olakšanjem doznao da bolest njegova sina nije fatalna, već izlječiva.

Otprilike deset godina kasnije dr. Hrgovčića i njegovu medicinsku sestru iznenadila je ekipa agenata FBI-a koji su blokirali vrata Dijagnostičke klinike i bolnice i pregledavali prostorije. Duge kolone crnih vladinih limuzina bile su parkirane ispred klinike. Nekoliko minuta kasnije u ordinaciju, u pratnji nekoliko tjelohranitelja, ušao je mladić iz Hondurasa koji je tada već odrastao i njegov otac. Mladićev otac postao je predsjednik Republike Honduras i želio je osobno zahvaliti dr. Hrgovčiću što je ispravno dijagnosticirao bolest njegova sina. Posebna uspomena u domu Hrgovčićevih ostaje boca predsjedničkog likera koju je darovao predsjednik Hondurasa.

Uz napornu profesionalnu karijeru internista i specijalista za rak, dr. Hrgovčić uvijek je nalazio vremena za svoju obitelj i svoju domovinu. Aktivno je sudjelovao u borbi za slobodu i neovisnost Hrvatske početkom 1990-ih. Bio je to drugi put u životu da je svjedočio okrutnosti i genocidu usmjerenom protiv njegove domovine i njegova naroda.

“Neka su djeca i njihove majke pobjegli u Hrvatsku prije nego što su srbijanske snage potpuno srušile mostove i izolirale cijelu bosanskohercegovačku regiju. Mladići su ostali braniti ono što je ostalo od njihovih obitelji i domova, isprva boreći se lovačkim puškama protiv tenkova, topništva i vojnih zrakoplova. Uspjeli su se obraniti od agresora, a Dubrave su ostale izvan srbijanskih ruku”, ponosno je govorio dr. Hrgovčić.

Dr. Martin Hrgovčić preminuo je 31. prosinca 2022. godine u Houstonu. Njegovu obitelj tješe njegove riječi koje je izrekao za Božić prije nekoliko godina…

Hrvat u Italiji bio je liječnik ispred svoga vremena

Đuro Baglivi bio je izvrstan praktični liječnik budući da je držao odvojenima praksu od teorije te je odbio i osudio apstraktno filozofiranje i prazno umovanje liječnika tog razdoblja. Dao je novu, veliku važnost starome hipokratskom empirizmu, osnovanom na iskustvu i rasuđivanju. Đuro Baglivi rodio se 8. rujna 1668. u Dubrovniku, otac Vlaho podrijetlom je iz […]

“Imao sam sjajan život”, rekao je. Doista, imao je.

Ekrem “Eck” Spahić, Hrvatski katolički kalendar

Jedan od najimućnijih Hrvata u iseljeništvu podijelio je cijelo svoje bogatstvo

Malo je tko među živućim Hrvatima čuo za Petra Diccu, velikoga dobročinitelja, žarkoga hrvatskoga domoljuba i čovjeka visokih vjerskih i moralnih vrijednosti. Uskoro će 50. obljetnica njegove smrti, pa je prikladno prisjetiti se da je ne tako davno među Hrvatima živio i djelovao jedan vrlo uzoran i plemenit čovjek. Petar Dicca (ponekad Dika) rođen je […]

Činjenica je da umjetnici i s akademskom titulom ponekad nisu spoj prirodne nadarenosti i dobre umjetničke izobrazbe, nego su „naučnici” bez umjetničke vizije i vlastitoga likovnoga izričaja. Ovdje ću vas upoznati s Hrvatom koji je živio diljem svijeta, ponajdulje u Americi, kojega je Bog nadario umjetničkim darom, a on ga usavršio i svojim djelima obogatio ovaj svijet.

Gustav Likan rođen je u Lici (mjesto Srb) 1. svibnja 1912. (ponegdje stoji 1910.) Otac mu je bio inženjer. Pučku školu završio je u Gospiću, gimnaziju u Zagrebu i zatim je bio činovnik u zagrebačkoj Diskontnoj banci. Urođena umjetnička „žica” nije mu dala mira pa je (dobrotom ravnatelja banke) išao na privatne pouke kod poznatoga zagrebačkoga umjetnika prof. Roberta Auera. On je prepoznao nadarenost mladoga Ličanina i pomogao mu poći na Umjetničku akademiju u Münchenu (1929.), koju je nekoć i Auer pohađao.

Likan je bio tako uspješan da je imenovan počasnim studentom, a to mu je omogućilo dodjelu ateljea i modela. Ali mladu i znatiželjnu Likanu München nije bio dostatan. Otišao je u Rim i ondje proveo nekoliko mjeseci. Zatim se uputio u Pariz, kojega su željni svi umjetnici, ostao blizu godine dana i tamo se zanio impresionizmom. Nakon pariških iskustava, otišao je u Amsterdam gdje je, uz neumoran rad, posjećivao muzeje, posebice one u obližnjem Haarlemu. I u Nizozemskoj je boravio oko godinu dana, vratio se u München i zatim u Hrvatsku (1936.). Nakon višemjesečnoga putovanja i slikanja po Dalmaciji, vratio se ponovno u München i prenosio na platno skice koje je napravio tijekom putovanja po mjestima uz obalu plavoga Jadrana.

Po muzejima je pomno promatrao radove starih majstora, od njih učio i usavršavao vlastiti umjetnički izražaj. Već u tim danima uspješno je oslikavao portrete i imao narudžbe od više državnika i članova plemićkih obitelji.

Dok je živio u Europi izlagao je i u sljedećim gradovima: München, Berlin, Pariz, Amsterdam, Kopenhagen, Odense, Aarhus, Gothenburg, Oslo, Stockholm, Beč, Bratislava, Salzburg i Split, a u Zagrebu je od 1932. do 1944. imao nekoliko izložbi. Premda je bio mlad nije se bojao stupiti na svjetsku pozornicu i suočiti se s kritikom. To mu je uvijek bio poticaj da uči i sve uspješnije stvara.

Kako je sin siromašnih doseljenika iz Hrvatske postao poznati američki glumac

Louis Zorich, poznati američki glumac, rođen je u Chicagu 12. veljače 1924. od oca Krste (Christ) i majke Ane. Otac mu je bio Šibenčanin, a majka je također iz Hrvatske, ali nije se dalo potvrditi iz kojeg mjesta. Američki izvori kažu da je Krsto rođen 20. srpnja 1889. i da je bio u Americi (Chicagu) […]

Na kraju Drugoga svjetskoga rata Likan se našao u Austriji, kao i mnogi drugi Hrvati toga tegobnoga vremena, ali čak i u tim prilikama on slika. Posljednja europska izložba bila mu je u poratnom Salzburgu.

Godine 1950. otišao je u Argentinu i odmah nastavio s umjetničkim djelatnostima. Osim što je izradio više portreta i nekoliko puta izlagao u poznatoj Galeriji Mueller u Buenos Airesu, Likan je, na osobni poziv Eve Perón, oslikao velik broj murala u ustanovama pod okriljem njezine humanitarne zaklade. Poznati su njegovi murali u Buenos Airesu, Mendozi, Cordobi, Corrientesu, Tucumanu, Rosariju, Termal de Reyesu, San Juanu, Salti i Formosi, a najpoznatiji mu je bio u bolnici za bolesnu djecu u Termas de Reyes u San Salvador de Jujuyu, koju su poslije političari pretvorili u luksuzni hotel za sebe i svoje obitelji.

Nakon umjetničkih uspjeha u Argentini, krajem travnja godine 1957. došao je u Chicago. Premda u novoj sredini, relativno brzo imao je atelje (s još nekim umjetnicima) na prestižnu mjestu u središtu grada (619 N. Michigan Ave.). Umjetnički ugled u Chicagu jako mu je porastao nakon oslikavanja portreta vrlo poznatih i utjecajnih osoba, kao što su bili Conrad Hilton, utemeljitelj i vlasnik hotelskoga lanca „Hilton”, bivši predsjednik SAD-a Herbert Hoover, veletrgovac pokojni Marshall Field, čikaški nadbiskup Samuel kardinal Stritch i drugi. Njegova slika „Američka tragedija“ (1963.), u kojoj oslikava ožalošćenu obitelji Kennedy (sada u Predsjedničkoj knjižnici L. B. Johnsona) postala je prepoznatljiva u cijeloj Americi. Hrvati u SAD-u posebno su cijenili njegove portrete umjetnika Ivana Meštrovića i Alojzija kardinala Stepinca koji je objavljen 1959. na naslovnoj stranici spomen-knjige „Cardinal Stepinca Day” u Chicagu. Likan je ponajviše cijenio portret svoje supruge, koji mu je, nažalost, bio otuđen i zagubljen, a autor ga nije nikad prežalio.

Radio je za dva dolara dnevno, no danas je njegovo prezime jedno od najprepoznatljivijih u Americi

U posljednjih nekoliko desetljeća prezime Vlašić jedno je od najprepoznatljivijih u Americi. Istina, oni to izgovaraju „Vlasik“ i nemaju pojma da je to hrvatsko prezime. Vlašići su se jednostavno nametnuli Amerikancima proizvodeći i prodajući najbolje kisele krastavce i kiseli kupus u Americi. Moglo bi se reći, svatko u Sjevernoj Americi zna za „Vlasic pickles“ (Vlasica […]

Čikaški umjetnički krugovi prepoznali su njegove talente i dobio je mjesto profesora na tamošnjoj Akademiji likovnih umjetnosti. Prva izložba njegovih radova u Americi bila je u Chicagu u svibnju 1959. Izlagao je i u New Yorku, Denveru, Los Angelesu, Sacramentu, Atlanti, Toluci (Meksiko), Austinu i drugdje. Zanimljivo, „Vincent Price Museum” u Los Angelesu jednom prilikom je otkupio 250 njegovih slika i crteža.

Likan je u Chicagu proveo deset godina i zatim se odselio u Austin (1967.), glavni grad države Teksas. U tom je gradu tijekom 11 godina podučavao u muzeju Laguna Gloria. Imao je snažan utjecaj na velik krug mladih umjetnika, kao i na jačanje interesa za umjetnost u tom dijelu Amerike. Slikao je do kraja života i njegovi radovi u osebujnim bojama priskrbili su mu titulu „oca akrila“. Likanove slike nalaze se u galerijama diljem Europe i Amerike, i u nekoliko galerija u Hrvatskoj.

Suvremenici opisuju Likana kao pomalo neobična, ali među studentima vrlo cijenjena i popularna učitelja. Naime, dok je predavao u Chicagu „šefovi” su mu zamjerili što je studentima dopuštao pušiti za vrijeme poduke i nikad nije zapisivao tko jest/nije došao na predavanje. Zbog svoje neformalnosti bio je blizak studentima i omiljen, posebice u Austinu. Nadahnjivao ih je da budu slobodni, smioni, znatiželjni i neumorni u radu. Godine 1993. Likan je na engleskom objavio biografske zapise „The Life and Times of Gustav Likan, Collected Anecdotes” / Život i vrijeme Gustava Likana – Zbirka anegdota.

Preminuo je 18. (ponegdje piše 20.) listopada 1998. u svom domu u West Lake Hillsu, nedaleko od Austina. On i supruga mu Barbara imali su sina Michaela koji je također umjetnik.

I Hrvati imaju svog velikana s Hudsona: Veliki ljudi umiru dvaput ili nikada

Kada velik čovjek tjelesno prestane postojati, tek tada zapravo otpočne svoj vijek njegovo duhovno djelo. Premda je bio među nama i nismo ga u prvi mah prepoznali, Bogdan Radica je ipak, trateći potplate i um po svjetskim bespućima, naposljetku stigao u svoju domovinu Hrvatsku i svoj rodni Split, duhovno i tjelesno. Treba samo požaliti što […]

Nakon odlaska iz Chicaga, Gustav Likan poprilično se udaljio od hrvatskog zajedništva u Americi i zato je ostao malo prepoznatljiv među tamošnjim mlađim naraštajima. Taj nadareni i uspješni sin Like malo je poznat i u Hrvatskoj, osim što mu je u Gospiću bila posvećena izložba „Likanala” 2013. godine.

Ante Čuvalo