Sada je prilika da izađemo iz tama svojih života i hodimo u svjetlosti Utjelovljenja

Noć je. Srednji je vijek, 800 godina prije nas. Noć sa svojom tamom i sa svojim misterijem. A u toj noći jedan čovjek, jedan sveti čovjek imenom Franjo Asiški razmišlja o misteriju svoga života. I nije jedini. Zbir životnih događaja i naših aktivnosti jest odgovor na misterij života. Tajnu koja nam se otkriva kroz vrijeme, a čiji vremenski tijek uspješno izbjegava okove našeg razuma, traži odgovore, poticaje, principe u životu jer želi nešto drastično promijeniti, želi drukčijost. Zato se i čini pomalo šašavim, neobičnim, nenormalnim…

Sve to počinje oko 1208. godine, ta njegova drukčijost, ta njegova sveta drukčijost. Otkriva svoju drukčijost u onome što je prezirao, u početku ljubavi prema onome što je prezirao. Otkriva ju u „obdržavanju svetoga Evanđelja Gospodina našega Isusa Krista”.

I u toj drukčijosti uspijeva biti svet, sasjeći sve ono što ga je sputavalo, ali i udariti u prave strune svete životne melodije. Dva se tona tu ističu koja odzvanjaju cijelim njegovim životom, a to je ljubav prema muci Isusa Krista i njegovu Utjelovljenju.

Ljubav prema muci biva zapečaćena vječno u njegovom tijelu 1224. na La Verni kada je primio svete rane, a ljubav prema misteriju Utjelovljenja je živa i u našem vremenu. Ljubav prema misteriju, ono pred čime je tražio odgovore, dovelo je do toga da se u svetom čovjeku 1223. godine, točno prije osam stotina godina, probudi želja za „obnovom uspomene na ono Dijete koje je rođeno u Betlehemu i na njegove djetinje potrebe i neprilike“ (1 Čel 84). I tako on uz pomoć nekog čovjeka Ivana i ljudi koji su živjeli u blizini gradine Greccio uprizori „žive jaslice”.

Želio je sveti čovjek dublje uroniti u misterij Utjelovljenja, u tajnu gdje Bog postaje čovjekom. Kada su jaslice bile pripremljene i donesena slama te dovedeni vol i magarac (usp. Iz 1, 3), sveti čovjek Franjo Asiški je zajedno s braćom i ljudima klicao od radosti, odzvanja melodija života jer se slavi život, slavi se rođenje Božjeg sina, slavi se Utjelovljenje Boga.

Toma Čelanski svjedoči o svjetlosti te noći, o slavlju euharistije gdje su jasle oltar. Sveti čovjek, iako umoran od života i bolesti koje je nosio na svom tijelu, biva ispunjen svetom radošću. Iz njegovih usta izlazi melodija, pjesma, riječi koje veličaju rođenje siromašnog Kralja u Betlehemu, milozvučne svakom prisutnom uhu. Noć je to obasjana Božjim otajstvom, noć koja se utisnula ne samo u sjećanje svakog čovjeka, nego se utisnula i u ljudsku povijest pa s pravom tu godinu i taj događaj uzimamo kao početak uprizorenja živih jaslica. Noć je to čija svjetlost probija tamu stoljeća i kilometre globusa te je pronalazimo danas u crkvama, domovima, vrtovima, na javnim mjestima i površinama u obliku jaslica.

Noć je to koja je postala zorom naših života, noć je to iz koje se rađa zajedno s Božjim sinom i naš životni smisao. Iz koje isijavaju odgovori vezano za naše životne tajne. Noć je to koja nam svijetli, koja ne pomračuje, koja otkriva naše životne putove. Tako je noć Betlehema i gradine Greccio naš dan i naša zora, naš osvit i naša zvijezda.

Ona osvjetljuje naša životna poslanja: ljubiti u jednostavnosti, živjeti u poniznosti i biti brat svakome čovjeku, što je bila Franjina životna misija. Poruka jaslica je jednostavna, razumljiva i u životu ostvariva „Nek i tvoje srce budu jasle”. Onda će se Isus Krist moći roditi i u tvom životu, onda će i tvoj život – koliko god bio pritješnjen boli i patnjom, mnogim mučnim pitanjima i možda još težim odgovorima; shrvan, težak, nepodnošljiv, surov – biti obasjan svjetlom betlehemske noći. To je svjetlo koje je Franji obasjalo smisao života, a i nama obasjava tajnu života.

Poruka Božića nije put koji želi izbjeći životne krivine, uspone i padove, put bez cilja. Ona se otkriva u sućuti, u Božjoj sućuti koja ulazi u najtamnije noći ljudskih života i sudbina. Bog koji se rađa u špilji, skloništu, u jaslicama, gdje god…, u nepoželjnom mjestu; on to mjesto čini izvorom novog života. Znajući to, svi ljudi dobre volje mogu se radovati dok svjetla božićnih ukrasa i dekoracija postaju svjetla njihovih duša jer je Svevišnji, onaj koji „prebiva u svjetlu nedostupnu“, obasjao noć ljudske povijesti.

Noć povijesti koja poput dana i noći, izmjenjuje se u cikličnosti i ponovno donosi na svijet i dobro i zlo, noć povijesti koja uporno ponavlja svoje greške. Tako će u svjetlu ove obljetnice svaki vjernik moći zadobiti potpuni oprost od 8. prosinca 2023. do 2. veljače 2024. godine pod uobičajenim uvjetima.

Još jednom je to prilika da izađemo iz tama svojih života i hodimo u svjetlosti Utjelovljenja, svaki pojedinac, svaki narod, cijelo čovječanstvo! Hodimo u svjetlosti Božića i blagdanske radosti jer Bog je uvijek s nama, bila noć ili bio dan!

fra Vinko Baćak

Ključne riječi #fra Vinko Baćak #sveti Franjo Asiški #Toma Čelanski