Snaga vjere

Ocu je ispunila posljednju želju – da počiva u zemlji iz koje je otišao prije 56 godina

8. ožujka 2021. u 14:17

Potrebno za čitanje: 3 min

Dijaspora.hr

Životne priče

FOTO: Facebook/Privatni album

Kada je Nikola Oremuš, dugogodišnji pretplatnik časopisa Matica, pročitao članak o projektu TASK FORCE, predložio je svojoj kćerki da pomogne u obnovi njegove ratom porušene domovine. Gdje tu kreće ljubav i povezanost s Hrvatskom, a gdje počinje povezanost s domovinom njezina oca, teško je odrediti.

Emotivan oproštaj od oca: Živio si za moje dolaske, a sada si umro da opet dođem

Krajem kolovoza 2013. godine posjetio sam domovinu. Ljetne vrućine stidljivo su se povlačile pred danima s umjerenijim temperaturama, a posebno pred noćima ugodnim za odmor i počinak. Susret s obitelji, ocem, braćom, sestrama, prijateljima i subraćom fratrima. Sve sami lijekovi nakon napornog rada na tri povjerene mi župe. Moj je otac, kao i svi ostali […]

Obnavljala je suhozide na Školjiću, ratom porušene crkve u Daruvaru, radila na arheološkim iskopinama… Tijekom svih tih godina njezina akademska i likovna karijera rasla je zajedno s interesom za Hrvatsku.

Karen Oremuš iz Kanade prvi put je sudjelovala kao volonterka 1998. godine na Task Forceu – programu koji pomaže obnovi zemlje. Zbog ljubavi prema Lijepoj Našoj i želje da više pomogne, volontirala je tri godine. Duboko priznaje svoju hrvatsku baštinu koja se najbolje prepoznaje u njezinoj umjetnosti.

Pripremila je izložbu “Dekonstrukcija/Rekonstrukcija” koju je Hrvatska matica iseljenika organizirala u 15 gradova Hrvatske i inozemstva. Najbolji opis izložbe bile bi njezine vlastite riječi: “S mojim osobnim iskustvom u arheologiji, svjedočeći o posljedicama rata u Hrvatskoj i uz dijagnozu majčine tragične bolesti demencije, provela sam posljednjih nekoliko godina pokušavajući sačuvati meni svete stvari koje su izgubljene, oštećene ili su u trajnom stanju propadanja”.

Od tada redovito izlaže u Hrvatskoj. Posvećena je zemlji svog oca Nikole te je sagradila i “klet” u njegovu rodnom Zagorju.

Hrvat iz Urugvaja u emotivnom pismu: Održao sam obećanje djedu, a moja posljednja želja je počivati u domovini

Unuk sam hrvatskog emigranta iz Hercegovine. On se zvao Lovre Planinić. Bio je najstariji brat od četvero braće i sestara. Emigrirao je u “Ameriku” 1925. godine, koliko razumijem, jer nije želio služiti jugoslavensku vojsku. Pobjegao je s lažnom putovnicom. Bila je to putovnica od jednog njegovog rođaka – Mirka Planinića. Doselio se u Urugvaj, gdje […]

Karen Oremuš, Kanađanka hrvatskog podrijetla, rođena je u Montrealu. Djelovala je kao umjetnica, kustosica i pedagoginja u Kanadi, Sjedinjenim Američkim Državama, Italiji, Engleskoj, Njemačkoj, Kini, Estoniji, Bugarskoj, Hrvatskoj, Japanu, Slovačkoj i na Bliskom istoku. Diplomirala je umjetničku grafiku na Sveučilištu Concordia u Montrealu, gdje je slušala rimsku arheologiju kao sporedni predmet. Studirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Rimu (Accademia di Belle Arti di Roma), a završila arheologiju na Sveučilištu Warwick u mjestu Coventry u Engleskoj. Magistrirala je umjetničku grafiku na Tyler School of Art na Sveučilištu Temple u Philadelphiji, gdje je također dvije godine podučavala taj predmet.

Radila je kao predavačica, pomoćnica dekana i dekanica na Sveučilištu Zayed u Abu Dhabiju, za umjetnost i kreativne tvrtke, odgovorna je za osnivanje i razvoj prvoga grafičkog studija i grafičke discipline u glavnome gradu države. Već drugu godinu radi kao predavačica i zamjenica dekana Odsjeka za dizajn Visoke škole za vizualne i scenske umjetnosti Sveučilišta Winthrop. Sudjelovala je na više od 60 zajedničkih izložbi i imala 25 samostalnih izložbi diljem svijeta. Njezini radovi nalaze se u nekoliko javnih i privatnih međunarodnih zbirki. Karen je izložila svoje radove u Muzeju umjetnosti u Kyotu zajedno s Kyoto Art Festivalom u Japanu, a bila je i jedna od umjetnica koje su predstavljale Sjevernu Ameriku na 10. međunarodnom festivalu suvremene umjetnosti u Sloveniji. To je samo jedan mali dio njezine međunarodne karijere.

Važno je naglasiti da je i 2016. dobila prestižne nagrade “Utjecajne hrvatske žene” i “Buduće liderice”.

Koliko je Karen povezana svojim umjetničkim i volonterskim radom uz Hrvatsku došlo je do izražaja u tužnome trenutku gubitka oca Nikole u studenome prošle godine. Ispunila je njegovu posljednju želju, a i majke podrijetlom Njemice, da budu pokopani u u Hrvatskome zagorju. Tada je Karen s obitelji, suprugom Australcem i dvoje djece, došla na Kraljev Vrh. Svirao je Vatrogasni orkestar, svećenik je rekao svoje posljednje riječi na kajkavskom, sve je bilo onako kako je otac zaželio. Trebalo je puno energije, ljubavi i strpljenja da bi uspjela u ovo doba pandemije ispuniti njegovu posljednju želju – biti pokopan u domovini iz koje je otišao prije 56 godina. Karen je pronašla snage za to, kao i njezina obitelj.

Puno toga ste propustili ako niste upoznali Borisa Korbara. Recimo, u Clevelandu je s pravim tenkom plašio srbijansku dijasporu

Boris Josip Korbar “Vimpi” rođen je u Zagrebu 3. ožujka 1943. Pravi sin Zagreba, koji je već bio peti naraštaj bijelog grada. Njegov otac Ivan Korbar (kojeg su također zvali “Vimpi”) preživio je Križni put. Vratio se u Zagreb s kolonom ljudi i bio smješten u koncentracijski logor u gradu. Prepoznao ga je Vida, srbijanski […]

Izložba koju je ona posvetila roditeljima, putovat će i dalje svijetom, prenositi njezinu ljubav prema domovini i čuvati sjećanja, kao i toplu poruku: “Život je obilježen mnogim stvarima koje dekonstruiraju našu tjelesnu, emotivnu i duhovnu okolinu. Ova izložba je moj pokušaj izvlačenja, da rekonstruiram te da nastavim svoj put kroz život. Nadam se da će vas moji radovi potaknuti na to da mislite o bitnim stvarima u svojim životima, da shvatite krhkost u kojoj svi živimo te da živite svaki dan kao da vam je posljednji”.

Nives Antoljak, Hrvatska matica iseljenika

Kako bi svojim korisnicima pružili što bolje korisničko iskustvo ova stranica koristi kolačiće (engl. cookies). Više o kolačićima saznajte ovdje