Gitara i keramika

U Londonu je nastupio pred britanskom kraljicom, a u New Yorku je oduševio Salvadora Dalija

15. ožujka 2021. u 8:33

Potrebno za čitanje: 3 min

Dijaspora.hr

Životne priče

Kolika je ljubav jednog umjetnika iseljenika koji u dalekom Torontu vapi svojom otužnom gitarom i suptilnom keramikom za bonacama rodnog kraja, pokazuje priča umjetnika Jose Špralje.

Rudnik

Prvi Hrvati u Kanadi obećali su svojoj djeci bolji život

Prvi val Hrvata koji su došli otkriti Kanadu, naseliti se i smjestiti u toj zemlji bili su zdravi i robustni, a opisivani su kao “kolumbusari” (što znači oni koji su došli s Columbusom), “Amerikanci” (oni koji su bili u Americi) i pustolovi u okvirima velike sredozemne tradicije već od Odiseja, te borci za sreću. Taj […]

Stekavši glazbenu naobrazbu u Zadru i Zagrebu, krenuo je 1961. u Kanadu sa svojim nerazdvojnim prijateljem – gitarom, koja ga prati još od 15. godine života. Sa sobom je ponio i onaj emotivni duh Mediteranca…

Rađaju se mnogobrojni nastupi i priznanja, a njegove slavenske, latinske i istočnjačke folklorne pjesme podižu ga na tron jednog od najboljih šansonijera kanadskih doseljenika. U Londonu nastupa pred britanskom kraljicom, da bi ubrzo u New Yorku oduševio i Salvadora Dalija.

Nakon deset godina izbivanja, Joso Špralja nastupio je 1971. prvi put u Zadru, na samostalnom koncertu “Snovi o žalu” i rečeno najjednostavnijim riječima – oduševio je svoje sugrađane.

No, nakon deset godina Joso se ponovo vratio u svoj grad, ali taj put “pojačan” sa svojim sinom Leom koji ga je pratio na gitari.

Cjelovečernji koncert u Narodnom kazalištu koji je održan 30. srpnja 1981., uz sudioništvo dviju renomiranih zadarskih klapa “Zadranke” i “Maraska”, te izložbe keramike u palači Vovo-Grissogno, bili su neposredan povod za ovaj kraći razgovor sa Zadraninom Josom Špraljom.

Kako to da tek nakon deset godina ponovno nastupate u Zadru?

To mogu zahvaliti Matici iseljenika Hrvatske koja me pozvala da nastupim u Zagrebu. Uslijedio je poziv za Splitsko ljeto i tako sam, kao i uvijek, s velikim zadovoljstvom došao u Zadar.

Koliko ćete ostati u Zadru?

Nažalost, samo do 13. kolovoza. Znate, u Torontu me čeka mnogo posla, restoran, a i dosta vremena odvajam za sviranje. Moram vam priznati da s nestrpljenjem uvijek čekam ljeto kada mogu uhvatiti malo vremena da se vratim kući u Zadar, no slobodnog vremena imam vrlo malo.

Što će Zadrani ovog puta imati prilike čuti iz vašeg bogatog repertoara?

Leo i ja odsvirat ćemo nekoliko starih dalmatinskih i južnoameričkih pjesama. Naime, Leo je gitarista flamenga, ali zajedno radimo na južnoameričkim izvornim pjesmama.

Nakon svih tih stradanja, sada je tu. No, koji je smisao tog povratka?

Kamen. Hrapavi, sivi kamen. Miriše svježe planinsko smilje umiveno rosom jutarnjeg rumenila. Plavetnilo nad glavom, čisto i beskrajno ono dalmatinsko, sunce mu žarko… Trgoh se… Neki lagani trnci prostrujaše tijelom. Prepoznah toliko puta s užitkom čitane stranice Dinka Šimunovića – zelene gajeve pune života, mlade čobanice i bijela stada; zvonka, snažna kao život, orila se […]

Zašto baš južnoameričke pjesme?

Mi smo Mediteranci i nije nam teško osjetiti melodiju tih starih, izvornih pjesama i njihov temperament. Uz to, dosta radim i na slavenskom folkloru, pogotovo u sastavu “Ivana Romanova” s kojim povremeno nastupam. Glazbeni ansambl “Ivana Romanova” izvodi međunarodni glazbeni program na 45 jezika, a od 1968. godine Joso Špralja je njegov član i sudionik na mnogim nastupima i snimanjima.

Kakvi su vam planovi?

Nakon Zadra odlazim u Toronto, a potom s Leom idem na snimanje LP na kojoj će se naći većina južnoameričkih pjesama.

Hoćemo li i mi imati priliku čuti vašu ploču?

Nadam se. Ja to svakako želim, ali to ne ovisi samo o meni. Nastojat ću, a postoje već i neke mogućnosti za to.

Keramika je potpuno inspirirana morem, Zadrom. Stječe se dojam kao da ste svaki pojedini eksponat radili negdje na nekom zadarskom otočiću. Kada je nastala i kada ste se uopće počeli baviti keramikom?

Pa, keramikom se bavim još iz dana dok sam živio u Zadru. Radio sam malo u terakoti, bakru, ali sam najviše ostao vezan uz keramiku.

Čujemo da svoju izložbu ostavljate Zadru?

Da, točno je. Nakon toliko godina izbivanja htio sam dio sebe pokloniti ovom gradu. Ova izložba ostaje u Zadru, jer to je moj rodni grad i znam da će se Zadrani potruditi da nađu prostora za nju. Želio bih da keramika bude što bliža Zadranima, što će sigurno i biti, jer postoje planovi da se izloži u prostorijama budućeg omladinskog doma.

Nakon čaše vina i pozdrava, oprostili smo se od Jose Špralje ne pitajući ga kada će se vratiti, jer to najbolje kaže njegova pjesma i njegova keramika.

VELIKI SPECIJAL (1) o ribarstvu Hrvata u Britanskoj Kolumbiji. Imali su vlastito brodogradilište, lovili losose…

Ribarstvo u Britanskoj Kolumbiji dijeli se na glavnije kategorije kao što su bacanje mreže među brodovima, ribolov manjim mrežama, kružno postavljanje mrežnog konopca, zavisno od toga na koji se način riba lovi. Svrha je ovog izlaganja opisati tehnološki razvoj ribarske mreže te spomenuti neke Hrvate koji su u tom razvoju imali neku ulogu. Kako ne […]

Te večeri karte za koncert Tose i Lea Špralje bile su rasprodane, a mnogi su ostali ispred prepunog kazališta slušajući burne aplauze nakon svake pjesme.


Hrvatska matica iseljenika, 1981.

Kako bi svojim korisnicima pružili što bolje korisničko iskustvo ova stranica koristi kolačiće (engl. cookies). Više o kolačićima saznajte ovdje