NEPOZNATI HRVATSKI BLAŽENIK

Tko je Jakov Zadranin i kako je dospio u južne krajeve Italije?

13. lipnja 2022. u 0:01

Potrebno za čitanje: 3 min

Dijaspora.hr

Vremeplov

FOTO: YouTube/Screenshot

Via Beato Giacomo – Put blaženog Jakova (Zadranina) ime je glavne prometnice u gradu Bittetu, u provinciji Bari, regiji Apuliji u južnoj Italiji, koja povezuje samostan i svetište bl. Jakova (Zadranina) i katedralu sv. Mihaela Arkanđela. Tko je blaženi Jakov Zadranin i kako je dospio u južne krajeve Italije i kakve veze ovaj put ima s njim?

Svakome od nas udijeljen je neki dar

Svake nedjelje kao Crkva stojeći ispovijedamo vjeru govoreći: „vjerujem… i u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca; koji izlazi od Oca i Sina. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi; koji je govorio po prorocima.“ Svake godine, pedeset dana nakon Uskrsa slavimo svetkovinu Pedesetnice – Duhova, spominjući se Božjeg djela u kojem […]

Prema narodnoj predaji, bl. Jakov koji je bio franjevac – redovnik i većinu svoga života proveo u samostanu u gradu Bitettu, spasio je život lokalnog kneza Mattea Andrea Acquavive od kralja Ferdinanda koji je stolovao u Napulju i koji je, zbog organizirane urote protiv kralja, naredio da se svi knezovi ubiju. U znak zahvalnosti za spašeni život, knez je dao sagraditi tu cestu dugu nešto više od kilometra i danas je jedna od najvažnijih prometnica ovoga grada. No, kako je bl. Jakov dospio do Bitteta?

Prema izvorima koji su jako oskudni, znamo da je bl. Jakov Zadranin, još poznat kao Jakov Ilirac, Jakov Dalmatinac, Jakov Slaven, Jakov od Bitteta, rođen u Zadru oko 1400. godine. Njegovi roditelji otac Leonardo i majka Blaženka(Beatrice) Varingez krstili su ga u zadarskoj crkvi Gospe od Porta (danas više ne postoji). Nemamo nikakvih podataka o njegovu djetinjstvu i mladenačkom životu dok nije u svojim ranim dvadesetima stupio u samostan sv. Frane, samostan Zadarske franjevačke provincije, gdje je obukao priprosto odijelo Asiškog siromaška i postao redovnikom koji je služio u samostanu i obnašao najraznovrsnije poslove koji nisu uvijek bili lagani.

Odlikovao se poslušnošću, jednostavnošću, ali i ustrajnom svakodnevnom molitvom. Jednom prilikom pratio je svoga provincijala na kapitul u Asiz i nakon što je kapitul završio zamolio je poglavara da ga ostavi u Italiji i ovaj je to dopustio. Bl. Jakov zaputio se u južni dio Italije boraveći u nekoliko samostana, a najveći dio svoga redovničkoga života proveo je u talijanskom samostanu u gradu Bittetu. Marljivo je obnašao službe vratara, vrtlara, prosjaka, a na poseban način se isticao kao kuhar. Cijeli grad Bitteto i okolica časte ovoga blaženika tjedan dana kroz različite priredbe, bilo vjerske, bilo kulturne i društvene, a na poseban način kuhanjem hrane po njegovim receptima – njemu u čast.

Godine 1731. papa je dopustio da se postaje Puta križa mogu podići u svim crkvama

Pobožnost puta križa jeste hodočašće s Kristom patnikom u duhu i misli na njegovu putu prema Kalvariji. Rijetki kršćani imaju životnu prigodu i barem jednom u životu pohoditi Svetu Zemlju i hodati Kristovim stopama, pogotovu onih posljednjih nekoliko stotina metara od Pilatove sudnice do groba. Upravo na tom samom mjestu rodila se ova pobožnost, gdje […]

Bl. Jakov Zadranin suzaštitnik je grada Bitteta. Jedna od najpoznatijih procesija u južnom dijelu Italije je procesija posvećena bl. Jakovu Zadraninu tijekom koje se relikvijar s njegovim moćima nosi od samostana do katedrale i nakon tri dana vraća se u samostan. Bl. Jakov pomagao je svima onima kojima je pomoć bila potrebna. Posebno se ističe njegova požrtvovnost kojom je dvorio bolesnike toga grada za vrijeme kuge. Po njegovu zagovoru grad je čak bio i očuvan od ponovne zaraze tom opakom bolešću. Živio je svetačkim životom. Bio je čovjek molitve. Sve što je radio, prožimao je molitvom. Toliko je znao uroniti u molitvu, da su ga braća znala naći u potpunom molitvenom zanosu kao i to da je lebdio. Posebno se odlikovao pobožnošću prema bl. Djevici Mariji i Kristovoj muci. Još za života bio je obdaren karizmama proroštva i čudesa.

Na glasu svetosti je i umro. Različiti izvori navode različite godine smrti. Talijanski izvori tvrde da je preminuo 27. travnja 1496. u dubokoj starosti.

Nakon njegove smrti narod ga je počeo štovati kao sveca. Njemu u čast odmah je sagrađena i kapela gdje je i pokopan. Dvadesetak godina nakon njegove smrti kada su otvorili njegov grob, pronašli su neraspadnuto tijelo ovoga blaženika.

Blaženim ga je proglasio papa Klement XI. 29. prosinca 1700. i odobrio je njegovo štovanje za cijeli Franjevački red. Papa Leon XIII. dopustio je da se ovaj blaženik posebno štuje i u Zadarskoj nadbiskupiji. Papa Benedikt XVI. potpisao je 19. prosinca 2009. dekret o junačkom stupnju kršćanskih kreposti za blaženoga Jakova Zadranina.

Proglašenjem svetim još se iščekuje – traži se još jedno čudo izmoljeno po njegovu zagovoru. Možda bi to čudo bilo da hrvatski narod napokon dozna tko je ovaj blaženik i kako je njegov zagovor kod Boga moćan i time naš narod dobije još jednoga kreposnog junaka uzdignuta na čast oltara.

Sjećanje na ženu, majku, vjernicu i Hrvaticu

Posljednjeg dana siječnja, okrijepljena svetim sakramentima, u Mostaru je preminula dr. Ružica Ćavar, liječnica i dugogodišnja angažirana vjernica laikinja. Rođena je u obitelji Čuvalo u Proboju pokraj Ljubuškog, a odrasla je u Petrovaradinu gdje se njezina obitelj odselila kada je Ružica imala samo šest godina. Od ranih dana svoje mladosti dr. Ćavar bila je aktivna […]

Kada je u lipnju 1989. godine relikvija ovoga blaženika došla u Zadar, sveto misno slavlje predvodio je tadašnji nadbiskup Marijan Oblak i u svojoj homiliji više puta je tužno zavapio: „Oprosti nam, blaženi Jakove, što smo te zaboravili”. Molimo da nam po zagovoru bl. Jakova Zadranina Gospodin bude milostiv i da dobijemo još moćnijeg zagovornika na nebu.

Franjevački vjesnik