Tko je bio hrvatski misionar kojeg je u vječni život ispratilo 20 tisuća katolika, muslimana i hindusa?

Hrvatski je narod dao lijep broj misionara i misionarki koji su živjeli ili žive i rade diljem svijeta. Krenuli su u misije puni vjere i Kristove ljubavi, ne za „čovječanstvo” nego za svakoga čovjeka, za bližnjega svoga. A bližnji su im oni najsiromašniji i najzapostavljeniji na Haitima ili Solomonskim otocima, u Ruandi, Ugandi, Zambiji, Kongu, […]

Otac Ante cijeli je život posvetio služenju siromašnima i potrebitima u Indiji. Njegova vjera nije bila samo riječ, nego život djelo. Gradio je škole, bolnice, crkve, ceste, pomagao bolesnima, rješavao problem pitke vode, bio neumoran u naviještanju Radosne vijesti i nosio rane naroda kojem je bio poslan. Njegova ljubav nije poznavala granice. Blizak svakom čovjeku bez obzira na vjeru i nacionalnost.

U subotu 28. veljače, p. Irudaya Jothi – vicepostulator Kauze u Indiji za proglašenje blaženim Ante Gabrića i autor prve knjige o ocu Gabriću na engleskom jeziku u Indiji, slavit će svetu misu i predmoliti krunicu s nakanom za sve prijatelje misija i oca Gabrića u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Svetu misu slavit će u 6.30 sati u mjestu Mirga, u ruralnom dijelu Zapadnog Bengala, s djecom iz siromašne autohtone zajednice i s nekoliko djelatnika koji im pomažu u dnevnom boravku. Svetu krunicu molit će u 17.30 sati, također s djecom. Po hrvatskom vremenu sveta misa je u 2.30, a molitva krunice u 13.30 sati.

Iako nas udaljenost dijeli, molitva nas povezuje. Poticaj neka nam budu i riječi oca Gabrića koji je rekao: „Mislim da bez molitve ne može biti ne samo svećenički život, nego ni život drugog kršćanina. Možete staviti i najljepše žarulje, ali neće biti svjetla ako električne instalacije nisu uključene u centralu. Tako je i s našim životom!”

Veliki intervju sa svećenikom koji je više od pola svog života proveo u Africi: Jedna situacija posebno mi se urezala u srce i dušu

Velečasni Ivica Perić, svećenik franjevac Provincije Bosne Srebrene, već 34 godine djeluje kao hrvatski misionar u Africi. Prvih 13 godina proveo je u Ugandi, sljedećih 19 u Ruandi, a od kolovoza 2022. godine u Zambiji. U razgovoru za časopis „Maticu“ svjedoči o hrvatskim misionarima koji desetljećima djeluju na Crnom kontinentu gdje se susreću s brojnim […]

“Pozivamo sve – župe, molitvene zajednice, obitelji i sve ljude dobre volje – ujedinimo se u molitvi i slavlju života koji je bio dar drugima. Ujedinimo se srcem i duhom i molimo zajedno! Neka nam život oca Gabrića bude poticaj da uvijek budemo znak nade tamo gdje živimo, radimo i jesmo. Neka nas u tom putu prati Božji blagoslov i zagovor sluge Božjega oca Ante Gabrića. Neka nas njegov duh misionara nadahne da i sami služimo drugima”, pozvala su Papinska misijska djela u Republici Hrvatskoj.

Ministar Grlić Radman u Argentini: Hrvati predstavljaju veliki potencijal za povratak ili useljenje

“Hrvati u Argentini predstavljaju veliki potencijal za povratak ili useljenje u Hrvatsku”, rekao je u utorak u Buenos Airesu ministar Gordan Grlić Radman. Grlić Radman sastao se s Dianom Mondino, ministricom vanjskih poslova, međunarodne trgovine i bogoštovlja Argentine, a razgovarali su o tome kako sklopiti neki sporazum vezan uz tržište rada. Ministar je istaknuo i […]

Jučerašnji program proslave počeo je svetom misom za domovinu i hrvatski narod u Crnoj Gori, u katedrali sv. Tripuna. Misno slavlje predvodio je kotorski biskup mons. Mladen Vukšić.

Ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman, kao izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske, sudjelovao je na ovom važnom događaju za hrvatsku zajednicu u Crnoj Gori.

U organizaciji Hrvatskog nacionalnog Vijeća Crne Gore u Tivtu je održana svečana akademija uz umjetničko-kulturni program i tom se prigodom prisutnima obratio ministar Grlić Radman koji je izrazio zadovoljstvo sudjelovanjem u obilježavanju ovog važnog dana.

Istaknuo je kako ovaj događaj podsjeća na nepokolebljivu snagu i jedinstvo hrvatske zajednice kroz povijest, ali i na važnost očuvanja hrvatske baštine i identiteta u Crnoj Gori. Dodao je kako je od svete mise u katedrali sv. Tripuna do svečane akademije i prigodnog kulturno-umjetničkog programa, svaki trenutak bio ispunjen ponosom, zajedništvom i snažnim osjećajem pripadnosti.

U svom obraćanju ministar Grlić Radman posebnu zahvalnost uputio je Hrvatskom nacionalnom vijeću Crne Gore i svim članovima hrvatske zajednice na njihovoj predanosti očuvanju hrvatske tradicije i identiteta…

“Hrvatska će, kao i do sada, ostati uz vas, podržavati vaša prava i raditi na još čvršćem povezivanju naše matične domovine i Hrvata izvan nje“, poručio je Grlić Radman.

Ministar je tijekom boravka u Crnoj Gori obišao u Baru školski brod Jadran, izrazivši tom prilikom nadu kako je to, nakon 34 godine, prvi korak prema njegovom povratku u matičnu luku Split.

Ministar Grlić Radman: Napori Hrvata koji su doselili u Kanadu bili su dio izgradnje ove zemlje

Ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman susreo se u srijedu u Torontu s ministricom vanjskih poslova Kanade Mélanie Joly. Ministri su razgovarali o obilježavanju trideset godina uspostave diplomatskih odnosa Hrvatske i Kanade te su istaknuli kako su se odnosi dviju država razvili u pouzdano i snažno bilateralno i multilateralno partnerstvo, izgrađeno na zajedničkim […]

Na svetoj misi prisutni su bili i Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, Tomislav Galić, državni tajnik u MORH -u, Veselko Grubišić, veleposlanik RH u Crnoj Gori, Jasminka Lončarević, generalna konzulica Generalnog konzulata RH u Kotoru, Sunčana Glavak, zastupnica u Europskom parlamentu, Zdravka Bušić, predsjednica Odbora za Hrvate izvan RH, Zvonimir Deković, predsjednik HNV–a, kao i predsjednik HGI-ja Adrijan Vuksanović i potpredsjednik Ilija Janović.

Nakon 16 godina fra Ivica Majstorović odlazi iz Chicaga

Župa sv. Jeronima u Chicagu u nedjelju se oprostila od svoga dosadašnjeg župnika fra Ivice Majstorovića koji odlazi na novu službu u Kanadu. Fra Ivica je u Chicagu šest godina vodio hrvatsku katoličku misiju blaženog Alojzija Stepinca, a zatim je još deset godina služio kao župnik hrvatske župe sv. Jeronima. Na svetoj misi koju je […]

Gradovi London i Sv. Thomas privlačili su i naše hrvatske doseljenike u ovoj prostranoj zemlji. Kako bi se što više susretali i družili, osnovali su Hrvatsko neutralno prosvjetno i razonodno društvo Zagreb 9. lipnja 1960. Ubrzo se osjetila i potreba za sustavnom duhovnom hranom. Povremeno su dolazili okupljati zajednicu i slaviti svetu misu fra Lujo Ivandić, fra Mijo Bobetić, fra Zvonimir Radešević i vlč. Stjepan Šprajc.

Prvi svećenik koji je tu boravio bio je vlč. Ante Matacin. Počeo je redovito na hrvatskom jeziku slaviti svetu misu u kapelici katedrale sv. Petra u ljeto 1968. Nakon njega zajednicu je okupljao i vodio vlč. Ivan Mihalić.

Prvi prostor između Londona i Sv. Thomasa hrvatska zajednica kupila je 1976. Mjesni biskup je obećao hrvatskim vjernicima da će im dodijeliti status katoličke misije ako budu imali stalnog svećenika.

Uprava Hrvatske franjevačke kustodije Svete obitelji (SAD i Kanada) odredila je fra Antu Čuvala za prvog dušobrižnika Katoličke misije London – Sv. Thomas. Fra Ante je došao u misiju 14. studenoga 1976. Pokrenuo je izdavanje misijskog Vjesnika zbog bolje komunikacije s vjernicima. Ubrzo su počeli razmišljati o izgradnji središta Hrvatske katoličke misij i dogovarati je.

Nakon dvogodišnjeg dogovaranja i pripremanja, radovi na budućem središtu Hrvatske London (Kanada) – župa sv. Leopolda Bogdana Mandića katoličke misije počeli su blagoslovom 20. travnja 1980. Planove je napravio arhitekt Alfred Kulpa-Kulpavicius. Iako je bila tvrtka koja je izvodila radove, naši ljudi su svaki dan dolazili i dobrovoljno radili kako bi radovi što bolje i brže napredovali. Samo za sedam mjeseci crkva i drugi prostori su završeni.

Prva sveta misa, pod kojom je londonski biskup mons. John Sherlock posvetio novosagrađenu crkvu, slavljena je 30. studenoga 1980. Kumovi su bili Đuro i Jela Gary. Hrvatska katolička misija postala je hrvatska župa London – St. Thomas 23. travnja 1981. A za zaštitnika župe izabran je sv. Leopold Bogodan Mandić 1983. Nakon fra Ante Čuvala župnici su bili fra Ilija Puljić (dvaput), fra Jozo Grubišić (triput), fra Miro Grubišić, fra Zvonimir Kutleša (dvaput) i fra Jozo Čuić.

Veća obnova na objektu – crkvi, župnoj kući i dvorani bila je 2002. godine, dok je župu vodio fra Zvonimir Kutleša. Radovi u crkvi bili su i 2016. Biskupija je 2017. župu uvrstila u London South Family of Parishes. Svečano obilježavanje pedesete obljetnice župe upriličeno je 2018. za vrijeme župnika fra Joze Grubišića. Tom prigodom je objavljena i monografija “50. obljetnica misije – župe sv. Leopolda Mandića, London, Ontario, Kanada”.

FOTOGALERIJA: Evo kako su Hrvati u kanadskom Londonu proslavili Stepinčevo

Hrvatska župa sv. Leopolda Mandića u kanadskom Londonu u nedjelju je proslavila Stepinčevo. Svečanu svetu misu predvodio je župnik fra Ivica Majstorović, a slavlje su uveličali župni zbor i Kolo grupa “Dubrovnik” London. “Na misi smo svi molili za što brže proglašenje Stepinca za sveca sveopće Crkve. Zatim je Kolo grupa Dubrovnik za sve župljane […]

U prvih pedeset godina u župi je bilo 470 krštenja, 430 prvopričesnika, 304 krizmanih, 106 vjenčanja i 137 umrlih. Sadašnji župnik fra Ivica Majstorović je preuzeo vođenje zajednice od fra Joze Grubišića u prosincu 2022. Fra Ivica nas je proveo kroz crkvu. Pokazao nam je umjetničke radove Josipa Turkalja: postaje križnog puta, Pietā, kip sv. Ante, zavjetni križ, kip sv. Leopolda Mandića i poprsje bl. kardinala Alojzija Stepinca. Akademski kipar fra Joakim Jaki Gregov napravio je vitraje koji su postavljeni 1987.

Zatim smo s fra Ivicom obišli i veliku dvoranu. Ukrašena je 1982. slikama Stevea Irskog na kojima je prikazao hrvatske velikane i gradove. Veliko parkiralište završeno je 1983. Za župu je bio veliki dan i dolazak zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića 24. rujna 1990.

Fra Jago Soče slavio je u župi mladu misu 16. listopada 1994. Župnik fra Ivica nam je ukratko predstavio zajednicu kako ona izgleda danas. Župa okuplja 270 obitelji i oko 800 članova. Svake nedjelje slavi svetu misu na hrvatskom jeziku u 11 sati. Obično se nedjeljom okupi do 200 vjernika, a velikim svetkovinama više od 300. Radnim danom sveta misa je u 18 sati. Križni put tijekom korizme je u 18 sati.

Ministrantska skupina je velika. U župi od polnoćke 1976. djeluje Župni zbor. Dugi niz godina vodi ga dobrovoljno Anto Pejčinović. Čitači na liturgijskim slavljima su: Nikola Barić, Ivan Bobanović, Slavena Galić, Ivana Mavretić, Štefica Jambrošić, Silvana Mišić, Gordana Pejčinović, Klara Pejčinović, Ane Sesar, Mate Sesar i Ivan Ratković-Barić.

Župljani su nastojali da mlađi ljudi preuzmu uloge u Župnom odboru. Predsjednica je Lily Gluščić, a ostali odbornici su Mirjana Adžija, Ivan Bobanović, Ivica Zovko, Ante Brkić, Josip Heštera, Katica Kocet, Dijana Brajak i Zagorka Ivanković. Župnu kuhinju vodi gospođa Ljubica Raič.

Župne statistike variraju od godine do godine. Dok u prosjeku godišnje bude između pet i deset krštenja, primjerice, prošle godine bila su samo tri. Tako isto prvopričesnika, dok je prošle godine nakon situacije s koronavirusom bilo samo dvoje prvopričesnika, četiri vjenčanja i 16 pokopa. Za prvopričesnike i krizmanike se organizira vjeronauk. Krizma je svake druge godine. Prije dvije godine bilo je 11 krizmanika.

Hrvatska škola djeluje od 1976. Roditelji nastoje da im djeca nauče hrvatski jezik. Učiteljice i učenici su posebno aktivni za Nikolinje i Majčin dan. Zbog jakih mjera u vrijeme koronavirusa nastava u školi bila je prekinuta. Nadaju se kako će ponovno početi ove jeseni.

Prvi Hrvati u Kanadi obećali su svojoj djeci bolji život

Prvi val Hrvata koji su došli otkriti Kanadu, naseliti se i smjestiti u toj zemlji bili su zdravi i robustni, a opisivani su kao “kolumbusari” (što znači oni koji su došli s Columbusom), “Amerikanci” (oni koji su bili u Americi) i pustolovi u okvirima velike sredozemne tradicije već od Odiseja, te borci za sreću. Taj […]

Folklorna skupina “Dubrovnik” osnovana je 1976. Cilj skupine je čuvati hrvatsku kulturnu baštinu i prenositi je na mlade. Trenutačno okuplja oko pedeset mladih koji uče plesati hrvatska kola i svirati tamburicu. Svake godine nastupe i na Hrvatsko-kanadskom festivalu koji se održava u svibnju u okolici Toronta. Ove godine domaćin je Hamilton.

Po njihovim dosadašnjim pripremama, vidimo da će zajednicu i ovaj put lijepo predstaviti. Trenutačno ih veoma stručno vodi Mirjana Raič, koja ima dugogodišnje iskustvo u hrvatskom folkloru jer je bila članica čuvene grupe “Zrinski Frankopan” iz Toronta i učila od jednog od najboljih učitelja pok. Nikice Vrdoljaka.

Manju djecu uče Helena Heštera i Adrijana Džeba. Voditeljice odbora su gospođa Marina Sesar i Ana Zovko (koja je i članica Hrvatsko-kanadske gospodarske komore, koja je nedavno po Kanadi organizirala prikazivanje filma “Šesti autobus” o nevinim žrtvama Vukovara). Ostale članice odbora su Susy Hestera, Shelley Crnic, Dijana Brajak.

U blizini središta župe nalazi se Nogometni klub “Croatia” London-St. Thomas i klub “Zagreb” s nogometnim terenom i s dvoranom koja može primiti do 150 ljudi.

Na pitanje kako on kao župnik vidi budućnost ove zajednice, fra Ivica je rekao: “Liturgijska slavlja u župi redovito pohađaju stariji, a velika većina je u dobi iznad 70 i 80 godina. Ima jedna skupina mladih obitelji koje su jako navezane i uključene u život župe te žele zadržati sve što hrvatska zajednica ima, ali trebat će osigurati barem stotinu mlađih obitelji kako bi župa imala dulju budućnost. To nam je jedan od prioriteta. Zahvaljujem svim svojim župljanima na dobroj suradnji i na svemu, što nesebično pridonose da ova zajednica živi. Puno je njih koji se neobično trude i sebe ugrađuju u ovu zajednicu. Moramo na poseban način spomenuti gospođu Theresu (našu Reziku) Gašparović koja poznaje sve pore naše župne zajednice i župnih objekata te je godinama desna ruka mnogim župnicima i još uvijek bez nje je nemoguće odraditi najvažnije stvari jer je upućena u toliko detalja i još uvijek, iako je prošla osmo desetljeće života, radi puno za crkvu i za zajednicu.

Zanimljivo je da se i London i St. Thomas ubrzano šire i izgrađuju jer se priljev ljudi koji se odmiču od Toronta uvelike osjeća i ovdje. Gradnja velikog Amazonova distribucijskog centra na lokaciji nekadašnje tvornice Fordovih automobila te nedavna najava da će Volkswagen u St. Thomasu graditi tvornicu baterija za električne automobile, daju nam nadu da će i naša zajednica od toga imati prednosti i da će mnogi mladi preokrenuti trend iseljavanja prema Torontu te se vraćati i živjeti ovdje, gdje su život, kuće i stanovi dosta povoljniji nego tamo.

Želim izraziti veliku zahvalnost svima na iznimno lijepom prijemu i što se raduju što su dobili ‘mlađega’ fratra. Znam da su zato njihova očekivanja velika, ali samo uz Božju i njihovu pomoć moći ćemo ostvariti zajedničke želje i ciljeve, da ovo ostane duhovno i nacionalno središte Hrvata ovog dijela Ontarija, barem još idućih 50 godina.

Državni tajnik s Hrvatima u Kanadi: Snažno sam zadivljen emocijom koju osjećate prema Hrvatskoj

Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, boravio je ovih dana u Ontariju i Vancouveru. Gala večera u Hamiltonu, u koji su se Hrvati počeli naseljavati još prošlog stoljeća, okupila je oko 350-ero uzvanika, a organizirana je sa svrhom prikupljanja sredstava za izgradnju novog Hrvatskog narodnog doma. Riječ je o […]

Velika i zahvala svim svećenicima i fratrima koji su prije mene vodili ovu zajednicu. Svim čitateljima koji slave Uskrs neka bude sretan i blagoslovljen”, na kraju razgovora poželio je fra Ivica.

fra Iko Skoko

Hrvatska klapa iz Švicarske slavi 35. rođendan

Klapa “Chorus Croaticus“ slavi 35 godina postojanja. Tu svoju veliku obljetnicu proslavit će koncertom u Urtenen-Schönbühlu pokraj Berna u Švicarskoj. Događaj će se održati 29. listopada 2022. u 18 sati u Zentrumssaali na adresi Zentrumsplatz 8. Ulaz je slobodan. Uz samu klapu nastupit će soprani Sandra Bagarić i Nikolina Pinko, prof. Darko Domitrović na klaviru, […]

Prvi susret klapa iz hrvatskog iseljeništva održan je prije 12 godina i postigao je veliki uspjeh.

Nova Večer klapa iz hrvatskog iseljeništva u domovini najavljena je za 11. lipnja u 19 sati u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.

“Detaljan program razradit ćemo temeljem prijavljenih klapa te dogovora i usuglašavanja oko programa koji će se izvesti”, javili su iz službe odnosa s javnošću Hrvatske matice iseljenika.

Kćeri Hrvatske organizirale klapski spektakl u Stuttgartu

Teško se dosjetiti superlativa kojim bi se najbolje opisala „Klapska noć“ u organizaciji ženske klape „Filiae Croatiae“ iz Stuttgarta koja se povodom 12. obljetnice njezina postojanja održala u prekrasnom prostoru zemaljskog muzeja Württemberga. Veličanstveno, nezaboravno, spektakularno, velebno, čarobno… Svi ti epiteti pogađaju „u sridu“ i dostojno rezimiraju besprijekorno organiziranu priredbu sve popularnijeg glazbenog sastava koji […]

Zainteresirani se mogu prijaviti na e-mail adresu ivana@matis.hr, a sve dodatne informacije pratite na portalu Dijaspora.hr.

Misteriozna smrt hrvatskog umjetnika u Južnoj Americi! Prvo je radio teške poslove u rudniku, a onda je postao najpoznatiji fresko slikar

Svaka osoba koja je živjela i danas na svijetu živi ne samo da je umjetničko djelo Gospodnje, nego svatko od nas u sebi nosi umjetnički dar. Kad čujemo riječ umjetnik, obično mislimo na kipare, slikare, arhitekte, glazbenike…, ali svako pozitivno stvaralaštvo odraz je naših umjetničkih talenata koje nam je Bog dodijelio. Važno je takve darove […]

Tako doznajemo da je Crnobori, rodom Banjolac, 1947. otišao roditeljima u Argentinu. Godine 1978. preselio se u New York, gdje je za Metropolitan Operu slikao portret Milke Trnine. Mario Viscovich tada je u Americi već sedam godina. Znao je mnogo o tom istarskom umjetniku, ali prijatelji su postali 1992.

Neke je slike Viscovich kupio od Crnoborija, a neke je dobio na poklon. Tri njegove zbirke ukrašene su upravo tim Crnoborijevim slikama i crtežima. Možemo vidjeti obiteljski portret Viscovicheve obitelji, a slika je nastala na nagovor autora, kao i istarsko ognjište koje je Mario naručio.

Dvojac je često razgovarao o povratku u Hrvatsku i rodnu Istru, ali je Crnobori uvijek i često ponavljao: “Ja se bojim! Mene je strah!”. No, Mario Viscovich ga je nagovorio na povratak. Osobno mu je zapakirao sve slike za koje je smatrao da pripadaju domovini Hrvatskoj.

Taj popis od stotinjak radova koji je sam napravio, Viscovich i danas čuva. Kasnije se Josip pisanim putem na dvije stranice knjige “Istrani u New Yorku” zahvalio svom prijatelju i tako dokumentirao cijeli događaj, a knjigu je napisao svećenik u New Yorku dr. Anton Bozanić (brat hrvatskog nadbiskupa).

Sedamdesetak djela Ivana Meštrovića predstavljeno u Pragu

Ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek u Pragu je otvorila izložbu Ivana Meštrovića, izrazivši veliko zadovoljstvo nastavkom dugogodišnje plodne kulturne suradnje između Češke i Hrvatske. „Djelovanje Ivana Meštrovića jedan je od ključnih mostova koji povezuje Hrvatsku s mnogim sredinama, a hrvatskoj umjetnosti daje jednu od njezinih brojnih povijesnih srednjoeuropskih iskaznica“, rekla je […]

Crnoborija dočekala Golubica

Josip Crnobori je tijekom njihovih čestih druženja znao spomenuti jednu golubicu koju je naslikao u Banjolama kao 12-godišnjak. Vrativši se doma 1999. godine bio je vidno potresen i oduševljen jer mu je rečeno da je njegova golubica na zidu u crkvi Marije Majke Božje Zvijezde mora, u što se i sam uvjerio. Bio je zaista ponosan da je ta slika još tamo.

Ankica Tuđman, supruga tadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske, osobno se čula s Josipom Crnoborijem te mu je svekoliko pomogla u tome da svi radovi sretno stignu u Zagreb. U Klovićevim dvorima priređena mu je velika izložba pod nazivom “Povratak slikara”. Bilo je to 1998. godine.

U Zagrebu je uz suprugu Marijanu proveo svoje posljednje dane života. Nju je upoznao u Argentini i prvi put se oženio kada je imao 68 godina. Ona je bila udovica, s dvije kćeri i jednim sinom, i 20 godina mlađa od njega. Unatoč godinama, Marijana je preminula 2005., a shrvan tugom za voljenom Crnobori je preminuo dva mjeseca nakon nje u 98. godini života.

Biblija svakog istarskog čovjeka

Mario Viscovich je inženjer i poduzetnik, ali ga zanimaju vrlo različita polja ljudskog djelovanja: gospodarstvo, znanost, kultura i politika te posebno promocija Hrvatske i rodne mu Labinštine. Miran i neusiljen čitajući svoje stihove iz ove posljednje zbirke gdje se pita je li doma ili je tamo, ponekad mu je riječ zastala u grlu, a oči su se zablistale od emocija. Ni publika nije ostala ravnodušna.

Hrvatski slikar iz Kanade umjetnički odgovorio na koronavirus

Slikar Anton Cetin ovih je dana u Kanadi završio ciklus radova inspiriran izazovima pandemije koronavirusa i kušnjama te bolesti. Slikarevo nadahnuće koje dođe od Apokalipse opisuje ugledni filolog i likovni kritičar Vinko Grubišić… Pojava kuge, kolere ili neke druge pandemije, koja se – prema nekima – javlja ciklički svakih stotinu godina, nerijetko je rezultirala značajnim […]

Za glazbeni dio programa pobrinuo se bračni par umjetnika Avelina Damijanjević Draguzet i Drago Draguzet. Moderatorica je bila Barbara Buršić, voditeljica Podružnice Pula Hrvatske matice iseljenika, a Gracijela Putina je uz prigodne riječi o autoru iščitala nekoliko njegovih pjesama na labinjonskoj zaštićenoj cakavici, te je rekla da je ovo “Biblija svakog istarskog čovjeka”, piše Istarski.hr.

Prva misa na hrvatskom jeziku u New Yorku proslavljena 1913.

Hrvatska katolička misija bl. Ivana Merza proslavila je u nedjelju 2. svibnja 50. obljetnicu organiziranog okupljanja pri župi Predragocjene Krvi u Astoriji u New Yorku, javlja IKA. Misno slavlje predvodio je krčki biskup Ivica Petanjak u koncelebraciji s biskupom biskupije Brooklyn-Queens mons. Nicholasom DiMarziom, voditeljem misije vlč. Vedranom Kirinčićem, pastoralnim suradnikom vlč. Sašom Ilijićem te […]

Milas je tom prilikom istaknuo kako je vrlo znakovit tako veliki broj važnih institucija koje zajedno rade na realizaciji ovog vrijednog projekta…

“Jasno poručuju koliko su Hrvati u Boki kotorskoj važni, a jednako je važna i poruka koja se šalje. Na ovome skupu, možda i najjasnije do sada, govorit će se o tome koliko je potrebno u nacionalne kurikulume u Hrvatskoj uključiti i ključne teme Hrvata izvan Hrvatske. Bitno je znati da je Bokeljska mornarica tradicijska kulturna praksa i blago ponajprije Hrvata u Boki kotorskoj, zatim u Crnoj Gori, ali i u Republici Hrvatskoj”, naglasio je državni tajnik Milas.

Izlaganje pod nazivom „Sustavna komunikacija i suradnja institucija Republike Hrvatske s Hrvatima u Boki kotorskoj“ održao je i dr. sc. Milan Bošnjak, savjetnik s posebnim položajem za pitanja hrvatske nacionalne manjine u inozemstvu.

Riječka umjetnica oslikala mural u Bruxellesu

Svestrana umjetnica Jadranka Lacković oslikala je svojim upečatljivim muralima veliki dio Rijeke. Njezina djela s potpisom ojoMAGico možemo naći i diljem Hrvatske, a sada je oslikala i fasadu jedne zgrade u glavnom belgijskom gradu. Upečatljiv mural s njezinim prepoznatljivim ribicama odsada uljepšava ulice Bruxellesa. Do suradnje je došlo posve neočekivano i ona se zamalo nije […]

Organizatori skupa su Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Hrvatsko katoličko sveučilište, Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje te Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, dok su pokrovitelji Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova i Ministarstvo kulture i medija.

Nova knjiga Katarine Čeliković o Hrvatima u Vojvodini

Krajem 2020. dovršena, u veljači 2021. godine tiskana je, u nakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, knjiga Književnost u zrcalima – ogledi i eseji o književnosti Hrvata u Vojvodini autorice Katarine Čeliković. Autorica u predgovoru navodi kako se „Zavičajna (se) književnost pokazala kao najbolje sredstvo za osmišljavanje i određivanje kako nacionalnog tako i emotivnog identiteta, […]

Zbog antihrvatske histerije nakon Hrvatskog proljeća, od strane lokalnih čelnika Saveza komunista na čelu sa Stipanom Kopilovićem, nije mogao objavljivati u subotičkim listovima. Nakon više godina primorane šutnje, na preporuku književnika Petka Vojnića Purčara, okrenuo se pisanju književne kritike, koju je objavljivao u novosadskom časopisu Polja, zagrebačkom Oku, sarajevskom Izrazu, beogradskoj Književnosti. Manji dio njih objavio je u knjizi 23 kritike.

Jedan je od najčitanijih pisaca u Vojvodini na hrvatskom jeziku na kojem piše od početka. Pisao je pjesme, romane, eseje, poetske drame, književnu kritiku i publicistička djela. Intenzivnije objavljuje od 1970., a u ediciji Osvit časopisa Rukovet iz Subotice, na poticaj i uz podršku tada već renomiranog književnika Lazara Merkovića, objavljena mu je 1972. prva zbirka pjesama Djetinjstvo.

U svojim pjesmama ima suvremeni, moderni pjesnički izraz i oblik, a tematski su vezane uz idejne motive i vrijednosne zasade egzistencijalizma. Pridonio je deprovincijalizaciji mjesne hrvatske književnosti, navezujući u vlastitu poetiku idejne i izričajne okvire suvremene hrvatske i svjetske književnosti. Jedan je od utemeljivača, kasnije cijeloga pokreta, pisanja pjesama na novoštokavskoj bunjevačkoj ikavici, koja je u njeg, u zbirci Rič fali, sofisticirana do virtualnosti.

Zbog očitovane angažiranosti u hrvatskoj zajednici od početaka demokratizacije srbijanskog društva krajem 80-ih godina 20. stoljeća te napisa koje je objelodanjivao u tiskovinama (prije svega u Glasu ravnice i Žigu), u kojima je branio prava hrvatske zajednice na dostojanstven život i pozitivno priznanje, gubi uposlenje. Bio je član Hrvatskog kulturnog centra „Bunjevačko kolo“, predsjednik Organizacijskog odbora „Dužijanca“, Društva hrvatskih književnika i Društva književnika Vojvodine.

Književno stvaralaštvo

Hrvatska književna enciklopedija (III., Zagreb 2011.) ovako je sažeto prikazala i ocijenila Sekeljevo književno stvaralaštvo: „Motiv samospoznaje i suočenja s grubom zbiljom u prvoj pjesničkoj zbirci Djetinjstvo (1972.) protkan je ironijom i sarkazmom, što je konstantom njegova opusa, kao i motiv žene. Odnos zbiljnoga i onostranoga u nihilističkom ozračju promišlja u zbirci Sad znadeš sve (1979.), a sukob dobra i zla, ljubavi i mržnje te uzajamnu izdaju Isusa i Jude u Poljupcu izdaje (1989.). Pjesnički vrhunac dosegnuo je zbirkom Rič fali (1991.), napisanom ikavicom bunjevačkih Hrvata, prožetom slikama minulih vremena, svakodnevice, životnih radosti i erotske raspojasanosti. Autoironija, fatalističke misli i osjećaji odbačenosti odlikuju zbirku U izmučenim riječima (2005.), a bibliofilsko dvosveščano izdanje u sitotisku na kartonskoj ljepenci MMV knjiga prva i druga (rimski broj u naslovu godina je objavljivanja) svjedoči o egzistencijalnoj ugroženosti pjesnikovoj i njegovih sunarodnjaka u politički nestabilnoj državi. U romanu s autobiografskim elementima Daleka zvona (1983.) razmatra tjeskobu intelektualca u provincijskom gradu za socijalizma. Moralnu i intelektualnu razapetost intelektualaca u doba raspada države i rata analizira u poetsko-dramsko-proznom djelu Uzmi dodaj (2002.)”.

Zastupljen je u svim panoramskim prikazima i antologijama hrvatske književnosti u Vojvodini (Sučić 1994; Sekulić 1996; Miković 2008; Žigmanov 2011. i 2016; Šarčević – Zelić 2015.). Krešimir Nemec ga je uvrstio u djelo Povijest hrvatskog romana 1945. – 2000., 2003. Djela su mu prevedena na mađarski, njemački, slovački, slovenski, makedonski, albanski, rumunjski, francuski i engleski.

Stota obljetnica rođenja Bele Gabrića, profesora koji je zbog simpozija bio utamničen u Srijemskoj Mitrovici

Profesor, kulturni djelatnik, pisac, urednik, skupljač narodnih pjesama Bela Gabrić rođen je 10. ožujka 1921. na Verušiću. Sin je Laze i Marije, rođ. Tikvicki. U pučku je školu krenuo u salašarskoj školi na Klisi nedaleko od Subotice, a završio ju je u gradu. Nakon pet gimnazijskih razreda kod isusovaca u Travniku maturirao je u franjevačkoj […]

Novinar i angažirani intelektualac

Sekelj se okušao 1990-ih i u novinarstvu. Bio je prvi dopisnik Hine i Hrvatskog radija iz Subotice (1990. – 1992.), zatim redoviti kolumnist i, kratko vrijeme, ravnatelj Glasa ravnice, a nakon razilaženja s vodstvom DSHV-a 1994., s dijelom suradnika pokrenuo je i uređivao dvotjednik Žig, uspješno promičući demokratski angažirano novinarstvo na hrvatskom jeziku. Žig je izlazio pet godina, a onda je ugašen zbog financijskih poteškoća. Unatoč tome, postojanje Žiga utrlo je put inim vojvođanskim medijima na hrvatskom jeziku. Od 2008. ponovno je uređivao Glas ravnice. Tako je djelovao i kao javno angažirani intelektualac: odvažno je, naime, znao dodatno šiljiti svoje oštro pero i spram događaja i pojava iz društvene zbilje, napose o onima prijepornima i devijantnima, a trajnu vrijednost imaju njegovi polemički napisi na tematiku identiteta bunjevačkih Hrvata.

Te su ga i takve aktivnosti onda odredile da postane posve raritetna pojava među piscima subotičkoga književnog kruga, napose u dijelu ovdašnjih hrvatskih spisatelja. Nije se, drugim riječima, Sekelj mirio s kolapsom u krvi društva i raspada u gnoju mržnje države pred njegovim očima, što se događalo na štetu velike većine njegovih sugrađana i na još veću njegovih sunarodnjaka, već je, tomu suprotno, odlučno i kontinuirano promicao ideje slobodnog, demokratskoga društva; odvažno je svjedočio kako se u javnosti odgovorno treba govoriti, hrabro je i bez upita za cijenu dekonstruirao anomalije pred nama, bio brana, od razuma udaljenih, dakle, sumanutih inicijativa i programa; nije se ustezao spremati ni u vlastitome dvorištu ono što nije valjalo…

Tako je pokazivao kako se uspostavlja u javnom djelovanju intelektualca moralna vertikala u vremena nenaklonjena čovjeku, davši i tako još jednom odlučni prinos deprovincijalizaciji subotičke javne scene.

Vojislav Sekelj ostavio je neizbrisiv trag u životu hrvatske zajednice u Vojvodini. Bio je jedna od najautentičnijih osobnosti hrvatske književnosti, lirik neponovljivih izričaja i kritik britkog pera, odvažan i beskompromisni borac za dostojanstvo Hrvata, koji u toj borbi nije štedio ni sebe, i neformalni učitelj mlađih naraštaja hrvatskih književnika u Vojvodini. Riječju, ostat će upamćen kao jedna od najrenomiranijih, najzanimljivijih i najintrigantnijih osoba hrvatske književne scene u Vojvodini s kraja 20. i početka 21. stoljeća.

Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić dodijelio mu je 7. listopada 2009. odličje Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za očuvanje kulture hrvatskoga naroda u Srbiji. Knjiga polemičkih i publicističkih spisa Kako se branilo dostojanstvo dobila je nagradu „Emerik Pavić“ za najbolju knjigu na hrvatskom u Srbiji u 2011. godini koju dodjeljuje Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata. Iste je godine dobio nagradu za životno djelo na području književnosti „Balint Vujkov Dida“ Hrvatske čitaonice. Nagradu Dr. Ferenc Bodrogvári grada Subotice dobio je 2006. godine. Dobitnik je i priznanja Ban Josip Jelačić za dugogodišnje društveno djelovanje u očuvanju i razvoju nacionalnog identiteta Hrvata u Vojvodini 2015., koju dodjeljuje Hrvatsko nacionalno vijeće.

U Subotici preminuo ugledni hrvatski književnik

Ugledni subotički književnik, urednik i publicist Milovan Miković preminuo je 9. travnja u rodnoj Subotici, u 73. godini života. Pisao je pjesme, pripovijetke, romanesknu prozu, kritike, romane, eseje, studije i rasprave. Rođen je 1947. u Subotici, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Jedan je od utemeljitelja Radio Subotice (1968.), gdje je napočetku bio spiker-novinar, […]

Djela: Djetinjstvo, pjesme, 1972; Sad znadeš sve, pjesme, 1979; Daleka zvona, roman, 1983; Poljubac izdaje, pjesme, 1988; 23 kritike, književna kritika, 1988; Rič fali, pjesme na ikavici, 1991, (reizdana 1993. i 2003.); Uzmi dodaj, roman, 2002; U izmučenim riječima, pjesme, 2005, (reizdana 2008); MMV, Subotica, 2005.; Kako se branilo dostojanstvo, polemički spisi, 2011; Životopis jedne sjene, pjesme, 2013.

Tomislav Žigmanov, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata