Vremeplov
FOTO: Pixabay
Joao Miklos rođen je 1910. godine u malom slavonskom mjestu pokraj Našica. Školovanje je započeo za vrijeme Prvog svjetskog rata, najprije u mađarskoj obrazovnoj ustanovi, a zatim ga je njegova majka premjestila u hrvatsku školu u Đurđenovcu.
Dođete li u neku zemlju, u koju već više od stotinu godina odlaze vaši sunarodnjaci, onda vam ona postaje bližom i dražom. Tako je i s Argentinom. Već se više od jednog stoljeća u tu južnoameričku zemlju iseljava naš svijet. Međutim, najviše je njih u Argentinu otišlo tridesetih godina 20. stoljeća. Pozivali su jedan drugoga. […]
S odličnim uspjehom završio je građansku školu, nakon koje je kao 15-godišnji dječak s obitelji iselio u Sao Paulo.
“Prvih deset godina po dolasku u Brazil bilo je vrlo teško. Novi jezik, novi običaji tamošnjeg naroda… Ipak, završio sam trgovačku školu na portugalskom i engleskom jeziku. Uspješan sam bio i na četverogodišnjem radio i TV elektroničkom tečaju preko National Schools, Los Angeles”, napisao je Miklos 1976. godine.
Tom prilikom opisao je i svoje dojmove tijekom prvog posjeta rodnom kraju…
“Kada sam 1969. navratio u staru domovinu, prvi put nakon što sam 44 godine proveo u Brazilu, najprije sam želio posjetiti grob svoje matere i grudu gdje sam ugledao prvo svjetlo i udisao prvi zrak. A zatim sam želio vidjeti ujake i tetke koji još ostadoše na životu, kao i mnoge nepoznate sestrične”, naglasio je.
Ovih je dana 130. obljetnica Svjetske izložbe Chicago Expo (ili Columbian Expo), održane u spomen na 400. obljetnicu Kolumbova, za Europljane, otkrića Novoga svijeta (1492.). Izložba je poznata pod nekoliko naziva: World’s Fair, Columbian Exposition, World’s Columbian Exposition, Chicago World’s Fair i Chicago Expo. Službeno je otvorena u jesen 1892., ali za građanstvo je trajala […]
Miklos se pohvalio da je 1963. napisao svoju prvu knjigu, autobiografiju “Konobar visokog društva”, budući da je više od 15 godina radio u najelitnijim klubovima i restoranima u Sao Paulu.
“Najviše naših ljudi u Sao Paulu zatekao sam 22. studenoga 1975. u ulici Tobias Barreto, 454, Mooca, na Trećoj fešti piva. Na ovoj veseloj svečanosti, gdje se pije, kupuju prigodni ‘lončići’, pleše i pjeva, okupilo se oko 700 naših. Ponajviše mi se dopadaju Dalmatinci koji su među najaktivnijim iseljenicima u cijelom svijetu”, dodao je naš sugovornik, posebno istaknuvši jedan događaj…
Poznato je da su doznake od hrvatskog iseljeništva bile i ostale velike, pa i pregoleme. Na primjer, prema podacima Svjetske banke, Hrvati iz svijeta samo su u godini 2016. poslali doma 2,253 milijarde dolara. Doznajemo, također, da je od 1993. do 2015. u Hrvatsku od iseljeništva ušlo više od 65 milijardi dolara. Ovo su približni […]
“To je bilo kada sam upoznao Jagodu Buić, pa sam taj susret također ‘ovjekovječio’ fotografskim aparatom. Svima nama koji živimo daleko od rodne grude neopisivo je drago i ponosni smo kada naši umjetnici dožive velike uspjehe u svijetu. Tako su i brojni naši u Brazilu postigli lijepo ekonomsko stanje, bilo u trgovini, bilo u industriji, mnogi su se dobro snašli i poštovani su u svojoj sredini”, zaključio je u svom pismu.
Hrvatska matica iseljenika
