Što Crkva može ponuditi kako bi postupno pretvarala svoju daljinu u blizinu bračnim parovima?

Vlč. Ivan Kunčević, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, obranio je na Papinskom visokom institutu za moralnu teologiju Alfonzijanskoj akademiji u Rimu doktorsku tezu pod naslovom “Bračni život kao iskustvo ljudskog rasta i kršćanskog sazrijevanja. Integralni prijedlog za praćenje kršćanskih supružnika”, čime je stekao akademski naslov doktora moralne teologije.

Doktorska disertacija podijeljena je u četiri poglavlja. Svako poglavlje ima svoju metodu i svoje temeljno pitanje. Prvo poglavlje govori o antropološkim preduvjetima za bračni život u svjetlu relacijske dimenzije. Ovo poglavlje dokazuje da ljudska narav nije tek supstancijalna, nego prije svega relacionalna.

Drugo poglavlje ne samo da obuhvaća analizu vrijednosnog sustava u Europi u posljednjih 20-ak godina, nego i postavlja hipoteze za promjene u vrijednosnom sustavu (individualizam, egoizam, hedonizam, narcisoidnost, manjak samopouzdanja i otuđenje) koje su ispitivane u konfrontiranju između moralne doktrine i 282 iskustva bračnih parova vezanih uz te hipoteze prikupljenih u istraživanju. Zabrinjavajući zaključci pokazuju koliko su bračni parovi potrebni praćenja na autentičan način od strane Crkve.

Treće poglavlje govori ne samo o dalekom, neshvatljivom teorijskom idealu nego govori o aspektima bračnog odnosa u konkretnosti života: kako održati odnos postojanim? Koji su izazovi odnosa za cijeli život?

Četvrto poglavlje je glavni doprinos ove disertacije – integralni prijedlog za praćenje kršćanskih supružnika. Ovo poglavlje pokušava dati odgovor na pitanje što Crkva u konkretnosti života, na biskupijskoj ili župnoj razini, može ponuditi kako bi postupno pretvarala svoju daljinu u blizinu bračnim parovima?

Ovaj rad nastao je iz svijesti kako bračni životu unutar moralne teologije treba jako puno specifičnih doprinosa da bi promijenio dosadašnju prevladavajuću perspektivu prema kojoj bračni i obiteljski moral više neće biti svodiv samo na pitanje seksualnosti (tj. čina koji su moralno dopušteni ili nedopušteni), nego grana moralne teologije koja zaranja koliko je moguće u postojanje, u beskraj relacijske stvarnosti koji je transformativnog i transcendentalnog karaktera odnosno iskustvo ljudskog rasta i kršćanskog sazrijevanja.

Vlč. Ivan Kunčević rođen je 18. lipnja 1993. u Mosbachu (Njemačka) od oca Boška i majke Ane r. Jokić. Osnovnu je školu pohađao u Privlaci, a Opću gimnaziju završio u Vinkovcima.

Nakon toga upisao je filozofsko-teološki studij na Katoličkom-bogoslovnom fakultetu i pristupio Bogoslovnome sjemeništu u Đakovu. Za đakona je zaređen 22. listopada 2017. godine u Đakovu, dok je za svećenika zaređen u đakovačkoj katedrali na Petrovo 2018.

Mladu misu slavio je 29. srpnja 2018. u rodnoj Župi svetog Martina biskupa u Privlaci. Te godine, danom 21. kolovoza, imenovan je župnim vikarom u Župi Svih Svetih u Đakovu.

Dekretom nadbiskupa Đure Hranića, u ljeto 2019. razriješen je službe župnog vikara Župe Svih Svetih u Đakovu te upućen u Rim na poslijediplomski studij iz moralne teologije. Ondje je završio magisterij 2021. godine.

Paralelno s upisom doktorata pohađao je trogodišnji dopunski studij Scuola Italiana Consulenti della Coppia e della Famiglia (SICOF) u Rimu. Od jeseni 2023. pohađao je Specijalistički studij Propedeutika psihoterapije i teoterapije na KBF-u u Đakovu.

Ključne riječi #Hrvati u Rimu #Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima #vlč. Ivan Kunčević