Crkva Presvetog Trojstva u East Chicagu

Zaboravljene hrvatske crkve u Sjevernoj Americi: Ona pamti snove i strahove iseljenika. Ona u pukotinama svojih zidina krije uzdahe očeva i suze majki

23. studenoga 2022. u 15:10

Potrebno za čitanje: 3 min

fra Antonio Musa

Vremeplov

FOTO: fra Antonio Musa

Na manje od sat vremena vožnje od velikog i dobro poznatog američkog grada Chicaga nalazi se još jedan Chicago, malen i ne tako dobro poznat. Radi se o gradiću East Chicagu (Istočni Chicago) na sjeverozapadu američke savezne države Indiane. Maleni gradić koji je u sjeni velikoga brata ostao potpuno nepoznat, danas je uvelike naseljen stanovništvom čije je podrijetlo iz Latinske Amerike. Ipak, u tom gradiću još uvijek postoji i jedna manja zajednica hrvatskog podrijetla.

Zbog potresa i požara nestali su važni dokumenti o hrvatskim pionirima u San Franciscu. Ipak, neke zanimljive stvari ostale su sačuvane!

Među zanimljivim osobama hrvatskog podrijetla u dijaspori jedno od najznačajnijih mjesta zauzima Adam S. Eterovich, Hrvat s otoka Brača. U brojnim knjigama pisanima na engleskom jeziku i člancima objavljenima u mnogim američkim časopisima, Eterovich nastoji utvrditi položaj hrvatskih doseljenika u Sjedinjenim Američkim Državama, prije svega u Kaliforniji, Nevadi, Arizoni i na jugu zemlje, zanimajući se […]

Kao i mjesto u kojem žive, ova zajednica, iako stara više od 100 godina, u ukupnoj svijesti o Hrvatima u Sjevernoj Americi gotovo je nepoznata.

Na adresi 4754 Carey St nalazi se dom ove zajednice. Hrvatska crkva Presvetog Trojstva bila je i ostala duhovna oaza stare hrvatske iseljeničke kolonije i njihovo središte u ovom malenom industrijskom gradiću koje su u potrazi za boljim životom naselili brojni naši iseljenici. Izgrađena kao višenamjenska zgrada s bogoslužnim prostorom u prizemlju i školom na katu, ova je crkva kroz puno stoljeće svjedok vremena i ljudi.

Početci zajednice sežu u godinu 1910. kada se skupina Hrvata iz East Chicaga okupila s ciljem osnivanja hrvatske katoličke župe i izgradnje svoje vlastite crkve i župne škole. Kroz sljedećih nekoliko godina radilo se na okupljanju tada brojne hrvatske kolonije. Konačno, godine 1914. osnovan je i prvi crkveni odbor kojemu je na čelu bio zauzeti lokalni vjernik Nikola Mihalić. Iste godinu u East Chicago je došao i prvi hrvatski svećenik vlč. Judnić koji je postao i prvim župnikom novoosnovane hrvatske župe Presvetog Trojstva. Upravo je vlč. Judnić u studenome 1916. godine slavio prvo krštenje u novoj hrvatskoj crkvi, svjedočio prvome sklapanju svete ženidbe i na vječni počinak ispratio prvog pokojnika.

fra Antonio Musa

Nakon što je sagrađen molitveni prostor, pristupilo se nadogradnji postojeće zgrade. Izgrađena je i škola u koju su došle učiti sestre Klanjateljice Krvi Kristove. Godine 1922. vlč. Judnića naslijedio je vlč. Franjo Baborić, a godine 1925. župnikom je postao vlč. Franjo Podgoršek koji je izgradio župnu kuću i dugo služio kao župnik. Zbog njegovog narušenog zdravlja kao pomoćnik mu je početkom 1940-ih došao vlč. Paul Bogovich, mladi hrvatski svećenik rođen u Americi koji je godine 1946. imenovan i župnikom te je na toj službi ostao pune 54 godine. Nakon njegove smrti godine 2002. različiti englesko-govoreći svećenici služe ovu župu kojoj danas pripadaju i mnogi ne-hrvatski vjernici koji žive u okolici ove stare hrvatske crkve.

Posvetili su pjesmu svojoj crkvi u San Franciscu: Danas život buja oko starog hrama, ne čuje se više vika tih Hrvata

Stara i lijepa crkva od opeke, Old St. Mary’s (crkva Svete Marije), nalazi se u poznatoj Kineskoj četvrti San Francisca. Tamo su se nekada stari hrvatski pioniri vjenčavali s Irkinjama i Španjolkama. Tamo su se krstila njihova djeca. Tamo su se održavale zadušnice za pokojne gospare i njihove članove obitelji prije pokopa na najstarijem hrvatskom […]

Hrvatska zajednica raselila se iz ovog dijela Indiane u potrazi za boljim prilikama. Iako potomci hrvatskih iseljenika i danas čine organizacijsku kralježnicu spomenute crkve, vjernici koji se u njoj okupljaju velikom su većinom doseljenici iz Meksika. Pri ovoj crkvi djeluje i ogranak Hrvatske bratske zajednice pod nazivom Presveto Trojstvo kao čuvar hrvatske baštine.

Diljem Sjeverne Amerike postoje ili su nekad postojale crkve koje su gradili Hrvati kao izraz svoje vjere i želje da u tuđini očuvaju svoj autentični izražaj vjere. Neke od tih crkvi i danas služe hrvatsko-govorećim zajednicama, posebno u većim gradovima gdje se doseljavanje nastavljalo i do ovih novijih vremena. Nažalost, brojne su hrvatske crkve u međuvremenu zatvorene, neke od njih i srušene. Sva ova mjesta u sebi kriju čežnju, snove i nadanja naših ljudi koji su odlazili daleko i sa sobom nosili samo ono temeljno – vjeru u Isusa Krista.

Crkva Presvetog Trojstva u East Chicagu jedno je od takvih mjesta. Ona pamti snove i strahove iseljenika. Ona u pukotinama svojih zidina krije uzdahe očeva i suze majki. Ona u svojem sjećanju od zaborava čuva naraštaje ljudi i događaja: krštenja i vjenčanja, prve pričesti i pogrebe, župne festivale i proslave Božića uz zvuke srcu milih hrvatskih pjesama. Kada bi danas ova crkva mogla progovoriti, siguran sam da bi nam kazala ponešto o dolasku prvih svećenika i časnih sestara, o slavljima sakramenata, o pričama koje su nasmijavale vjernike nedjeljom nakon svetih misa, o posjetu kardinala Šepera ovoj župi, o susretima oko oltara i oko zajedničkog stola.

Blagoslov jedne od najljepših hrvatskih crkvi u Americi

Kardinal Albert Gregory Meyer, nadbiskup Chicaga, blagoslovio je 21. lipnja 1964. godine novu hrvatsku katoličku crkvu “Presvetoga Srca Isusova” na jugu Chicaga. Prigodnu svečanu misu služio je fra Vendelin Vasilj, a propovijedao je kardinal Meyer. Nadbiskup Chicaga naglasio je živu vjeru hrvatskog naroda, požrtvovnost i uspješan rad hrvatskih franjevaca među svojim narodom, posebno istaknuvši angažman […]

Ako vas put ikad nanese blizu ove crkve, svratite do nje. Već odavno se u njoj ne čuje hrvatska riječ, ali prisutan je hrvatski duh. Ponad ulaznih vrata vidjet ćete natpis Hrvatska Rimokatolička Crkva Presvetog Trojstva. Neka to i mila trobojnica u kutu crkve bude dovoljno kao sjećanje na zajednicu koja pomalo nestaje.