Filmska priča pariškog Slavonca u Firenci do početka studenog

U povodu Svjetskoga dana audiovizualne baštine, koji se na prijedlog UNESCO-a tradicionalno obilježava 27. listopada, ove sezone uočili smo hvalevrijedan napor istarske udruge ArtRencontre, bračnoga para poduzetnikā Tamare i Kristijana Floričića, koja s velikim entuzijazmom predstavlja zanemarene umjetnine hrvatskoga slikara i kipara međunarodnoga ugleda s polustoljetnom pariškom adresom – Slavka Kopača (Vinkovci, 21. VIII. 1913. […]

Tu je misiju snažno pokrenuo na Filmskom festivalu u Cannesu 2024., a u Hollywoodu je nastavlja. Na ovogodišnjem American Film Marketu, održanom u Century Plazi u Los Angelesu, Ravić i njegov tim predstavili su dvije ključne inicijative: International Croatian Artists Network i Arts Association Australia Inc. – te najavili gotove filmove i nove iskorake u nizu već započetih filmskih projekata, od novog dokumentarca o Charlesu Billichu i Marku Perkoviću Thompsonu do igranih filmova „Diva” i „Cooked With Love”.

Prijestolnica zabave, sam Hollywood, idealna je međunarodna lansirna rampa za “International Croatian Artists Network”, čije će sjedište biti u Zagrebu, u povijesnoj zgradi koja se nalazi u susjedstvu Hrvatskog sabora i Ureda predsjednika Vlade, zahvaljujući vlasniku Donu Markušiću.

Inicijativu predvodi Steve Ravić, s Vesnom Trokter i vrhunskim odvjetnikom Donom Markušićem, inače velikim filmofilom koji je sudjelovao u stvaranju najnovijeg dugometražnog dokumentarnog filma usredotočenog na život najplodnijeg živućeg umjetnika na svijetu, hrvatsko-australskog umjetnika Charlesa Billicha. Nedavno dovršeni dokumentarni film “Billich 90” Stevea Ravića također je promoviran na AFM-u i bit će objavljen u nadolazećim mjesecima. Zajednički nazivnik je taj da svi osnivači ICAN-a imaju veze i s Hrvatskom i s Australijom.

Nova inicijativa djelovat će i kao platforma za predstavljanje hrvatskih sadržajnih priča svijetu i kao mreža koja će povezivati hrvatske talente iz raznih područja s drugim hrvatskim umjetnicima te umjetnicima koji promoviraju hrvatsku umjetnost i kulturu u domovini i diljem svijeta.

Ovaj američki Hrvat 1976. dobio je Oscara u kategoriji specijalni efekti za film Logans Run

Dobiti goli pozlaćeni kipić zvani Oscar, najveća je čežnja filmskih umjetnika. Koliko mi je poznato, iz Hrvatske su do sada bila dvojica dobitnika Oscara, Dušan Vukotić i Branko Lustig. Ali među pobjednicima te prestižne filmske nagrade nalaze se imena i dvojice Hrvata iz Amerike, Josip Petrovich kao animator filma The Crunch Bird (1972.) i Matt […]

“Ovo je nešto što je potpuno nedostajalo. Ne samo za mlade i nadolazeće umjetnike, nego čak i za dobro etablirana i globalno prepoznata imena. Prije mnogo godina radio sam intervju za HRT s australskom zvijezdom, A-list glumcem hrvatskog podrijetla, Ericom Banom, u kojem je spomenuo kako bi volio imati mogućnost povezati se s drugim Hrvatima u filmu”, rekao je Steve Ravić.

Rock ikona Miljenko “Mili” Matijević poznat je po brojnim hitovima na najvećoj svjetskoj glazbenoj ljestvici, Billboard Hot 100, gdje je njegov hard rock sastav Steelheart bio na ljestvici s hitovima poput “I’ll Never Let You Go” i “Angel Eyes”. Mili je također poznat po tome što je nastupao kao vokalist na koncertima originalnih preživjelih članova legendarnog benda The Doors i po tome što je glas iza holivudskog blockbustera “Rock Star”.

Pridružit će se Charlesu Billichu kao počasni član ICAN-a…

“Nevjerojatna ideja s kojom je došao moj prijatelj Steve Ravić, okupljajući sve Hrvate diljem svijeta. Spomenuo mi je nekoliko ljudi koji su u filmskoj industriji i nalaze se upravo ovdje u Los Angelesu, za koje ni ja ne znam, i to je ludo. Ova ideja da nas sve poveže je predivna. Veselim se upoznati više talentiranih umjetnika”, dodao je Matijević, koji je uključen u filmsku produkciju i vlasnik je vrhunskog studija za zvuk i postprodukciju u “The Lot” u Hollywoodu, poznat po tome što je bio originalni Warner Studios i studio Franka Sinatre u Hollywoodu.

I hrvatska i australska inicijativa osmišljene su kako bi ujedinile umjetnike, povezale etablirane zvijezde i omogućile umrežavanje nadolazećim talentima, dok istovremeno podupiru platforme na prestižnim filmskim festivalima i događajima kao što su Cannes i AFM.

Hrvat iz Teksasa napravio film o hrvatskim braniteljima

Hrvatski filmski institut iz Teksasa objavio je novi dokumentarni uradak pod naslovom “Hrvatski branitelji iz Legrada”. Riječ je o plemenitoj Legradskoj družini, braći po oružju, koji su hrabro i iz ljubavi prema svojoj obitelji, svome narodu i svojoj Hrvatskoj domovini, stali u obranu i borili se za njenu slobodu i neovisnost, srčano ponudivši najviše i […]

Ne zanemarujući svoju bazu u Australiji, Ravić, zajedno s Vesnom Trokter, Antom Ravićem, Stevenom Haarom, Davidom Vasicom, Juliom Mesić i Rockyjem Ravićom, radi na pripremi prostora i uspostavljanju planova za načine pomoći australskim talentima kroz Arts Villu i povezana partnerstva s inicijativama koje će biti pokrenute 2026. godine.

Međutim, Ravić je u posljednje dvije godine stavio naglasak na stvaranje svijesti o hrvatskim pričama, neumorno i pedantno radeći na skretanju pozornosti svijeta na potencijal hrvatskih kinematografskih priča za globalnu scenu. Godine 2024. Majestic Film otvorio je oči svijeta u Cannesu kada je Ravić uputio poziv nadolazećem redatelju Branku Periću, čiji je film “Diva” imao produkcijske izazove i nije imao jasan put niti sredstva za dovršetak.

Majestic Film je uskočio ne samo kako bi pružio promotivnu platformu za projekt “Diva”, nego i kako bi pomogao dovršiti film…

“Glumci su odradili zaista pohvalan posao, a Ornela Vištica u ulozi Dive bila je izvanredna. Stvarno imam samo riječi pohvale za glumačku postavu, a posebno za svoje otkriće, Divu Perković, koju sam uveo kao kasni dodatak filmu kada se Majestic Film uključio. Zapravo me upravo strast Branka Perića prema filmu u početku privukla, pojačana mojom željom da pomognem ispričati hrvatske priče”, naglasio je Ravić.

“Steve je bio taj koji je inicirao snimanje novih scena; on je bio odgovoran za izbor kćeri Marka Perkovića Thompsona, Dive Perković, za ključnu ulogu u filmu i to je uključivanje doista promijenilo dinamiku filma, a on je proveo mjesece usavršavajući svaki aspekt filma surađujući s Neilom Johnsonom i Carlom Toljem kako bi publici isporučio najbolji mogući rezultat, što se odražava u reakcijama na film”, napomenula je Trokter.

Film o životu Hrvata u Australiji pobijedio na prestižnom festivalu u Francuskoj: Ovo nije politička priča

Nakon siječanjske premijere u Sydneyu na Flickerfestu, najvažnijem australskom festivalu kratkog filma, uradak Unspoken koji govori o životu Hrvata u Australiji, osvojio je i prestižni Grand Prix na festivalu Clermont-Ferrand u Francuskoj. Uz reputaciju jednog od najistaknutijih događanja u sferi kratkometražnog filma, ovaj francuski festival kvalifikacijski je festival za nagradu Oscar. Scenaristice i ujedno glumice […]

Distribucijski pregovori za “Divu” započeli su na AFM-u i sada su u tijeku, a očekuje se da će službena objava biti na Berlinaleu (Berlin Film Festival), u veljači.

Petra Antolić

Između Atlantika i Pacifika nije bilo čovjeka koji je jugoslavensku magluštinu učenije i postojanije raskrinkavao

Franjo Preveden? Ako se pitate tko je bio taj, nije čudo! Malo bi tko i od hrvatskih iseljenika u Americi danas znao reći tko je bio dr. Preveden. Ukratko, bila je to važna i osebujna osoba za koju bi trebali znati Hrvati domovine i iseljeništva. Njegov životni put bio je više nego dojmljiv, moglo bi […]

Koliko se može zamijetiti, u Hrvatskoj ga se baš ne spominje – moglo bi se reći, gotovo nikako. Možda zato što su vremena bila takva kada se mnogo toga prešućivalo, posebice što se tiče Hrvata u svijetu. Nadajmo se da neće opet zavladati ne samo hrvatska šutnja nego i šutnja o Hrvatima.

Od Dubrovnika do Hollywooda

Petar Knego rođen je u Dubrovniku 11. studenoga 1918., na dan službenoga okončanja Prvoga svjetskoga rata. Kao kapetan mornarice, njegov je otac očekivao da će sin slijediti obiteljsku i dubrovačku tradiciju i zaploviti morskim širinama. Ali mladi Petar imao je drukčije snove i ambicije.

Njegova životna zvijezda odvela ga je prvo u London, gdje je pohađao i završio poznatu glumačku školu “Royal Academy of Dramatic Arts”. Nakon Londona, Petar je stigao u New York i na daskama Broadwaya otpočeo svoju glumačku karijeru u Americi. Imao je važnije uloge u nekoliko poznatih dramskih produkcija: The Fifth Column/Peta kolona (temeljena na djelu Ernesta Hemingwaya), My Sister Eileen/Moja sestra Eileen (temeljena na autobiografskim zapisima Ruth McKenney) i Men in Shadow/Ljudi u sjeni (Mary Hayley Bell). Tijekom jednoga skupa u New Yorku, na Broadwayu ga je zapazio filmski redatelj Ray Enright (1896. – 1965.). Bio je zadivljen njegovim izgledom i glumom te ga je pozvao u Hollywood.

Prva filmska uloga bila mu je u američkom ratnom (propagandnom) filmu Gung Ho! (1943.) Već sljedeće godine (1944.) dodijeljena mu je druga najvažnija muška uloga u filmu Gypsy Wildcat. Trajno je ostao zapamćen u ulozi vojnika (George Hellenpolis) kojega je glumio u filmu Sands of Iwo Jima (1949.).

Od Klobuka do sunčane Kalifornije i milijun i pol metara postavljenih podzemnih cijevi

Pojam self-made man (čovjek koji je sam sebe izgradio) duboko je ugrađen u američkom tradicionalnom nasljeđu. Tu se misli na osobu koja se iz siromaštva i/ili drugih neprilika svojim neumornim radom i ustrajnošću uzdignula u zavidnu visinu, bilo u materijalnom bogatstvu, politici ili nekom drugom cijenjenom društvenom položaju – bez naslijeđenoga bogatstva i utjecaja, političkih […]

Knego je glumio u više od 80 filmova. Među ostalim, bili su to i sljedeći naslovi: Follow the Boys (1944.), My Own True Love (1948.), Rocky Mountain (1950.), The Wild Blue Yonder (1951.), Road to Bali (1952.), Arrowhead (1953.), Desert Legion (1953.), Alaska Sea (1954.), Escape to Burma (1955.), Smoke Signal (1955.), The Ten Commandments (1956.), Hell Ship Mutiny (1957.), The Buccaneer (1958.), The Louisiana Hussy (1959.), The Story of Ruth (1960.), Snow White and the Three Stooges (1961.), The Prize (1963.), Tobruk (1967.), Vigilante Force (1976.)… Glumio je i u dvama poznatim „horor” filmovima, House of Frankenstein i The Mummy’s Curse, 1944. godine. Tijekom snimanja tih dvaju filmova, Coe i tada poznati glumac Lon Chaney Jr. postali su bliski prijatelji. O njihovim prijateljskim avanturama na Chaneyjevu kalifornijskom ranču zadugo su pričane šaljive dogodovštine.

Peter Coe postao je i poznato ime televizijskim gledateljima. Među ostalim, glumio je u sljedećim TV serijama: Dangerous Assignment, The Lone Wolf, Mr. District Attorney, Your Favorite Story, Passport to Danger, The Man Called X, Circus Boy, The Gale Storm Show, Broken Arrow, Whirlybirds, Tales of Wells Fargo, Wagon Train, Riverboat, Have Gun – Will Travel, Bonanza, Bold Venture, Playhouse 90, The Twilight Zone, Adventures in Paradise, Daniel Boone, The Fugitive, 12 O’Clock High, McHale’s Navy, The F.B.I., Mission: Impossible, It Takes a Thief, Police Story…

U dva tjedna ostao je bez oba roditelja, ali jednu stvar nikada nije izgubio, zbog čega ga je nagradila Australska pošta!

Lijep broj Hrvata postigao je zapažene uspjehe diljem svijeta. Neki su postali poznati po upornom radu i stečenom bogatstvu, drugi po sportskim vještinama, treći po doprinosima znanosti, neki kao pisci i umjetnici…. Vinko Romanik postao je poznat cijeloj Australiji jednostavno po svojem poštenju, dobroti, nesebičnosti i ustrajnosti u radu za dobro drugih. Rođen je 21. […]

Nije u glumi sve…

Knego (Coe) bio je poznat kao „jedan od najljubaznijih ljudi u [filmskoj] industriji. Njegova istinska toplina proširila se izvan kruga njegovih prijatelja i kolega…” Njegova humanost posebice se očitovala kad su glumac Edward D. Wood i njegova supruga, kao dužnici, bili izbačeni iz stana, a Coe (Knego) im je dao utočište u svojem domu, gdje je Wood umro samo desetak dana poslije toga, a Coe se pobrinuo i za posljednji ispraćaj kolege glumca. Nešto takvo u Hollywoodu se vrlo rijetko viđa! Nesebičnost je bila njegova istinska vrlina.

U njegovu nekrologu možemo pročitati i sljedeće: bio je član Udruženja filmskih glumaca, pomagao Fond za film i televiziju, član Demokratskoga odbora Hollywooda, redoviti župljanin katoličke crkve, vokalni trener za Pasadena Playhouse, jedan od osnivača Kazališnoga ceha Canyon, predsjednik Američkoga glumačkoga fonda, predsjednik lokalnoga Američkoga Crvenoga križa i Habitata za čovječanstvo. Ženio se više puta i imao šestero djece. Od 1951. do 1965. godine bio je u braku s poznatom manekenkom i glumicom Rosalee Calvert (1926. – 2023.). U braku su im rođena trojica sinova. Jedan od njih, Peter Knego Jr., povjesničar je i producent. Zanimljivo, nosi očevo hrvatsko prezime.

Nakon što je pošao u mirovinu, bavio se slikarstvom i raznim rekreativnim djelatnostima. Velikodušno je potpomagao nekoliko škola i bolnica.

Kako je sin hrvatskog emigranta postao kontraadmiral u Venezueli

Za vrijeme Drugog svjetskog rata obitelj Špire Markova iz Murtera, Mirkova oca, izbjegla je pred talijanskim fašistima u sjevernu Hrvatsku (Daruvar), u dio ondašnje NDH koji nije bio pod talijanskom okupacijom od 1941. do 1943. godine. Iz Daruvara obitelj Markov vraća se nakon rata 1945. u južnu Hrvatsku (Šibenik), no zbog tamošnje jugosrpske i velikosrpske […]

Umro je 9. lipnja 1993. godine u Los Angelesu, daleko od svojega rodnoga Dubrovnika. Ostao je u sjećanju kao plemenit i nesebičan čovjek.

dr. Ante Čuvalo

Novi život u Americi: U školu sam odlazio u visokim ženskim cipelama i namjerno sam gazio u duboki snijeg kako to drugi učenici ne bi primijetili

Ni u jednoj knjizi o američkim Hrvatima nisam naišao na ime slikara Paula Milosevicha pa s ovih nekoliko riječi želim ispraviti taj nedostatak. Riječ je o umjetniku koji je tijekom gotovo 40-godišnjeg stvaralačkog rada oslikavao ne samo život u jugozapadnim državama Amerike – Kalifornije, Colorada, zapadnog Teksasa i Novog Meksika, nego i u Europi, posebno […]

U američkom Nacionalnom arhivu u Washingtonu D. C., pod brojem S-4322, može se naći tekst o Vorkapiću kao jugoslavensko-američkom stručnjaku za filmsku montažu koji je rođen u Dobrni, dakle u Sloveniji.

U jednoj biografskoj knjizi o Titu (izdanoj u Jugoslaviji) piše da je Vorkapich rođen u Dobrinjici (!?), a ustvari je rođen u Srijemskoj Mitrovici 17. ožujka 1884. Pisac ovih redaka upoznao ga je 1954. u Beogradu. Poslije su se opet našli u Hollywoodu i viđali se od 1965. pa sve do njegove smrti 1976. godine.

O Vorkapićevu rođenju i podrijetlu može se opširno čitati i na stranici 62. knjige “Među našim narodom u Americi” koju je 1929. godine napisao Ivo F. Lupis-Vukić. I on je osobno upoznao Vorkapića koji mu je pokazivao Hollywood i San Pedro te ga upoznao s tamošnjim Hrvatima.

Slavko Vorkapić studirao je povijest umjetnosti najprije u Budimpešti, a zatim u Parizu, gdje se počinje baviti i slikarstvom. U Hollywood je došao 1921. godine i počeo raditi u jednom fotografskom studiju, a samo godinu dana poslije dobio je malu ulogu u filmu “Manslanghter” (ubojica), koji je režirao glasoviti Cecile de Mille.

Spektakularan let iznad mosta u San Pedru koji je napravljen zaslugom Hrvata. Tko je bio Vincent Thomas?

Jedan od najznačajnijih monumentalnih objekata u Kaliforniji, osim proslavljenog Golden Gate Bridgea u San Franciscu, jest također viseći most The Vincent Thomas Bridge u San Pedru. Taj most dugačak oko dva kilometra, od 1940. godine povezuje luku Los Angelesa, odnosno San Pedro, s lukom i gradom Long Beach te preko Terminal Islanda s velikim industrijskim […]

Odmah zatim upoznao je mladog, ali uspješnog filmskog režisera Rex Ingrama i nastupio kao glumac u tri njegova filma. No, Vorkapića nije zanimala samo gluma, pa se počeo baviti i filmskim snimanjem. Tako je prvi snimio potres u Santa Barbari – samo pet minuta nakon njegova početka.

Godine 1928. za njega su znale sve važne osobe filmske industrije, a pogotovo poslije prikazivanja njegova filma “Život i smrt jednog hollywoodskog statista”, koji je snimio s prijateljem Robertom Florezom.

Taj film nastao je u malom Vorkapićevu stanu, gdje su izrađivali minijaturne setove, snimali i montirali specijalne filmske trikove. Uradak je bio prikazan u najvećem hollywoodskom kinu nakon svečane premijere jednog filma genijalnog Charlija Chaplina, koji je Vorkapića posebno cijenio.

Od tada Vorkapić počinje raditi kao savjetnik za najveće filmske studije, kao RKO, Paramount, MGM, Fox Studios te za ugledne režisere i stručnjake za specijalne efekte, posebno kada se radilo o snimanju kompliciranih i skupih scena.

Vorkapića je film prije svega zanimao kao sredstvo umjetničkog izražavanja putem svjetla i sjene. Tada počinje proučavati teoriju filma, pisati stručne članke i držati predavanja. Svoje nalaze zasnivao je na osnovu psihologije i bio je prvi koji je u svom radu primjenjivao vizualne sposobnosti po Gestaltovim proučavanjima.

Je li ovaj Hrvat najveći pehist u dijaspori? Stvorio je dva uspješna restorana i oba su mu srušili orkani

Velika upornost naših iseljenika najbolje se očituje u primjeru Josipa Baričeva, koji je kao 16-godišnjak stigao 1920. godine u Ameriku iz rodnog otoka Molata na Jadranu. Prve je tri godine radio s ocem u industriji oštriga, a nakon toga se zaposlio u restoranu u New Orleansu, gdje se i oženio. Na svoju prvu godišnjicu braka […]

Bio je, u punom smislu riječi, pravi svestrani slikar, glumac, kipar, teoretičar, režiser i jedan od najboljih filmskih montažera, a stečena iskustva u svim srodnim granama uvijek je znao majstorski iskoristiti.

Krajem tridesetih godina Vorkapić se predano bavio režijom, a 1940. s Johnom Hoffmanom izradio je dva kratka avangardna filma u kojima su pokret kamere i vješta montaža bili ritmički podređeni glazbi: “Šumsko mrmljanje” i “Fingalova pećina” s valovima mora.

Tijekom Drugog svjetskog rata Vorkapić je za Ratni informativni ured Sjedinjenih Američkih Država učinio seriju dokumentarnih filmova pod nazivom “This is America”.

Pored svega, bio je i profesor na sveučilištu južne Kalifornije u Los Angelesu. Uvijek je težio da film što više zadrži formu i zakone umjetnosti i u njegovo vrijeme taj utjecaj na filmske radnike bio je itekako djelotvoran.

Zbog JFK-a je došao u Ameriku, Reagan ga je htio u svom kabinetu, a 1963. prijavio se za Vijetnamski rat

Ovaj politički emigrant, aktivist, lobist, fotograf, filmaš, dizajner, grafički umjetnik i povratnik iz SAD-a, najviše se u medijima spominjao početkom 21. stoljeća kada je u nekoliko gradova diljem Lijepe Naše održana njegova izložba “Hrvati u Americi”. Najviše se tad pisalo o aktivnostima Vladimira Novaka, no vrlo malo o jednom zanimljivom, bogatom i burnom životu. “Rođen […]

Nakon njegove smrti u listopadu 1976. godine i dolaskom računala, film je sve više postao puka industrija.

Vladimir Novak

Uz posao u tvornici, ovaj Hrvat u Americi je uspio završiti studij, magistrirati i doktorirati

Putovati dugo i daleko nikad nije lako, posebice kad nas život, kao vihor, mota, baca, lomi i odnese onamo gdje nismo ni sanjali da bismo mogli stići. Juru Prpića, hrvatskog povjesničara u Americi, vihor života pronio je kroz teška vremena i odnio ga daleko od domovine, ali je on uvijek ostao stabilan, čvrst, vjeran sam […]

Smijeh je potreban svima i hvala Bogu da ima talentiranih ljudi koji nas znaju nasmijati i razveseliti. Bez njih, život bi bio tmuran. Gene je bio jedan od tih, a s njim ću vas upoznati jer je bio Hrvat.

Pravo ime i prezime mu je bilo Eugen Rubeša (amerikanizirano u Rubessa). Rođen je 22. prosinca 1917. u mjestancu Christopher na jugu države Illinois (usput, tu je rođen i John Malkovich.) Otac mu je bio Milan Rubeša, a majka Marija Hikec. Oboje su bili doseljenici iz Hrvatske, pobliže iz Sušaka.

Nije dugo živio u malom rodnom mjestu jer se obitelj selila tamo gdje je otac mogao naći posao. Tako godine 1920. Rubešovu obitelj nalazimo u Detroitu, gdje su mnogi pohrlili zbog proizvodnje automobila, ali nekoliko godina kasnije doselili su u Chicago u kojem je Eugen odrastao. Naravno, kao dijete govorio je hrvatski i nije ga zaboravio do kraja života. I na TV-u je znao ponekad “izvaliti” nešto na hrvatskom.

Zahvaljujući ovom Hrvatu iz Buenos Airesa, Hrvatska revija u emigraciji izlazila je čak 40 godina!

Biti umjetnik, pjesnik, pisac i kulturni djelatnik nije lako! Ovo posebice vrijedi za ljude koji stvaraju ne na svojoj rodnoj grudi, nego “pod tuđim nebom”, i još ako su prisilno odsječeni od kulturne matice svog naroda i domovine. Jedan od takvih bio je i Vinko Nikolić, najpoznatiji hrvatskih kulturni djelatnik izvan domovine nakon Drugog svjetskog […]

Karijera mu je bila duga i sadržajna, ali nije on na brzinu “uskočio” u televizijske programe i postao slavan. Uzelo je to podulje vremena i ustrajnog rada. Nakon srednje škole i jedne godine fakulteta pošao je u New York s namjerom da postane operni pjevač. Kako je imao dobar glas, htio ga je uvježbavati i pripremati se za pjevačku karijeru, ali te su se nade brzo rasplinule jer nije imao čime plaćati učitelje. Umjesto pjevanja, uspio se zaposliti u NBC-u, poznatoj televizijskoj kući. Otpočeo je kao paž, mladi pomagač, koji je radio kao vodič turistima koji bi došli razgledati NBC studio, a obavljao je i sve druge sitnije poslove.

Došao je Drugi svjetski rat i mladi Eugen se javlja u zrakoplovstvo, postao pilot, bombarder i instruktor. Tek nakon rata otpočinje njegov profesionalni rad. Prvo je radio blizu New Yorka, zatim u kazalištima na Broadwayu, nekoliko uloga imao je u filmovima i konačno trajnu karijeru na TV-u gdje je postigao slavu. Da bi mu ime zvučalo “američki”, preporučili su mu da ga promijeni i, kažu, otvorio je telefonski imenik, upro prstom i “naletio” na Rayburn. Pod tim je imenom radio i umro, ali nije nikad zaboravio da je hrvatskih korijena.

Ovaj Hrvat iz Chicaga bio je najpoznatiji autoritet anatomije ljudskog vizualnog sustava

Postati znanstvenik svjetskog glasa nije lako, treba puno volje, rada, spremnosti na odricanje i, naravno, Božjeg dara. Iz brojčano malog hrvatskog naroda bilo je puno onih koji su obogatili znanost i svijet, a i danas ih ima lijep broj rasutih širom kugle zemaljske. Jedan od njih bio je i Stjepan Poljak čija su djela dala […]

Godine 1940. Gene je oženio Helen Ticknor, imali su jednu kćer (Lynne) i ostali su vjerni svojim bračnim obećanjima do kraja života. Helen je umrla 1996. Zanimljivo je da se on nije nikad htio preseliti u Hollywood, nego je ostao cijeli život na istočnoj strani Amerike i preminuo je 29. studenog 1999. u Beverlyju, Massachusetts. Gene je bio osebujna i zabavna televizijska osoba. Bio je jedan od “slavnih” svoje generacije u Americi. Drago nam je da je bio hrvatskog podrijetla i da se time ponosio.

Upoznajte veliku obitelj Čondić koja je obogatila Ameriku. Zasad se može pohvaliti s više od 70 potomaka

Mali je broj Hrvata koji su se obogatili u Americi, ali zato je velik broj hrvatskih obitelji koje su zaista obogatile Ameriku. Jedna je od njih i vrlo poznata obitelj Čondić u Chicagu iz koje potječe naš Joseph, ili kako smo ga zvali, Jozo. Davno je to bilo kada je u Ameriku došao Jozin otac […]

Među ostalim to su bili Laura La Plante (1904. – 1996.), super zvijezda nijemog filma; John Miljan (1892. – 1960.), glumio u više od dvije stotine filmova; Peter Coe (Knego) (1918. – 1993.); komičar i glumac Frank Gorshin (1933. – 2005.); tu je bio i profesionalni hrvač i glumac Joe Marsh/Marušić (1911. – 1989.) čiji se lik nalazi na plastičnim bocama tekućine za čišćenje (u Americi poznat kao Mr. Clean, a Mr. Proper u Europi); od mlađih John Malkovich, Eric Bana, Karen Eterovich, Denise Lee Richards i drugi.

Ovdje ćemo podsjetiti na jednog od starih američko-hrvatskih glumaca kojeg se rijetko tko u hrvatskim medijima spominje.

Bio je to George Beban, rođen 1873. u San Franciscu, Kalifornija, od oca Roka Bebana i majke Johanne Dugan, rođene u Irskoj. Roko je iz rodnog Zlarina kraj Šibenika došao u Kaliforniju i u San Franciscu imao “saloon” i restoran, a bila ga je zgrabila i zlatna groznica pa se jedno vrijeme bavio traganjem za zlatom. On i supruga imali su četvoricu sinova i jednu kćer od kojih je nastalo veliko potomstvo.

Najmlađe dijete u obitelji bio je George koji je već u mladim danima počeo pjevati i plesati sa skupinom amatera u San Franciscu i glumiti šaljive uloge u kazališnim priredbama.

Slavna američka skakačica u vodu podrijetlom je bila Hrvatica. Trener je uporno htio da promijeni hrvatsko prezime, vjerujući da će zbog toga ‘daleko dogurati’

Hrvati u domovini i u svijetu dosezali su i dosežu među najbolje u sportu. Više su puta zapisani pod imenima drugih država i političkih tvorevina, ali su ipak Hrvati, a njihovi rezultati idu na čast našem narodu! Tako je jedna od najuspješnijih u Americi i u svijetu u skakanju u vodu s 3-metarske daske i […]

Postao je glumac u nijemim, a potom i u zvučnim filmovima. Bio je posebice poznat po raznolikim ulogama Talijana kako su oni tada bili viđeni u američkom društvu. Takvu je ulogu u početku glumio u kazalištu, a zatim (1915.) u filmu The Italian (Talijan).

Imao je vodeće uloge u filmovima: The Alien (Stranac), Hearts of Men (Ljudska srca), The Land of the Free (Zemlja slobodnih), Jules of the Strong Heart (Jules odvažna srca), One More American (Još jedan Amerikanac)…

U filmovima The Loves of Ricardo (Rikardove ljubavi), The Greatest Love of All (Najveća ljubav od sviju), One Man in a Million (Jedan čovjek u milijunu) bio je glumac, scenarist, redatelj i producent.

George je bio oženjen glumicom Edith MacBride koja je umrla 1926. godine. Nakon njezine smrti prestao je snimati i glumiti, a nakon nesretnog pada s konja i on je preminuo 1928. Njegov sin George Jr. (rođen 1914.) glumio je s ocem kao dijete u dva filma i jednom filmu u zrelijim godinama, a unuk Richard Beban po zanimanju je filmski snimatelj.

Ova Hrvatica uvrštena je 1966. među najslavnije žene u državi Michigan. Evo zašto su je zvali ‘Visoka Ana’

Početkom dvadesetog stoljeća mnogi su Hrvati pošli u Ameriku i razbježali se „k’o rakova djeca“ po cijeloj državi. U prvom redu išlo se gdje je bilo posla. Tako je jedan broj doseljenika stigao i u mjestance Calumet u državi Michigan (ako pogledate na zemljovid, to je na poluotoku između jezera Superior na sjevernoj i jezera […]

Roko Beban i njegova braća koja stigoše davno u Ameriku svojim potomstvom i raznim talentima obogatiše novu domovinu, a u Hrvatskoj im ostadoše samo „stari panjevi“ iz kojih su ponikli.

Nepoznati detalji iz povijesti hrvatske dijaspore – John Francis Ruzich liječio je kardinala Stepinca

John Francis Ruzich rođen je u Chicagu 27. siječnja 1896. od hrvatskih roditelja Georgea Ružića i Helene Lubić. Odgojen je u autentičnom katoličkom domu gdje su pobožnost i težak posao išli ruku pod ruku. Nakon završenih ranih školovanja, John upisuje medicinski fakultet na katoličkom Sveučilištu Loyola u Chicagu. Dana 7. lipnja 1917. ženi se s […]

Iste godine naš suradnik Ante Čuvalo napravio je intervju s ovom umjetnicom, koji objavljujemo u skraćenoj formi…

Veliko umjetničko priznanje je dobiti nagradu Emmy. Upoznajte naše čitatelje s glavnom junakinjom ovog filma. Tko je Mia?

Mia je rođena 20. veljače 1916. u Brodu na Savi (sadašnji Slavonski Brod). Njezino pravo prezime je Čvorak, rodom iz Like. Tek kada je krenula u svijet uzela je umjetničko ime Slavenska. Mia je bila ne samo najpoznatija hrvatska balerina, nego i jedna od najslavnijih u svijetu u prošlom stoljeću. Plesala je najvažnije uloge na mnogim svjetskim pozornica uključujući Beč, Pariz, New York, Chicago, Montreal… Bila je i glavna zvijezda u vrlo popularnom francuskom filmu “Smrt labuda”, također poznat pod imenom “Balerina” (1937.). Ona i njezin prijatelj Fredric Franklin osnovali su svoju balet udrugu (Slavenska Franklin Ballet Company) i kroz nju Mia je stigla na vrhunce baleta u svijetu. Umrla je u Los Angelesu 5. listopada 2002.

Vi ste glavna producentica filma, a s vama su još Kate Johnson, Ted Sprague i Maria Ramas (kći slavne balerine). Kako je došlo do snimanja ovog filma?

Maria Ramas mi se javila 2005., nakon što je vidjela moj film Freedom from Despair na vrlo gledanoj američkoj PBS TV Film postaji. Taj film je životna priča o mom ocu i borbi Hrvata za samostalnost i slobodu – od vremena kada je moj otac kao mlad momak pobjegao iz tadašnje države do njegova sudjelovanja, kao Hrvata Amerikanca, u pomaganju Hrvatskoj da se oslobodi komunističke i svake druge Jugoslavije, te u borbi za ljudska i nacionalna prva tijekom Domovinskog rata. Nakon gledanja tog filma Maria Ramas mi se javila jer je zaključila da bi ja bila prikladna producentica filma o njezinoj majci. I tako je to počelo, moglo bi se reći slučajno.

Bilo je, a i danas ima, lijep broj hrvatskih filmski, glazbenih i drugih umjetnika u Americi i diljem svijeta, ali se o njima malo zna u domovini. Vi ste “oživjeli” slavnu Miju Čvorak, no čini se da ni Mia niti Vaši uspjesi nisu previše zanimljivi hrvatskim medijima, ili možda bolje reći medijima u Hrvatskoj?

Snimanje filma Mia, a dancer’s journey/Mia, odiseja plesačice bila je i za mene vrlo značajna osobna odiseja. Naime, taj film me “poveo” u široku temu hrvatske dijaspore, a to me posebno zanima. U ovom slučaju bilo je to kroz život jedne emigrantkinje Hrvatice koja je neizmjerno puno doprinijela razvoju baletnog plesa i kulturi u Americi. Imajmo na umu – Mia je bila ne samo najslavnija hrvatska balerina, nego jedna od najslavnijih u svijetu! Bila je neustrašiva na pozornici i u životu općenito. Morala je napustiti Hrvatsku kada joj je bilo samo 20 godina. Zbog rata i komunističke diktature koja je slijedila nikada više nije se mogla vratiti u domovinu. Vrlo mali broj Hrvata vidio ju je kako pleše. Ona je “nestala” s hrvatske scene i bila je zaboravljena. Naš film slijedi njezinu odiseju od odlaska iz domovine Hrvatske u 1930-im godinama, kroz burno doba Drugog svjetskog rata i zatim njezine slavne dane kada je kao zvijezda repatica sjala na pozornicama diljem Amerike, pa do njezina posmrtnog povratka u Hrvatsku. Kao Amerikanku hrvatskih korijena ta priča me duboko dirnula, a vjerujem da će dirnuti i sve Hrvate diljem svijeta.

Životna priča hrvatskog franjevca koji je u Bijeloj kući razgovarao s predsjednikom Eisenhowerom

Tko je poznavao fra Silvija Grubišića katkada će mu bez sumnje izgledati da je Silvije bio jedna od najzanimljivijih osobnosti hrvatskog iseljeništva uopće. Sposoban i neobično radljiv davao je sve svoje snage gdje je osjećao da bi mogao nešto učiniti na dobro hrvatskih iseljenika među kojima je djelovao, ili na korist domovine koju je ostavio […]

Mia, kao i svi emigranti u ovu ili bilo koju drugu zemlju, imala je teške početke. Ali i Amerika je imala sreću da je Mia stigla na ovu stranu Atlantika jer je svojim talentima i radom itekako obogatila američku kulturu, posebice plesnu scenu. Koliko ste dugo snimali film?

Pripremali smo i snimali deset godina. Otkako je premijera prikazana 2014. na PBS SoCal – Mia, a dancer’s journey je prikazan na PBS TV postajama diljem Amerike i moglo ga je gledati preko 200 milijuna ljudi (do 2015., op. aut.).

Mi koji smo živjeli u Chicagu dobro se sjećamo Vaših roditelja i Vas, ali za one koji Vas ne poznaju recite ono najbitnije o sebi i svojoj obitelji.

Otac Kruno je rodom iz Bogomolja na Hvaru i još u mladim godinama pobjegao je iz tadašnje države i došao u Ameriku. Majka Dianna je iz Jezera na Murteru. Našli su se i vjenčali u Chicagu 1967. Imam brata Briana. Već kao djevojčicu zanimala me je glazba, ples, umjetnost… U kući i u hrvatskim krugovima gajila se ljubav za hrvatsku kulturnu baštinu, kao i za slobodu. Otac je utemeljio i vodio tvrtku “Industrial Service Products Company, Inc.” u Chicagu. Bio je djelatan u hrvatskoj zajednici, posebice tijekom ratnih godina. Studirala sam u Kaliforniji i specijalizirala film i televiziju, i primila nekoliko stipendija.

Još kao studentica snimili ste film Freedom from Despair/Sloboda iz očaja i za njega dobili više priznanja. Recite nam nešto više o tom filmu…

Moj je tata došao u Ameriku, kao i mnogi drugi, samo s ono malo robe na sebi. Radio je teško i uspio je utemeljiti gore spomenutu tvrtku, koja je zahvaljujući njegovu radu i umijećima, izrasla u vrlo uspješnu tvrtku. Imao je instinkt i volju za uspjehom, a Amerika mu je omogućila da to i ostvari. Majka je prvo radila kao krojačica, zatim na raznim položajima u jednoj velikoj prodajnoj kući. Bila je velika podrška tati i odgajala je mene i brata. Moj prvi film se, dakle, temelji na životnoj priči mog oca, ali i mama je dio tog filma, ona govori o svom životnom putu, kao i moj djed. Ali životni put mog oca u filmu predstavlja milijune života drugih izbjeglica. Neki od njih također su u tom filmu.

Mia Vam je donijela nagradu Emmy od TV Akademije za najbolje djelo iz umjetnosti i kulture/povijesti. Veliko je to priznanje. Jeste li ga očekivali ili barem priželjkivali?

Moram priznati da sam se nadala i, evo, priželjkivanja su mi se ostvarila. Ali nije to bilo priželjkivanje samo zbog mene, nego to gledam kao priznanje Miji Čorak i hrvatskoj dijaspori općenito, posebice onima koji su svojim talentima i napornim radom obogatili američku kulturu. Mia je bila dio te dijaspore i vrhunski uzor plodne simbioze emigrantskih talenata i kreativnosti s prilikama koje pruža američki slobodarski i ekonomski sustav. Zato sam kod dodijele Emmyja naglasila na hrvatskom jeziku da ga posvećujem Miji i svim Hrvatima u dijaspori i u domovini! Mia predstavlja mnoge Hrvate koji su morali napustiti rodnu grudu, a i domovinu u kojoj je Mia rođena i odgojena, u kojoj je prvi put zaplesala. I domovina je, dakle, veliki dio njezina života. Zato i dijaspora i domovina trebaju biti ponosni na uspjehe Mije i svih svojih sunarodnjaka u prošlosti i sadašnjosti.

Ekskluzivno svjedočanstvo svećenika koji se na Manhattanu družio s Nikolom Teslom: Osjećao se Hrvatom i Hrvatska mu je bila domovina

Cijela moja priča nalazi se u fantastičnom sjećanju hrvatskog franjevca fra Ljube Čuvala s kojim sam imao prigodu blisko raditi i poznavati ga. Fra Ljubo je služio hrvatskoj dijaspori u različitim službama i pozicijama. Jedna od tih službi bila je i župnik Hrvatske župe Sv. Ćirila i Metoda u New Yorku. I upravo tu nalazi […]

Što bi poručili mladim Hrvatima?

Radite, budite djelatni, neumorni! Ove sve nagrade i priznanja su plog moga napornog rada, vrlo postojanog rada. Ja uvijek stavljam svu svoju energiju i sve strasti u ono što radim. Također smatram mladi trebaju imati dobre mentore od kojih mogu učiti. S mentorima bi se trebali sastajati i porazgovarati svakih nekoliko mjeseci. Birajte zvanja i projekte za koje imate dara i strast. Ako spojite strast i uporan rad, rezultati će uslijediti. Vaši uspjesi će privući druge koji također žele uspjeti. Imajte integritet. Budite oni koje ljudi pamte. Budite nezaustavljivi. Budite etični!