Stjepan Albot

‘Nikada nisam razumio ljude u gradu koji ne znaju imena svojih prvih susjeda’

20. svibnja 2021. u 10:16

Potrebno za čitanje: 3 min

Dijaspora.hr

Životne priče

FOTO: Facebook

Nakon završene Akademije likovnih umjetnosti u Beogradu, Stjepan Albot nije odlučio ostati u gradu poput svojih ostalih kolega. Ljubav prema rodnom mjestu, ljudima koji žive u njemu, Dunavu, bogatoj povijesti i prirodnim ljepotama Slankamena, prevladala je u njegovoj odluci. Tu su nastale i najljepše umjetničke slike na kojima prevladavaju motivi Srijema, nekadašnjeg života u njemu i sredine u kojoj živi.

Stanford: Veliko priznanje za Hrvata, najcitiranijeg znanstvenika u Srbiji

Skupina istraživača sa Sveučilišta Stanford objavila je rang-listu najboljih svjetskih znanstvenika za 2019. godinu, među kojima je emeritus Ivan Gutman s Prirodno matematičkog fakulteta u Kragujevcu najbolje rangiran od svojih 48 kolega iz Srbije. Metodologija rangiranja bila je zasnovana na većem broju kriterija: najznačajniji broj samostalnih znanstvenih radova, broj radova u kojima je znanstvenik prvi […]

Slankamen kao nadahnuće

„Kad sam bio vrlo mlad, djed mi je od vreća za mekinje šivao bilježnice, budući da ih u to vrijeme nismo imali gdje kupiti. Moji prvi crteži su nastali u njima. Kasnije, u osnovnoj školi, učiteljica je primijetila moj talent i zahvaljujući njoj sam vjerojatno počeo ozbiljno razmišljati o slikarstvu. Poslala je neke od mojih radova na različita natjecanja na kojima sam osvajao prestižne nagrade. Sve vrijeme kroz školovanje, i kasnije u gimnaziji, shvatio sam da se trebam baviti slikarstvom na ozbiljniji način. Poslije gimnazije sam upisao Akademiju umjetnosti i to je odredilo moje daljnje bavljenje slikarstvom”, rekao je Albot, ističući da je za Slankamen emotivno vezan, te da nikada nije poželio otići iz njega.

„Zaista sam lokalpatriot u pozitivnom smislu te riječi. Za mene je Slankamen oduvijek bio jedan konglomerat svega, od mnogobrojnih nacija pa do profila ljudi. Jedan mikrokozmos, moja oaza, u koju sam se jedva čekao vratiti iz Beograda. Za Slankamen sam vezan po svemu onome što sam danas. Previše mi je važan, počevši od pejzaža, pa do ljudi koji ovdje žive i koje poznajem u dušu. Nikada nisam razumio ljude u gradu koji ne znaju imena svojih prvih susjeda. Selo još uvijek čuva te vrijednosti za koje građani odavno ne znaju. Mi se ovdje još uvijek držimo jedni drugih, ljudi žive bolje na selu, s manje straha, s manje otuđenosti, bez obzira na ovo što nam se sada događa. Ovdje se dobro osjećam. Slankamen mi je sasvim dovoljan i kao mjesto za rad, mjesto za odmor, ali i zbog prijatelja na koje mogu uvijek računati, kao i oni na mene”, dodao je.

Digitalizirana djela najčitanijeg pisca u Vojvodini na hrvatskom jeziku

Povodom 75. obljetnice rođenja istaknutog hrvatskog književnika i publicista Vojislava Sekelja (Subotica, 20. travnja 1946. – 4. svibnja 2017.), Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata digitalizirao je njegove knjige poezije, proze i kritike. Desetak djela sada je dostupno široj čitateljskoj publici, a novi naraštaji čitatelja uvjerit će se u ocjenu koja je pratila Sekelja kao najčitanijeg […]

Slikarstvo – umjetnost i zanat

Smatra da slikarstvo nikada nije bilo zanimljivo u smislu sigurne egzistencije, uz dužno poštovanje ljudi koji su uspjeli u tome, ali da se od slikarstva može solidno živjeti, ako se njime baviš na pravi način…

„Za sebe ne mislim da sam umjetnik. Od kada sam se počeo baviti slikarstvom, trudim se da ovladam slikarskim zanatom, napose što žanrovski radim različite stvari od akvarela, uljanog slikarstva, tempera. U svim tim tehnikama pokušao sam kroz studije naučiti i taj zanat. Držim do njega, iako se slikarstvo obično vezuje za umjetnost. Smatram da bez poznavanja zanata toga nema. Tijekom života prošao sam više faza: od akademskog, školskog načina slikanja gdje se uči, pa do razdoblja hiperrealizma. To me je pomalo umorilo, jer sam sliku počeo drugačije doživljavati. Izmještam i ostavljam sve ono što sliku čini važnom. To bih nazvao realizam. Motivi na njima su uglavnom iz sredine u kojoj živim i u kojoj sam rođen. Posljednjih godina motivi su vezani za moju Vojvodinu i Dunav. Kroz njih pokušavam održati sve lijepo što sam kroz sve ove godine proživio”, naglasio je naš sugovornik.

Na slikama su prepoznatljivi i simboli Srijema, koji nažalost polako nestaju…

„Pamtim vrijeme kada smo u kućanstvu imali fijaker, konje i opremu za njih. Nekada je konj bio član obitelji, a konjska štala tako uređena da ste u njoj mogli spavati. Sve je manje i kotobanja (čardaka). Zato mi ih nije teško slikati. Moje emocije su vezane za to vrijeme. Ovo vrijeme u kojem sada živimo ne razumijem baš najbolje, uz dužno poštovanje prema svoj toj tehnici i civilizacijskom napretku. Rođen sam u prošlom vijeku i moje slikarstvo se tamo može smjestiti. Tako će i ostati, jer je to omaž vremenu koje je prošlo i koje se neće vratiti. Osobno dugujem sebi da to vrijeme čuvam od zaborava kroz svoje slike”, napomenuo je Albot.

Junak naše priče oslikao je i nekoliko crkvi u okolici svoga mjesta, na Fruškoj gori, u Beški, Laćarku. No, osim slikarstva, ima još nekoliko hobija, koji ga, kako kaže, ispunjavaju…

Umjesto jednoga hrvatskoga jezika, uvodi se desetak marginalnih: Krajnje je vrijeme da se osvijestimo dok ne bude prekasno!

“Bački Hrvati Bunjevci i monopolizacija novoštokavskoga ikavskog dijalekta – činjenice i posljedice”, bila je tema videotribine koju je na online organizirala Hrvatska matica iseljenika. Povod tribine bila je nedavna inicijativa za uvođenjem “bunjevačkog jezika” kao službenog na području grada Subotice. Navedena inicijativa pokušava bunjevački govor izdvojiti iz hrvatskoga jezičnog korpusa, a dovodi u pitanje i […]

„Život nije dovoljno dug da se u njemu ostvarite u svemu onome što želite. Volim ribarenje na Dunavu. Svojevremeno sam pravio čamce i brodiće. Sve što sam poželio tog trenutka, gdje su mi bile misli, to sam i radio. Slikarstvo je uvijek bilo prisutno u mom životu, ali je bilo dana kada sam morao otići na Dunav. Tamo dopunjujem budući fundus slika koje će se uskoro naći na platnima”, istaknuo je slikar iz Slankamena, pozivajući sve one koji nisu imali priliku posjetiti prirodne ljepote tog mjesta da to učine, jer se, kako kaže, sigurno neće razočarati, pogotovo ne u širokogrudost i gostoljubivost Slankamenčana.

Hrvatska riječ

Kako bi svojim korisnicima pružili što bolje korisničko iskustvo ova stranica koristi kolačiće (engl. cookies). Više o kolačićima saznajte ovdje