Pozdravljena objava digitalnog narativa o zločinima nad Hrvatima u Vojvodini

Demokratski savez Hrvata u Vojvodini jedina je politička stranka Hrvata u Republici Srbiji koja od osnutka, bez obzira na cijenu, jasno govori i o zločinima nad ovdašnjim Hrvatima, za razliku od onih Hrvata koji se političkim temama bave prigodničarski i infantilno, uz nerazumljivu potporu hrvatske diplomacije u Srbiji. Utemeljeni takvim ideološkim sadržajima, dužni smo pozdraviti […]

Knjiga je plod istoimenog projekta koji je tijekom 2021. godine proveo Institut društvenih znanosti Ivo Pilar u suradnji sa Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata. Projekt je imao za svrhu ukazati na ključne preduvjete za održivi razvoj hrvatske zajednice u Republici Srbiji, temeljene na znanju proizvedenom u svrhu očuvanja njihova opstanka. S namjerom da realizacija projekta omogući osnaživanje hrvatske zajednice u Vojvodini temeljem istraženih demografskih predispozicija kao glavnih preduvjeta njihova opstanka u Republici Srbiji, njegovi rezultati istodobno određuju društveno-politički i gospodarski položaj vojvođanskih Hrvata. Tako se teži omogućavanju interesno orijentiranog integriranja hrvatske manjinske zajednice u srbijansko društvo kroz znanstveno utvrđene razvojne prioritete politika i projekata unutar i izvan Republike Srbije.

Urednica knjige dr. sc. Ivana Bendra u uvodnoj riječi napominje kako se kroz ukupno tri opsežna poglavlja, opisujući sadržaj svakoga, razotkriva niz poteškoća s kojima se suočava hrvatska nacionalna manjina na prostoru Vojvodine i Republike Srbije.

U prvom poglavlju, Demografske odrednice održivosti Hrvata u Vojvodini (str. 13-86), autor Dražen Živić daje uvid u demografske trendove i procese unutar hrvatske zajednice u Vojvodini s naglaskom na važnost demografske održivosti za društvenu održivost hrvatske manjinske zajednice na tom prostoru, kao i za održiv razvoj prostora koji ona danas nastanjuje.

Kroz osam potpoglavlja autor, temeljem analize podataka Republičkog zavoda za statistiku Republike Srbije, daje prikaz prošlih i aktualnih trendova i procesa ukupnog, prirodnog i mehaničkog kretanja hrvatskoga stanovništva, počevši od prikaza osnovnih indikatora dinamičkih demografskih promjena u Vojvodini od prvog poslijeratnog popisa stanovništva iz 1948. godine sve do posljednjeg, provedenog 2011. godine.

U kontekstu ukazivanja na pola stoljeća kontinuirane depopulacije Hrvata daje se detaljan prikaz prostornog razmještaja hrvatskoga stanovništva u Vojvodini prema upravno-teritorijalnom ustrojstvu te dodatno prema tipu naselja (gradska/ostala). Rasprava o destabilizacijskim odrednicama demografske održivosti Hrvata u Vojvodini završava podacima o demografskim indikatorima biološke, obrazovne i socioekonomske strukture te isticanjem iznimne važnosti jačeg uključivanja relevantnih institucija država Srbije i Hrvatske, čime bi se moglo znatno pridonijeti poboljšanju položaja hrvatske manjinske zajednice u Vojvodini te pospješiti trenutačno nepovoljne parametre njihove društvene i demografske održivosti.

Žigmanov i Čeliković ukazali na probleme u Vojvodini

Okrugli stol “Jezik i identitet“ održan je u subotu u organizaciji Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti Osijek. Događaj je organiziran u okviru izbornoga kolegija „Jezik i identitet u odgoju i obrazovanju“ sveučilišnoga poslijediplomskoga doktorskog studija „Obrazovne znanosti i perspektive obrazovanja“, a u okviru projekta Lingvistička istraživanja hrvatskih narodnih govora u Vojvodini s naglaskom na […]

U drugom poglavlju, Srbijanski proces tranzicijske pravde i položaj hrvatske nacionalne manjine u Srbiji i Vojvodini (str. 87-176), Sandra Cvikić, temeljem teorijskog okvira tranzicijske pravde za koji autorica navodi da je „neuobičajen pristup temi suvremenog poimanja multikulturalnosti i prava etničkih skupina i nacionalnih manjina“, nastoji tematizirati položaj i status hrvatske nacionalne manjine u Srbiji u odnosu na zakonodavni okvir srbijanskog društva u kontekstu utjecaja znanstvenih spoznaja tranzicijske pravde na ostvarivanje prava i sloboda pripadnika hrvatske nacionalne manjine.

Autorica daje uvid u rezultate analize Akcijskog plana za ostvarivanje prava nacionalnih manjina u Srbiji iz 2016. godine, standardiziranog dokumenta koji Europska unija primjenjuje za praćenje i ocjenu napredovanja država u pretpristupnom procesu za članstvo i iz kojega su vidljivi uspjesi postignuti u zakonskom normiranju života hrvatske nacionalne manjine u Srbiji. Piše i o aktivnostima koje upućuju na položaj hrvatske nacionalne manjine u Srbiji kroz analizu izvješća Vijeća Europe iz 2018. godine o provedbi Europske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima (ostvarivanje manjinskih prava u području jezika za hrvatsku nacionalnu manjinu); izvješća (četvrto mišljenje za Srbiju) savjetodavnog Vijeća Europe o provedbi Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina iz 2019. godine (implementacija manjinskih prava); Izvješća o osiguranju ljudskih prava u Srbiji u 2020. godini; Izvješća Beogradskog centra za ljudska prava iz 2021.; Izvješća Povjerenice za zaštitu ravnopravnosti iz 2020. godine te Izvješća Europske komisije o napretku Republike Srbije iz 2021. godine.

U posljednjem poglavlju monografije, Hrvati u Srbiji i Vojvodini: osnovne povijesne i sociografske činjenice (str. 177-222), Tomislav Žigmanov daje pregled informacija o kontekstu uspostave, izgradnje i razvoja manjinske infrastrukture hrvatske manjinske zajednice u Republici Srbiji koja ima funkciju očuvanja i razvoja nacionalnog identiteta kroz ostvarivanje manjinskih prava Hrvata u Republici Srbiji u razdoblju nakon 2000. godine.

Smještaj u domovima u Hrvatskoj osiguran za sve studente iz Vojvodine

I ove godine osiguran je smještaj u studentskim domovima za desetero studenata koji nisu ostvarili to pravo putem redovitog Natječaja za subvencionirani smještaj studenata u studentske domove. Ovo je rezultat dogovora s Ministarstvom znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske prema kojem se u takvom slučaju hrvatskim studentima iz Vojvodine isti osigurava temeljem posebne odluke Ministarstva. Prije […]

Kroz ukupno devet potpoglavlja, Žigmanov daje uvid u višestoljetnu prisutnost Hrvata na prostoru Srbije, s naglaskom na negativne povijesne čimbenike za njihovu integraciju u Srbiji u suvremenu hrvatsku naciju, ali i društveni život u suvremenom demokratskom srbijanskom društvu. Autor se osvrće i na procese raspada bivše socijalističke Jugoslavije i demokratske tranzicije Srbije u okviru kojih su se Hrvati našli u okolnostima nepostojeće naslijeđene manjinske infrastrukture te vlastitog nacionalnog institucionalnog okvira i snažne antihrvatske propagande kao posljedice rata srbijanske agresije na Hrvatsku.

Demokratska tranzicija Srbije pokazala je senzibilitet za prava Hrvata kao nacionalne manjine tek od 2000. godine, napose usvajanjem Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina u tadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji iz 2002. godine, čime Hrvati u Srbiji prvi put dobivaju mogućnost za institucionalno i od države financijski poduprto ostvarivanje manjinskih prava.

Autor, među ostalim, daje detaljan uvid u nedostatke, ali i ostvarene dosege zajamčenih prava Hrvata u Vojvodini u pogledu kulturnog djelovanja na promoviranju, njegovanju, razvoju i očuvanju kulturnog naslijeđa vojvođanskih Hrvata, ostvarenju prava na informiranje na materinskom jeziku i prava na obrazovanje na materinskom jeziku, kao i službenoj uporabi hrvatskoga jezika i pisma u Vojvodini

O važnosti ove knjige, čiji su autori imali za cilj poboljšanje sveukupnog položaja Hrvata u Vojvodini i Republici Srbiji, recenzent Mario Bara piše: „Aktualni društveni i politički položaj Hrvata u Republici Srbiji čini ovo djelo iznimno važnim za objavu. Naime, uz naslijeđene negativne demografske trendove, Hrvati u Vojvodini i Republici Srbiji su izloženi brojnim nepovoljnim čimbenicima u novijoj povijesti. U određenim političkim, pa i znanstvenim krugovima u Srbiji niječe se pripadnost Bunjevaca i Šokaca hrvatskom narodu, što ima izravne refleksije na ostvarivanje manjinskih prava Hrvata u Republici Srbiji, uporabe jezika, ali i iskazivanje nacionalnog identiteta u javnom prostoru i popisima stanovništva. Izložen različitim oblicima pritisaka ovaj dio hrvatskog naroda treba svaki oblik pomoći institucija matične domovine, time i znanstvenih. Također, ustavna je obveza Republike Hrvatske dijelovima hrvatskoga naroda u drugim državama osigurati skrb i zaštitu”.

Hrvati u Vojvodini u problemima sa zakupom državnog poljoprivrednog zemljišta

Demokratski savez Hrvata u Vojvodini primio je informacije od poljoprivrednika koji se suočavaju s nizom problema u zakupu državnog poljoprivrednog zemljišta u katastarskim općinama u kojima žive i bave se poljoprivredom. “Primjećuje se da u dražbama državnog zemljišta, koje se izdaje u zakup, sudjeluju pojedinci koji velikim ponudama zakupljuju velike površine, a ne bave se […]

Financijsku potporu provedbi projekta i objavljivanju knjige dali su Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata.

Napustio nas je Domagoj Ante Petrić, povratnik iz Argentine i glasnik slobodne Hrvatske

U Zagrebu je preminuo Domagoj Ante Petrić, istaknuti publicist i političar te povratnik iz Argentine. Obnašao je niz visokih dužnosti u Ministarstvu povratka i iseljeništva, Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, a bio je i zamjenik ravnatelja Hrvatske matice iseljenika. Domagoj Ante Petrić rođen je u Zagrebu 8. lipnja 1938., a Hrvatsku je s obitelji napustio […]

Prvo predavanje održala je prof. dr. sc. Rebeka Mesarić Žabčić, znanstvena savjetnica s Instituta društvenih znanosti „Ivo Pilar“ u Zagrebu, koja je doktorirala geografiju 2005. godine na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s temom “Utjecaj migracija na transformaciju naselja Međimurja”.

„Jedan od složenijih globalnih procesa i problema u svijetu su migracije stanovništva koje imaju golem utjecaj na društva i države. Iseljavanje stanovništva je višestoljetni proces prisutan u Hrvatskoj. Primjerice, iz Hrvatske se počelo intenzivno iseljavati još u 15. stoljeću, a to traje do današnjih dana i u stalnom su porastu. Zašto ili zbog čega ljudi migriraju, pitanje je za znanstvenike? U stalnom je porastu zbog prisutnih push i pull čimbenika, šireg konteksta društvenih i političkih promjena koji utječu na iseljavanje, te istodobno i izravnih utjecaja na njihov nastanak“, rekla je prof. dr. sc. Rebeka Mesarić Žabčić.

Govornica se zatim osvrnula na tzv. povratne migracije za koje je rekla da su manje istraživan društveni fenomen, ponajprije zbog nedostatka pouzdanih statističkih podataka, pravnih aspekata povratnih migracija, analize troškova povratka i imigracijskih politika.

“Moram istaknuti da su zbog pomanjkanja relevantnih informacija, povratne migracije sklizak teren za demografe. Odrediti povratne migracije složeniji je pothvat koji uključuje veze između povratničkih želja i očekivanja, ali i društvenoga, ekonomskoga i političkoga konteksta u zemlji podrijetla. Povratna migracija obuhvaća i elemente reintegracije u staru/novu mjesnu, regionalnu sredinu u zemlji podrijetla“, naglasila je sveučilišna profesorica Mesarić Žabčić.

Govornica je istaknula da su motivi i razlozi iseljavanja izvan granica domovine u novo socio-kulturno okruženje različiti kod svake osobe.

„S druge strane, postoje motivi i razlozi različitoga tipa zbog kojih se određen broj osoba u nekom životnom razdoblju vraća u zemlju podrijetla. Kada je riječ isključivo o povratnim migracijama, povratni migranti tijekom migracijskog procesa prolaze i kroz iskustvo iseljavanja i kroz povratničko iskustvo“, dodala je.

Veliki problem koji je istaknula prof. dr. sc. Rebeka Mesarić Žabčić je činjenica što Hrvatska ne raspolaže preciznim podacima o broju povratnika.

Stjepan se vratio u Hrvatsku: Tko nikada nije bio stranac, ne zna što znači biti doma, među svojima

Profesor filozofije Stjepan Blažević, koji još nikada nije bio u prilici raditi u struci, rođen u Argentini, povratnik u Hrvatsku, pripremio je neke pedagoško-didaktičke materijale koji se mogu koristiti u nastavi filozofije i etike… Kada i gdje počinje Vaša životna priča? Gdje su Vaši hrvatski korijeni? Moja životna priča počinje u Buenos Airesu. Djedovi i […]

„Nadamo se da će Registar stanovništva uskoro ugledati svjetlo dana pa će demografi moći raditi brojčane pokazatelje vezane uz povratak stanovnika u Republiku Hrvatsku“, napomenula je.

Predavačica je izvijestila da je s kolegama provela istraživanje među 20 ispitanika-povratnika kako bi doznala koji su bili njihovi motivi za odlazak iz Hrvatske, ali ponajprije o njihovim razlozima povratka u domovinu.

Između ostalog, kao veliki problem za povratak u zemlju podrijetla, povratnici se susreću s poteškoćama i/ili preprekama u administrativnom sustavu, kao i neriješenim gorućim pitanjima, na što skreću pozornost i traže nova rješenja, bilo da je riječ o povratku pojedinca, bilo o povratku cijelih obitelji. Zatim je prepričala je primjere dviju obitelji-povratnika koji su pojasnili razloge povratka u Hrvatsku.

„Privlačni čimbenici za useljavanje, pa i za povratak naših ljudi, a koji bi možda trebali čuti vladajući u Republici Hrvatskoj, su veća primanja, bolja mogućnost razvoja karijere, profesionalna autonomija, bolji način života, bolji radni uvjeti, bolji zdravstveni sustav s većim resursima, bolje cjeloživotno obrazovanje, politička stabilnost i bolji životni standard“, zaključila je prof. dr. sc. Rebeka Mesarić Žabčić.

Zatim je za govornicu došao izv. prof. dr. sc. Mario Bara, pročelnik Odjela za sociologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta, koji je 2014. godine doktorirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu iz područja društvenih znanosti – polje sociologija.

„Hrvatska kao tradicionalno iseljenička zemlja dodatno je demografski oslabljena neprekinutim iseljavanjem od vremena punopravnoga pristupanja Europskoj uniji. Zaustavljanje i ublažavanje negativnih trendova traži prikladne odgovore svih zainteresiranih čimbenika u društvu. Tržište rada nameće pitanja vezana uz poticanje povratništva hrvatskih migranata, ali i aktivnu useljeničku politiku”, rekao je izv. prof. dr. sc. Mario Bara, koji je prethodno pojasnio termine vezane uz temu.

„Kada su pojmovi u pitanju, treba istaknuti da se pod povratnicima misli isključivo na one građane Republike Hrvatske koji su iselili, boravili izvan Republike Hrvatske i u jednom trenutku se odlučili vratiti u Republiku Hrvatsku. No njihove potomke nije posve ispravno zvati povratnicima već bi prikladnije bilo reći – useljenici. Dakle, povratnici su prvi naraštaj koji je otišao“, pojasnio je prof. Bara.

Profesor Bara istaknuo je dobre primjere stimulativnih javnih politika poticanja povratka iseljenika u njihove matične zemlje. Tu je istaknuo ponajprije primjer Irske koja je vjerojatno najbolja u tome, ali i primjere Poljske, Litve, Španjolske, Portugala. Usto, dodao je da se „sigurno neće svi iseljeni vratiti, u prosjeku se negdje oko trećina iseljenika vrati u matičnu domovinu“.

Zaključio je s osvrtom na (ne)provedbu strategija i mjera za povratak hrvatskih iseljenika, bez obzira što to nije samo hrvatski specifikum.

Šimun je na liječenju u Americi i treba vašu pomoć

Dragi prijatelji, poznanici i svi ljudi dobrog srca, ovo je Šimun, naše treće dijete, naše ČUDO! Šimun je rođen sa spinalnim rascjepom, a operiran je s manje od dva mjeseca. Oštećenje živaca u donjem dijelu leđa dovelo je do dijagnoze preaktivnog neurogenog mjehura te ga kateteriziramo 5-6 puta dnevno. Rođen je i s brojnim koštanim […]

„Jedan od temeljnih problema raznih hrvatskih strategija je njihova provedba. Dakle, vi možete tako uključiti cijeli niz stručnjaka različitih profila koji će vam predložiti određene mjere. No što vrijedi ako vi od, primjerice, 70 mjera, provodite njih trećinu. Naravno da ne možete dobiti ono što ste projicirali kao očekivane rezultate“, zaključio je izv. prof. dr. sc. Mario Bara, javlja IKA.