Iz podruma iznijeli gotovo zaboravljeno blago

Godine 2021. u Beču je izišla ambiciozna monografija „Narodni i plesni običaji gradišćanskih Hrvata. Istraživanja i zapisi dr. Ivana Ivančana”, koju je uredio voditelj folklornog društva gradišćanskih Hrvata „Kolo Slavuj” i istaknuti hrvatski etnolog i etnokoreograf Andrija Ivančan.

Djelo nastoji iscrpno prikazati temu kojom se bavi, a i samo ima vrlo složenu strukturu. Tekstovi u knjizi su pristupačni i onima kojima folklor gradišćanskih Hrvata nije predmet posebnog interesa. Čak i oni tekstovi koji su napisani na standardu jezika gradišćanskih Hrvata lako su razumljivi, a čitljivosti knjige pridonosi i njezino uspješno grafičko oblikovanje.

U osnovi, riječ je o nekoliko „knjiga” u jednoj knjizi. Čak 468 stranica podijeljeno je u četiri velike cjeline: „Gradišćanski Hrvati”, „Ivan Ivančan i gradišćanski Hrvati”, „Narodni plesni običaji gradišćanskih Hrvata“ i „Hrvati na Moravi, izgubljena sela gradišćanskih Hrvata”. Tu je i nekoliko nadahnjujućih uvodnih priloga, sažeci na pet jezika, biografije i mnogobrojni prilozi koji govore o podrijetlu izvornih materijala, bibliografija, popis hrvatskih sela u Gradišću, zemljopisne karte, rječnik manje poznatih riječi, indeks plesova i notnih zapisa…

Na samom početku Katarina Tyran je u vrlo kratkoj formi izložila temeljna obilježja povijesti gradišćanskih Hrvata i njihove jezične baštine.

DOPRINOS IVANA IVANČANA

Poseban dio knjige govori o odnosu velikoga hrvatskog etnologa i etnokoreografa Ivana Ivančana prema tradicijskoj kulturi gradišćanskih Hrvata. Tu ipak nije riječ o nekim strogim znanstvenim razmatranjima nego, u prvom redu, o toplim, često intimnim sjećanjima na rad Ivana Ivančana među pripadnicima ove hrvatske skupine. Ivančan je uspio u posljednji trenutak spasiti mnogobrojne elemente te kulture koji su se već u doba njegovih istraživanja činili nepovratno izgubljenima.

Središnji dio knjige čini Ivančanova studija o plesovima gradišćanskih Hrvata. U njoj možete doznati više o tome kada su i gdje Hrvati u Gradišću plesali, o plesovima za poklade, svadbe, o učenju tradicijskog plesa, zabranama plesanja, glazbi koja je pratila ples, pravilima ponašanja vezanima uz ples, osobama koje su plesale, plesanju kola, o tome što je to „hop, skočiti ne morem”, racko kolo, sibenštrit, tanec s metlom… U studiji je i opis odabranih plesova. Na kraju se nalazi i popis istraženih lokaliteta, kao i popis kazivača čija su svjedočenja bila osnova rada.

Ča je „naš tanac”? Što je to „naš ples”? pitanje je koje na početku svoga dijela knjige postavlja Štefan Novak. Po čemu je neki ples više ili manje, „hrvatski”? U kojim plesovima Hrvati mogu „naći sami sebe”, svoju posebnost, svoj identitet? To je osobito važno i složeno pitanje u području gdje jedna uz drugu žive i međusobno se miješaju različite kulture, koje neprestano „posuđuju” jedna od druge.

KINETOGRAMI I NOTNI ZAPISI

Za mnoge će glavni dio knjige biti kinetogrami, plesni dijagrami gradišćansko-hrvatskih plesova Gorana Kneževića. Nastali su temeljem istraživanja Ivana Ivančana u Gradišću početkom 70-ih godina 20. stoljeća. Tako je obrađeno čak 36 plesova. Voditeljima folklornih ansambala ovo će predstavljati dragocjeni izvor podataka za postavljanje pojedinih plesova.

To se isto odnosi na notne zapise narodnih pjesama (jački) i melodija koje je priredio Filip Tyran. Tu je predstavljeno više od 150 skladbi s pratećim tekstovima pa je tako ova knjiga i sveobuhvatna pjesmarica tradicijske kulture Hrvata iz Gradišća.

Na kraju knjiga predstavlja tradicijsku kulturu moravskih Hrvata, zajednice kulturno i etnički usko vezane s gradišćanskim Hrvatima. Premda je ova hrvatska skupina u Češkoj namjerno razbijena i raseljena nakon Drugoga svjetskog rata, ona je iza sebe ostavila izvrsnu raznovrsnu kulturnu ostavštinu. Ona se danas nastoji oživjeti i njegovati. Kratak uvod o „Hrvatima na Moravi” dao je Petar Tyran, dok je o plesovima moravskih Hrvata pisala češka etnologinja Zdenka Jelínková.

I MULTIMEDIJALNI DIO

Stotine stranica knjige neupućenom bi se mogle činiti više nego dostatnima, no ova čini iskorak izvan okvira koji je tiskovinama odredio Gutenbergov izum. Na rubovima stranica nalaze se QR kodovi, grupe naizgled nasumičnih kvadratića. Čitatelja koji ih svojim „pametnim” telefonom skenira uređaj će dovesti do multimedijalnog dijela monografije. Preko zvučnika mobilnog telefona tako će moći poslušati davno snimljene zapise svjedočenja Ivančanovih kazivača. Čut će davno nestali jezik, napjeve u njihovu možda grubom, ali svojom izvornošću neodoljivom obliku.

Knjiga „Narodni i plesni običaji gradišćanskih Hrvata. Istraživanja i zapisi dr. Ivana Ivančana” rezultat je velikog i intenzivnog rada Ivana Ivančana i njezinih priređivača. Gotovo zaboravljeno blago iz podruma iznijeli su na zanimljiv, informativan i sveobuhvatan način. Ne smiju se zanemariti i mnogobrojne izvorne fotografije u monografiji koje su puno više od pukoga ukrasa.

Konačno, monografija zaslužuje mjesto na policama svake skupine koja se bavi hrvatskim folklorom. Ona nije knjiga koja kada se pročita skuplja prašinu u vitrini, već je priručnik koji se stalno drži u rukama. U svakom slučaju, nabava ove monografije zainteresiranih skupina i pojedinaca vrijedna je svakog truda.

Marin Knezović, Hrvatska matica iseljenika

Ključne riječi #gradišćanski Hrvati #Ivan Ivančan #Kolo Slavuj