Ljubav prema domovini

Boris je iz Amerike došao braniti Hrvatsku. Preminuo je prije dvije godine, a danas se prisjećamo tog hrabrog čovjeka

18. studenoga 2021. u 4:56

Potrebno za čitanje: 2 min

Vesna Kukavica

Životne priče

FOTO: Privatni album

Istaknuti američki Hrvat i dragovoljac Domovinskog rata Boris Ivica “Buco” Kuzmanović preminuo je naglo i neočekivano 25. studenog 2019. u 48. godini života.

Hrvatski milijunaš iz Australije: Tko bi branio Lijepu Našu u mogućem novom ratu? Ako se ovo ne promijeni, budućnost nam nije sigurna!

Hrvatski se mediji, ali nažalost i veliki dio naroda, žalosno zavaravaju kada misle da su ratovi za Hrvatsku završili 1995. Mi stariji sjećamo se niza godina u kojima je pokojni Slobodan Milošević urlikao i zapomagao “Svi Srbi u jednoj državi”. Neki su se intelektualci i u Hrvatskoj, i u Bosni, i u Srbiji tome smijali […]

Buco je bio tih, snažan, odan i suosjećajan sin, brat, stric i prijatelj. Izvanredan igrač više sportova, izborio se za status nogometnog reprezentativca savezne države Wisconsin te stekao stipendiju prve divizije Sveučilišta Wisconsin – Green Bay, u to vrijeme rangiranog među prvih 20 školskih nogometnih ekipa u državi.

Odrastao je na nogometnim terenima lokalnog Hrvatskog parka, igrajući u omladinskom i reprezentativnom timu “Hrvatskih orlova”, nogometnog kluba osnovanog 1922.

Posjetio je Zagreb sa 16 godina kako bi se natjecao za mjesto u Nogometnom klubu Dinamo. Izabran je da sudjeluje i igra u Dinamovu razvojnom programu. U to vrijeme, krajem osamdesetih, Hrvatska je bila još pod komunizmom. Čeznući za roditeljskim domom odlučio je da se, umjesto upisa u školu u Zagrebu ili nastavka profesionalne karijere, vrati u američku školu u Greendaleu.

Bio je čarobnjak s loptom i uživao je igrati u ekipi i na terenima Hrvatskog parka na kojima je igrao i njegov otac. Nogomet mu je bio užitak, ali glazba je bila njegova strast, osobito hrvatska tradicijska glazba. Bio je talentiran svirač više glazbala, prije svega kao član Američko-hrvatskog tamburaškog orkestra “Srebrene žice”.

Odlučio je privremeno prekinuti školovanje 1992. godine, budući da mu je roditeljska i obiteljska domovina Hrvatska bila napadnuta pa se uključio kao dragovoljac u obrambeni Domovinski rat! Unatoč prosvjedima obitelji, Buco je krenuo put Hrvatske te se dobrovoljno prijavio u Hrvatske oružane snage.

Prije svoje hrabre službe u 160. osječkoj brigadi Hrvatskih oružanih snaga, služio je kao dragovoljac u Mostaru. U Zagrebu se posebno istaknuo kao vrstan prevoditelj za medije, radeći u Uredu za inozemne novinare i to vodeći strane novinare do prvih linija ratne fronte kao tumač ne bi li imali priliku iz prve ruke vidjeti razaranja koja je prouzročila agresorska strana u ratnim napadima na Republiku Hrvatsku.

Boris, kao i brojni mladi poligloti iz hrvatskog iseljeništva, njegovi sunarodnjaci iz SAD-a, Kanade, Europe i Australije, otišli su devedesetih u domovinu svojih očeva i majki dobrovoljno, motivirani svojom ljubavlju za Hrvatsku i slobodu. Neki su ostali životni prijatelji.

Po povratku iz Domovinskog rata Buco je završio školovanje na Sveučilištu Wisconsin – Green Bay te se pridružio poslovnom svijetu u sektoru financijskih usluga, živeći i radeći u Chicagu i Austinu. Kasnije se preselio u Milwaukee, gdje je radio u tvrtki Ellie Mae.

Plenković u Janjevu: Želimo da Hrvati ovdje opstanu i imaju dostojne uvjete za život

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković tijekom jučerašnjeg boravka na Kosovu posjetio je Janjevo, gdje se susreo s predstavnicima hrvatske manjine. Obišao je i crkvu sv. Nikole u društvu župnika don Mateja Palića te Sebastijana Čolakića, predsjednika Udruge sv. Nikole Janjevo. Premijer je iskazao veliko zadovoljstvo što je u Janjevu te poručio kako je posebno […]

Posljednja četiri mjeseca života proveo je većinom u Hrvatskoj, konkretno u Cista Provi, rodnom mjestu njegove majke u kući koju je izgradio njegov djed.