U 2021. zabilježen rekordan broj povratnika u Hrvatsku!

U prostorijama humanitarne udruge „fra Mladen Hrkać“ u Zagrebu, u partnerstvu s Udrugom IPU – Iseljenici, povratnici i useljenici, prošli tjedan održan je okrugli stol na temu „POVRATAK U DOMOVINU – Izazovi povratnika i useljenika pri povratku u domovinu“. Koliko je važno iznova i svakodnevno otvarati pitanja izazova i problematike iseljeništva u odnosu s domovinom, […]

Od 1991. „Društvo za zaštitu zidnih slika Maxa Vanke u Millvaleu“ nastoji slike obnoviti i zaštiti, no to je spor i mukotrpan proces koji iziskuje i velika novčana sredstva.

To bi se moglo promijeniti zahvaljujući donaciji od gotovo pola milijuna dolara iz državnog programa „Spasimo američka blaga“ usmjerenoj na financiranje zaštite najvažnijih kulturnih dobara Sjedinjenih Američkih Država. Donacija bi trebala biti dostatna za punu zaštitu Vankinih slika i izradu projekta klimatizacije crkve.

Vankine slike ističu pobožnost i trpljenje hrvatskih doseljenika u SAD-u, ali i osuđuju kapitalističko iskorištavanje, rasizam i zlo koje sa sobom nosi rat. Sama hrvatska crkva sv. Nikole predstavlja jednu od šest najvažnijih katoličkih bogomolja na području Pittsburgha.

Kako bi se dovršio posao obnove, Društvo za zaštitu zidnih slika Maxa Vanke u Millvaleu obvezalo se skupiti u naredne tri godine još dodatnih pola milijuna dolara. To bi trebalo biti dovoljno za obnovu unutrašnjosti crkve, njezinu klimatizaciju i unutarnje osvjetljenje. Vrlo je važno i da je američka Vlada izdvojila dodatnih milijun dolara za rekonstrukciju krova crkve sv. Nikole.

Pogledajte online izložbu Hrvata koji je čak četvrt stoljeća živio izvan domovine

Izložba umjetnina iz Memorijalne zbirke Maksimilijan Vanka HAZU u Korčuli može se pogledati na ovoj poveznici… Maksimilijan Vanka (11. 10. 1889. – 2. 2. 1963.) važan je hrvatski umjetnik, djelatan od drugog desetljeća prošloga stoljeća sve do iznenadne smrti. Kako je četvrt stoljeća živio izvan domovine, njegov je velik i raznolik opus nedovoljno istražen među […]

Slike Maksimilijana Vanke u crkvi sv. Nikole u Millvaleu najvažniji su umjetnički spomenik naseljavanja Hrvata u Sjedinjenim Američkim Državama, a ulaze u najbitnije zidne slikarije u cijeloj zemlji. Zato probuđena briga američkih vlasti za navedene ne bi trebala nikoga iznenaditi, ističe Hrvatska matica iseljenika.

Hrvati u Hollywoodu: George Beban glumio je u nijemim filmovima prije više od 100 godina

Danas najpoznatiji hrvatski glumac u Americi zasigurno je Goran Višnjić. Ali Hrvati su bili (i ostali) prisutni u Hollywoodu od početka (1910.) filmske industrije u tom danas očaravajućem središtu blještavih filmskih i tv zvijezda. Među ostalim to su bili Laura La Plante (1904. – 1996.), super zvijezda nijemog filma; John Miljan (1892. – 1960.), glumio […]

Za Vanku sam do tada znala samo iz pričanja svoje bake, sjećanja nekih zagrebačkih slikara, njegovih učenika, kao i pisama koje bi on ponekad poslao baki iz svijeta po kome je često lutao i tražio nove teme za svoja platna ili skulpture.

Odgovor od Vanke, sjećam se, nije dugo dolazio. Pretpostavljala sam da opet luta negdje po svijetu i nadala se da će možda jednog dana iznenada doći i pozvoniti na vrata mog njujorškog stana.

S prvim proljećem došlo je i njegovo prvo pismo. Vratio se iz Meksika gdje je posljednjih godina provodio zimske mjesece, jer je zima u Pennsylvaniji, gdje je živio na svojoj farmi “White bridge”, oštra i duga, a on je volio sunce, ptice, boje i bogatstva prirode. Njegovo pismo bilo je srdačno i puno ljubavi prema starom kraju i prijateljima, ali posebno prema Zagrebu, Korčuli i Zagorju. Pozvao me da ga posjetim na njegovoj farmi.

Dočekao nas je (mene i supruga) na stepeništu svoje kuće, srdačno kao da smo stari znanci koji se dugo nisu sreli. Tu smo se upoznali s njegovom suprugom Margaretom Stetin koju je upoznao u Zagrebu tridesetih godina 20. stoljeća.

Tri dana na Vankinoj farmi prošla su u neprestanom pričanju, šali i pjesmi. On je stalno postavljao pitanja o svojoj staroj domovini, ljudima, životu, promjenama, nekadašnjim učenicima – sada poznatim slikarima, o umjetnosti itd… Bio je neumoran, upijao je svaku riječ, tražio objašnjenja, oduševljavao se, uzbuđivao, čudio, ponešto mu se činilo nejasno, neshvatljivo…

Vidjelo se da je, unatoč dugogodišnjem životu u novoj sredini i novoj domovini, ostao dio zemlje u kojoj se rodio, školovao i postigao prve uspjehe kao slikar i pedagog.

Bili smo zadivljeni svježinom njegova duha, interesom i vitalnošću koja je prkosila starošću od 72 godine. Bili smo impresionirani njegovom velikom ljubavlju prema čovjeku, prirodi i životu. U toku tih razgovora, koje smo obično vodili u staklenoj verandi kuće iz koje se pružao divan pogled na ogroman vrt s njegovanim cvijećem, divnim stablima i jelama, pokušavala sam prijeći u ‘protunapad’ s pitanjima, željna čuti više o njemu i njegovu radu, vidjeti atelje… Odbijao je govoreći kako je sada mnogo važnije da on najprije čuje sve što ga zanima o zemlji i opet nastavljao s pitanjima.

Slavna američka skakačica u vodu podrijetlom je bila Hrvatica. Trener je uporno htio da promijeni hrvatsko prezime, vjerujući da će zbog toga ‘daleko dogurati’

Hrvati u domovini i u svijetu dosezali su i dosežu među najbolje u sportu. Više su puta zapisani pod imenima drugih država i političkih tvorevina, ali su ipak Hrvati, a njihovi rezultati idu na čast našem narodu! Tako je jedna od najuspješnijih u Americi i u svijetu u skakanju u vodu s 3-metarske daske i […]

Prekidao je razgovor pred zalazak sunca. Tada je punio džepove raznim sjemenjem i odlazio na travnjak kako bi proveo desetak minuta hraneći kosove, vrapce i razne šumske ptičice koje su dolazile sasvim blizu, a neke mu sjedale na ruke i ramena.

Posljednjeg dana boravka na farmi odveo nas je u atelje. Tu sam upoznala Vanku slikara iz razgovora, razgledanja velikog broja ulja, tempera, crteža i skica, kao i razgledanja albuma s napisima američkog tiska o njegovu radu. Vidjela sam nekoliko crteža koje je napravio od 1934. do 1936., kada je imao atelje na njujorškom Boveriju u kvartu pijanaca, narkotika, mornara, sirotinje i slikara. U to vrijeme provodio je dane na obalama istočne rijeke i Handisona, odlazio je u najmračnije lokale i sastajališta ljudi s dna, i neumorno portretirao likove i slikao bijedu ovog milijunskog grada.

Vanka se tada mnogo družio s poznatim piscem slovenskog porijekla Lujom Adamičem s kojim je nekoliko mjeseci putovao po Americi. Jedan slikajući, a drugi skupljajući materijale za knjigu “Moja Amerika”. Vanka je na tom dugom putu, kadgod je mogao, odlazio u velika rudarska naselja Amerike i slikao naše iseljenike i razne scene iz njihova života. Pokazao nam je mnoga ulja i žarke akvarele koje je radio po raznim zemljama dalekog Istoka. Uz prirodu Vanka je, međutim, slikao i čovjeka, njegova stradanja i borbu. Vrlo impresivna je slika koja prikazuje scene iz života gubavaca na obalama Gangesa. Bilo je tu i dosta pejzaža iz Pennsylvanije, čije je prirodne ljepote uspoređivao sa zagorskim brežuljcima.

Vanka je skoro trideset godina živio i radio u Americi, izlagao mnogo u raznim krajevima zemlje. No sigurno je da mu niti jedna izložba nije bila toliko zapažena ni tako pohvalno zabilježena u američkom tisku kao što su zabilježene i zapažene njegove freske koje je napravio u crkvi sv. Nikole u predgrađu Pittsburgha, gdje živi velik broj hrvatskih iseljenika. Na zidovima ove male crkve naslikao je težak život hrvatskog seljaka poslije Prvog svjetskog rata, osudu bratoubilačkog rata, život i smrt naših iseljenika u američkim rudnicima i njihovu čežnju za rodnim krajem. Posebno se ističu freske “Hrvatska smrt u Pennsylvaniji” i “Majka 1941”.

Ispratio nas je srdačno sa željom da se uskoro opet vidimo. To je bio naš prvi i posljednji susret. U kasnu jesen otišao je na put u nekoliko zemalja gdje je izlagao. Više se nije vraćao. Produžio je za Meksiko da tamo provede još jednu zimu u nekom malom ribarskom selu na obalama Meksičkog zaljeva. Uživao je u suncu i bogatoj prirodi i svako jutro odlazio u potragu za novom temom za platno ili blok.

Ova Hrvatica uvrštena je 1966. među najslavnije žene u državi Michigan. Evo zašto su je zvali ‘Visoka Ana’

Početkom dvadesetog stoljeća mnogi su Hrvati pošli u Ameriku i razbježali se „k’o rakova djeca“ po cijeloj državi. U prvom redu išlo se gdje je bilo posla. Tako je jedan broj doseljenika stigao i u mjestance Calumet u državi Michigan (ako pogledate na zemljovid, to je na poluotoku između jezera Superior na sjevernoj i jezera […]

Jednog jutra početkom veljače na obali mora ostao je slikarski stalak sa započetom slikom. Maksimilijan Vanka nestao je u tamnim dubinama mora.

Vanda Kreačić (New York), Hrvatska matica iseljenika 1963.

Hrvatski slikar iz Kanade umjetnički odgovorio na koronavirus

Slikar Anton Cetin ovih je dana u Kanadi završio ciklus radova inspiriran izazovima pandemije koronavirusa i kušnjama te bolesti. Slikarevo nadahnuće koje dođe od Apokalipse opisuje ugledni filolog i likovni kritičar Vinko Grubišić… Pojava kuge, kolere ili neke druge pandemije, koja se – prema nekima – javlja ciklički svakih stotinu godina, nerijetko je rezultirala značajnim […]

Maksimilijan Vanka (11. 10. 1889. – 2. 2. 1963.) važan je hrvatski umjetnik, djelatan od drugog desetljeća prošloga stoljeća sve do iznenadne smrti. Kako je četvrt stoljeća živio izvan domovine, njegov je velik i raznolik opus nedovoljno istražen među domaćim povjesničarima umjetnosti, a široj je javnosti razmjerno nepoznat.

Virtualna Izložba umjetnina iz Memorijalne zbirke Maksimilijan Vanka HAZU u Korčuli predstavlja Akademijinu zbirku umjetnina ustrojenu 1960-ih na temelju donacije Margaret Stetten Vanka – koja je, osim stotinjak umjetničkih radova i vrijedne dokumentarne ostavštine darovateljičina pokojnog supruga, uključivala i obiteljsku vilu u Korčuli – s ciljem da se u njoj formira umjetnikova memorijalna zbirka.

Povod izložbi jest planirani zahvat obnove vile i revitalizacije Zbirke u suradnji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Grada Korčule. Upravo je stoga posebna pozornost posvećena povijesti Zbirke te su rekonstruirani njezini stari izložbeni postavi.

Korisnicima će biti zanimljiva mogućnost njihova “oživljavanja” primjenom funkcionalnosti interaktivnosti na arhivskim fotografijama. Izložba je istodobno prvi cjelovitiji pregled Vankina stvaralaštva pod skrbi Akademije.

Pogledajte fotogaleriju koja prikazuje život Hrvata u Južnoj Moravskoj

U galeriji Doma nacionalnih manjina u Pragu može se razgledati izložba “Moravski Hrvati očima Othmara Růžičke” (1877. – 1962.), koju je osmislila i pripremila Lenka Kopřívova, dopredsjednica Udruge moravskih Hrvata, a pokroviteljstvo dali Dom nacionalnih manjina i Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Pragu. Moravski Hrvati jedna su od najstarijih narodnosnih skupina u Češkoj na čijim su […]

Autorica izložbe je Ivana Gržina, viša kustosica u Strossmayerovoj galeriji starih majstora, Akademijinoj muzejsko-galerijskoj jedinici koja posljednjih desetljeća skrbi o Zbirci.