Richard Frank Polich

Zanimljiva priča o Hrvatu koji je izradio kipić Oscara

20. travnja 2023. u 0:01

Potrebno za čitanje: 3 min

Ante Čuvalo

Životne priče

FOTO: hkv.hr

Kada o nekome New York Times i druge ugledne tiskovine objave iscrpan nekrolog, znak je da je riječ o vrlo uspješnoj i poznatoj osobi koja je ostavila trajan trag na ovom svijetu. Jedan od tih uglednika bio je i Richard Polich, Amerikanac hrvatskoga podrijetla.

Sjećanje na dobrog čovjeka iz dijaspore koji nije ostavio velika bogatstva u dolarima nego u plemenitosti

Svako toliko čujemo ili čitamo da je netko (bio) „previše dobar čovjek”. Ponekad je to samo emocionalna izjava za nekoga tko nam je (bio) blizak i drag. Postoje li zaista „previše dobri ljudi” ili to više govori o nama čija je dobrota „prosječna” ili čak manja od toga? Oni koji su iznad našega mjerila ljudskosti […]

Richard Frank Polich rođen je 25. rujna 1932. u gradiću Lyonsu, jugozapadno od Chicaga. Roditelji su mu bili Juraj (George), rodom iz Zlobina u zaleđu Hreljina, i Danica rođena Paškvan, također rodom iz okolice Bakarskoga zaljeva. Oveći broj Hrvata iz toga kraja doselio se u Chicago krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Usput, među njima bio je i Nikola Polić (1842. – 1902.), istaknuti predvodnik čikaških i američkih Hrvata.

U obitelji Polić rodilo se troje djece: kći Catherine, George Arthur (rođen 1925., poginuo 1943. u borbama na Pacifiku) i Richard. Bila je to tipična hrvatska imigrantska obitelj početkom prošloga stoljeća. Otac radnik, majka domaćica, a oboje se brinulo za dobar odgoj djece. Bili su članovi župe, Hrvatske bratske zajednice i sudjelovali u raznim djelatnostima čikaške hrvatske naseobine.

Od uspješna sportaša do pilota bombardera i magistra znanosti

Richardu, i drugoj djeci iz radničkih obitelji toga vremena, sport je otvarao mogućnosti prelaska, kako se u Americi govorilo, „na drugu stranu tračnica” – na put društvenoga i gospodarskoga napretka. Bistar um, atletska tjelesna građa, dobre sportske vještine i marljivost osigurali su mu stipendiju na poznatom sveučilištu Yale, na kojem je diplomirao ekonomske znanosti 1954. godine.

Nakon što je kratko vrijeme radio u American Brake Shoe Company, stupio je godine 1956. u mornaricu, proveo tri godine na nosaču zrakoplova i bio pilot borbenoga zrakoplova FJ-3. Po izlasku iz mornarice upisao je studij arhitekture na Harvard Graduate School of Design, ali nakon godinu dana prešao je u poznati MIT (Massachusetts Institute of Technology) u Cambridgeu blizu Bostona. Naime, njegov mentor s Yalea, Merton C. Flemings, koji je imao velik utjecaj na njega dok je tamo studirao, prešao je na MIT i Richard je želio s njim raditi u istraživačkoj ljevaonici, radije nego studirati arhitekturu. Ali mladi i energični Polich nije samo radio sa svojim bivšim mentorom i (uz plaću) stjecao praktično znanje, nego je istovremeno studirao. Godine 1964. postigao je diplomu magistra znanosti na MIT-u.

Iz zloglasnog zatvora u Lepoglavi do magistra političkih znanosti u Americi

U velikom valu hrvatskih izbjeglica nakon Drugoga svjetskoga rata našao se i značajan broj visokoobrazovanih koji u zemljama useljenja nisu mogli naći posao u svojoj struci. To se posebice odnosilo na one koji su sa završenim pravnim obrazovanjem dospjeli u Ameriku ili zemlje britanskoga Commonwealtha. Naime, u tim državama u uporabi je britansko „opće/zajedničko pravo” […]

Odljevi vrijednih umjetničkih djela

Budući da je Richard stekao solidno formalno obrazovanje i profesionalno iskustvo, otvorio je vlastitu ljevaonicu visokih tehnoloških dostignuća koja je mogla ispuniti ne samo moguće narudžbe i kriterije vojne industrije nego i potrebe umjetnika čija je djela trebalo oblikovati od različitih materijala u ljevaonicama. Naime, mnogi umjetnici, ako su htjeli da im djelo bude vrhunsko, morali su svoje radove slati u Europu na odlijevanje.

Krajem 1960-ih Polich je, s umjetnicom Toni Putnam, pokrenuo ljevaonicu Tallix za umjetničke radove u Cold Springsu, kojih 70 kilometara sjeverno od grada New Yorka. To je bio samo početak. Ljevaonica se širila i premještala. Među ostalim, bila je i u Beaconu (sjeverno od Cold Springsa), imala tri velike zgrade na osam hektara zemlje. Uspješno, kvalitetno i besprijekorno je zadovoljavala raznovrsne zahtjeve umjetnika u odlijevanju njihovih uradaka. Ljevaonica je postala ne samo lokalna institucija nego i prepoznatljiva diljem Amerike.

Krajem 1980-ih došlo je do poslovne krize i Polich je prodao ljevaonicu. Ali samo nekoliko godina poslije, s jednim ulagačem, otvorio je novu još veću pod imenom Polich Art Works u mjestu Rock Tavern, sjeverno od grada New Yorka. Najveći takmac bila mu je njegova bivša ljevaonica, a i on njoj. Godine 2006. obje su strane napravile promišljen korak i ujedinile se u tvrtku Polich Tallix. Bilo je to na obostranu dobrobit. Novine su pisale da je Polich Tallix jedna od vodećih ljevaonica likovne umjetnosti u Americi koja pruža svu tehnološku i stručnu spremu potrebnu za ostvarenje kreativnih umjetničkih vizija.

Godine su prolazile, starost je pristizala. Polich je 2019. godine svoju tvrtku prodao da bi mogao u miru provesti ostatak života. Richard (Dick) Polich preminuo je 13. studenoga 2022. Bio je dugogodišnji vlasnik i suvlasnik triju ljevaonica (Tallix, Polich Art Works i Polich Tallix). Svojim radom i izumima neizmjerno je pridonio svijetu umjetnosti. Osim njegove djece, iza njega je ostala i dobrotvorna zaklada Dick Polich Youth Internship Fund za pomoć mladima koji se nađu u rizničnim životnim (ne)prilikama.

Richard F. Polich bio je ponosan na svoje hrvatske korijene. U mladosti je govorio hrvatski, ali je roditeljski jezik s vremenom blijedio. Otac je preminuo 1973. (?), a majka 2003. godine i s njom je odumro i Dickov materinji hrvatski jezik. Koliko doznajemo, jednoć je posjetio domovinu svojih roditelja.

‘Kuće misionara su poput grobnice našega Gospodina, blizu zemlje’

Hrvatski iseljenici i njihovi potomci mnogo su pridonijeli napretku zemalja i naroda „na sve četiri strane svijeta” – od Ognjene zemlje do Aljaske; od Australije, Novoga Zelanda i Južne Afrike do na kraj Skandinavije… Ima nas ondje gdje se i ne nadamo. Tko bi, na primjer, pomislio da je sin hrvatskoga iseljenika dao vrlo važan […]

Oscar

Premda su brojna i vrijedna, a neka i monumentalna umjetnička djela uobličena u Polichevim ljevaonicama i nalaze se diljem svijeta (od Seula, Tokija i Katara do Washingtona, New Yorka i dalje) ipak je od godine 2016. Polich postao ponajviše prepoznatljiv po izradi kipića Oscara koji godišnje dodjeljuje Academy of Motion Picture Arts and Sciences. To su precizni odljevi originala iz 1929. godine koji se rijetkima dodjeljuju i brižno čuvaju.

dr, Ante Čuvalo