Vojislav Sekelj

Prije 75 godina rođen je jedan od najčitanijih pisaca u Vojvodini na hrvatskom jeziku

20. travnja 2021. u 3:20

Potrebno za čitanje: 4 min

Dijaspora.hr

Nekategorizirano

FOTO: Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata

Vojislav Sekelj rođen je u Subotici 20. travnja 1946. godine, od oca Luke i majke Ruže, rođ. Rogić. U rodnom gradu završio je osnovnu školu, Školu učenika u privredi i Višu tehničku školu, smjer elektrotehnika. Zaposlio se napočetku u poduzeću Elektro-remont, a zatim u Željezničkoj industrijskoj školi, u kojoj je bio ravnatelj. Kasnije je radio kao srednjoškolski profesor u Zajedničkoj srednjoj školi „Jedinstvo“ te Mašinsko-elektro školskom centru – MEŠC.

Nova knjiga Katarine Čeliković o Hrvatima u Vojvodini

Krajem 2020. dovršena, u veljači 2021. godine tiskana je, u nakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, knjiga Književnost u zrcalima – ogledi i eseji o književnosti Hrvata u Vojvodini autorice Katarine Čeliković. Autorica u predgovoru navodi kako se „Zavičajna (se) književnost pokazala kao najbolje sredstvo za osmišljavanje i određivanje kako nacionalnog tako i emotivnog identiteta, […]

Zbog antihrvatske histerije nakon Hrvatskog proljeća, od strane lokalnih čelnika Saveza komunista na čelu sa Stipanom Kopilovićem, nije mogao objavljivati u subotičkim listovima. Nakon više godina primorane šutnje, na preporuku književnika Petka Vojnića Purčara, okrenuo se pisanju književne kritike, koju je objavljivao u novosadskom časopisu Polja, zagrebačkom Oku, sarajevskom Izrazu, beogradskoj Književnosti. Manji dio njih objavio je u knjizi 23 kritike.

Jedan je od najčitanijih pisaca u Vojvodini na hrvatskom jeziku na kojem piše od početka. Pisao je pjesme, romane, eseje, poetske drame, književnu kritiku i publicistička djela. Intenzivnije objavljuje od 1970., a u ediciji Osvit časopisa Rukovet iz Subotice, na poticaj i uz podršku tada već renomiranog književnika Lazara Merkovića, objavljena mu je 1972. prva zbirka pjesama Djetinjstvo.

U svojim pjesmama ima suvremeni, moderni pjesnički izraz i oblik, a tematski su vezane uz idejne motive i vrijednosne zasade egzistencijalizma. Pridonio je deprovincijalizaciji mjesne hrvatske književnosti, navezujući u vlastitu poetiku idejne i izričajne okvire suvremene hrvatske i svjetske književnosti. Jedan je od utemeljivača, kasnije cijeloga pokreta, pisanja pjesama na novoštokavskoj bunjevačkoj ikavici, koja je u njeg, u zbirci Rič fali, sofisticirana do virtualnosti.

Zbog očitovane angažiranosti u hrvatskoj zajednici od početaka demokratizacije srbijanskog društva krajem 80-ih godina 20. stoljeća te napisa koje je objelodanjivao u tiskovinama (prije svega u Glasu ravnice i Žigu), u kojima je branio prava hrvatske zajednice na dostojanstven život i pozitivno priznanje, gubi uposlenje. Bio je član Hrvatskog kulturnog centra „Bunjevačko kolo“, predsjednik Organizacijskog odbora „Dužijanca“, Društva hrvatskih književnika i Društva književnika Vojvodine.

Književno stvaralaštvo

Hrvatska književna enciklopedija (III., Zagreb 2011.) ovako je sažeto prikazala i ocijenila Sekeljevo književno stvaralaštvo: „Motiv samospoznaje i suočenja s grubom zbiljom u prvoj pjesničkoj zbirci Djetinjstvo (1972.) protkan je ironijom i sarkazmom, što je konstantom njegova opusa, kao i motiv žene. Odnos zbiljnoga i onostranoga u nihilističkom ozračju promišlja u zbirci Sad znadeš sve (1979.), a sukob dobra i zla, ljubavi i mržnje te uzajamnu izdaju Isusa i Jude u Poljupcu izdaje (1989.). Pjesnički vrhunac dosegnuo je zbirkom Rič fali (1991.), napisanom ikavicom bunjevačkih Hrvata, prožetom slikama minulih vremena, svakodnevice, životnih radosti i erotske raspojasanosti. Autoironija, fatalističke misli i osjećaji odbačenosti odlikuju zbirku U izmučenim riječima (2005.), a bibliofilsko dvosveščano izdanje u sitotisku na kartonskoj ljepenci MMV knjiga prva i druga (rimski broj u naslovu godina je objavljivanja) svjedoči o egzistencijalnoj ugroženosti pjesnikovoj i njegovih sunarodnjaka u politički nestabilnoj državi. U romanu s autobiografskim elementima Daleka zvona (1983.) razmatra tjeskobu intelektualca u provincijskom gradu za socijalizma. Moralnu i intelektualnu razapetost intelektualaca u doba raspada države i rata analizira u poetsko-dramsko-proznom djelu Uzmi dodaj (2002.)”.

Zastupljen je u svim panoramskim prikazima i antologijama hrvatske književnosti u Vojvodini (Sučić 1994; Sekulić 1996; Miković 2008; Žigmanov 2011. i 2016; Šarčević – Zelić 2015.). Krešimir Nemec ga je uvrstio u djelo Povijest hrvatskog romana 1945. – 2000., 2003. Djela su mu prevedena na mađarski, njemački, slovački, slovenski, makedonski, albanski, rumunjski, francuski i engleski.

Stota obljetnica rođenja Bele Gabrića, profesora koji je zbog simpozija bio utamničen u Srijemskoj Mitrovici

Profesor, kulturni djelatnik, pisac, urednik, skupljač narodnih pjesama Bela Gabrić rođen je 10. ožujka 1921. na Verušiću. Sin je Laze i Marije, rođ. Tikvicki. U pučku je školu krenuo u salašarskoj školi na Klisi nedaleko od Subotice, a završio ju je u gradu. Nakon pet gimnazijskih razreda kod isusovaca u Travniku maturirao je u franjevačkoj […]

Novinar i angažirani intelektualac

Sekelj se okušao 1990-ih i u novinarstvu. Bio je prvi dopisnik Hine i Hrvatskog radija iz Subotice (1990. – 1992.), zatim redoviti kolumnist i, kratko vrijeme, ravnatelj Glasa ravnice, a nakon razilaženja s vodstvom DSHV-a 1994., s dijelom suradnika pokrenuo je i uređivao dvotjednik Žig, uspješno promičući demokratski angažirano novinarstvo na hrvatskom jeziku. Žig je izlazio pet godina, a onda je ugašen zbog financijskih poteškoća. Unatoč tome, postojanje Žiga utrlo je put inim vojvođanskim medijima na hrvatskom jeziku. Od 2008. ponovno je uređivao Glas ravnice. Tako je djelovao i kao javno angažirani intelektualac: odvažno je, naime, znao dodatno šiljiti svoje oštro pero i spram događaja i pojava iz društvene zbilje, napose o onima prijepornima i devijantnima, a trajnu vrijednost imaju njegovi polemički napisi na tematiku identiteta bunjevačkih Hrvata.

Te su ga i takve aktivnosti onda odredile da postane posve raritetna pojava među piscima subotičkoga književnog kruga, napose u dijelu ovdašnjih hrvatskih spisatelja. Nije se, drugim riječima, Sekelj mirio s kolapsom u krvi društva i raspada u gnoju mržnje države pred njegovim očima, što se događalo na štetu velike većine njegovih sugrađana i na još veću njegovih sunarodnjaka, već je, tomu suprotno, odlučno i kontinuirano promicao ideje slobodnog, demokratskoga društva; odvažno je svjedočio kako se u javnosti odgovorno treba govoriti, hrabro je i bez upita za cijenu dekonstruirao anomalije pred nama, bio brana, od razuma udaljenih, dakle, sumanutih inicijativa i programa; nije se ustezao spremati ni u vlastitome dvorištu ono što nije valjalo…

Tako je pokazivao kako se uspostavlja u javnom djelovanju intelektualca moralna vertikala u vremena nenaklonjena čovjeku, davši i tako još jednom odlučni prinos deprovincijalizaciji subotičke javne scene.

Vojislav Sekelj ostavio je neizbrisiv trag u životu hrvatske zajednice u Vojvodini. Bio je jedna od najautentičnijih osobnosti hrvatske književnosti, lirik neponovljivih izričaja i kritik britkog pera, odvažan i beskompromisni borac za dostojanstvo Hrvata, koji u toj borbi nije štedio ni sebe, i neformalni učitelj mlađih naraštaja hrvatskih književnika u Vojvodini. Riječju, ostat će upamćen kao jedna od najrenomiranijih, najzanimljivijih i najintrigantnijih osoba hrvatske književne scene u Vojvodini s kraja 20. i početka 21. stoljeća.

Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić dodijelio mu je 7. listopada 2009. odličje Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za očuvanje kulture hrvatskoga naroda u Srbiji. Knjiga polemičkih i publicističkih spisa Kako se branilo dostojanstvo dobila je nagradu „Emerik Pavić“ za najbolju knjigu na hrvatskom u Srbiji u 2011. godini koju dodjeljuje Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata. Iste je godine dobio nagradu za životno djelo na području književnosti „Balint Vujkov Dida“ Hrvatske čitaonice. Nagradu Dr. Ferenc Bodrogvári grada Subotice dobio je 2006. godine. Dobitnik je i priznanja Ban Josip Jelačić za dugogodišnje društveno djelovanje u očuvanju i razvoju nacionalnog identiteta Hrvata u Vojvodini 2015., koju dodjeljuje Hrvatsko nacionalno vijeće.

U Subotici preminuo ugledni hrvatski književnik

Ugledni subotički književnik, urednik i publicist Milovan Miković preminuo je 9. travnja u rodnoj Subotici, u 73. godini života. Pisao je pjesme, pripovijetke, romanesknu prozu, kritike, romane, eseje, studije i rasprave. Rođen je 1947. u Subotici, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Jedan je od utemeljitelja Radio Subotice (1968.), gdje je napočetku bio spiker-novinar, […]

Djela: Djetinjstvo, pjesme, 1972; Sad znadeš sve, pjesme, 1979; Daleka zvona, roman, 1983; Poljubac izdaje, pjesme, 1988; 23 kritike, književna kritika, 1988; Rič fali, pjesme na ikavici, 1991, (reizdana 1993. i 2003.); Uzmi dodaj, roman, 2002; U izmučenim riječima, pjesme, 2005, (reizdana 2008); MMV, Subotica, 2005.; Kako se branilo dostojanstvo, polemički spisi, 2011; Životopis jedne sjene, pjesme, 2013.

Tomislav Žigmanov, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata

Kako bi svojim korisnicima pružili što bolje korisničko iskustvo ova stranica koristi kolačiće (engl. cookies). Više o kolačićima saznajte ovdje