Hrvatska katolička župa Salzburg poziva na duhovnu obnovu

Hrvatska katolička župa bl. Alojzija Stepinca – Salzburg bit će domaćin duhovne obnove koju će od 26. do 28. rujna predvoditi p. Ike Mandurić. Ivan Ike Mandurić rođen je u Posušju 1962., diplomirao je arhitekturu i do svoje 37. godine radio je u struci. Svećenički poziv osjetio je nakon jedne ispovijedi u Međugorju, a za […]

Vjeronauk

Vjeronauk će započeti u petak 3. listopada prema sljedećem rasporedu:

Priprava za prvu pričest: 15 sati
Ostali razredi: 15 sati
Priprava za krizmu: 16 sati

Pozivaju se i roditelji prvopričesnika budući da će na prvom susretu dobiti sve informacije vezane uz spomenuti događaj.

Hodočašće u Mariastein

U subotu 27. rujna održat će se tradicionalno hodočašće Hrvata u Mariastein. Svetu misu ove će godine predvoditi p. Ike Mandurić, svećenik isusovac. Ispovijed će započeti u 13 sati, nakon koje će biti misno slavlje u 14 sati.

Dvostruki razlog za slavlje u Salzburgu

Hrvatska katolička župa bl. Alojzija Stepinca iz Salzburga u nedjelju je tijekom misnog slavlja imala dva razloga za radost. Prije završnog blagoslova župnoj zajednici predstavili su se ovogodišnji prvopričesnici – njih 27-ero. Osim što su rekli svoja imena, izdradili su i plakat s vlastitim slikama, a pripremljena je bila i košarica s njihovim imenima. Svatko […]

Zaručnički tečaj

Sljedeći zaručnički tečaj održat će se 15. studenog u župnoj dvorani župe sv. Andrije (Pfarrhof, Mirabellplatz 5, 5020 Salzburg) s početkom u 9 sati. Troškovi za sudjelovanje kod tečaja iznose 30 eura po paru. Svi zainteresirani mogu se prijaviti na službenoj internetskoj stranici župe.

Emotivno pismo svojoj zajednici u Salzburgu: Odlazim s osjećajem zahvalnosti…

Hrvatska katolička župa bl. Alojzija Stepinca – Salzburg objavila je pismo svog bivšeg župnika fra Zlatka Špehara koji je otišao na novu dužnost u Rovinj. Njegove riječi zahvale prenosimo u cijelosti… “Draga braćo i sestre u Kristu, nakon 17 godina koje sam, milošću Božjom, imao čast i radost provesti s vama kao vaš župnik, došlo […]

Ivan Ike Mandurić rođen je u Posušju 1962., diplomirao je arhitekturu i do svoje 37. godine radio je u struci. Svećenički poziv osjetio je nakon jedne ispovijedi u Međugorju, a za svećenika je zaređen u 47. godini.

Poznat je kao hrvatski branitelj i domoljub, veliki motivator, pokretač brojnih inicijativa. Njegove snažne propovijedi privlače mnogobrojne vjernike, a posebno mlade.

Raspored:

PETAK, 26. rujna

17 sati – nagovor, 18.30 sati – sveta misa, klanjanje

HODOČAŠĆE U MARIASTEIN – subota, 27. rujna

13 sati – ispovijed, 14 sati – sveta misa

Prvu svetu pričest u Salzburgu primilo 27-ero dječaka i djevojčica

Hrvatska katolička župa bl. Alojzija Stepinca – Salzburg u subotu je proslavila Prvu svetu pričest. Slavlje je započelo ulaznom procesijom u crkvi sv. Andrije, a dar Božji ove godine primilo je 27 dječaka i djevojčica. Cijelo misno slavlje animirali su prvopričesnici: uputili su pozdrav na početku, predmolili čin pokajanja, molitvu vjernika, prinos darova te zahvalu […]

NEDJELJA, 28. rujna

Salzburg – sveta misa samo u 11 sati. Radstadt – sveta misa u 15.30 sati.

Krunica Hrvata svega svijeta s Hrvatskom katoličkom misijom Mainz

Članovi Hrvatske katoličke misije Mainz iz Njemačke molili su u subotu 77. Krunicu Hrvata svega svijeta. Video donosimo u nastavku… O zajednici U šestom desetljeću 20. stoljeća, nakon što su se zapadnoeuropske zemlje oporavile od ratnih nedaća, došlo je do prvoga privrednog rasta što je uvelike u te zemlje privuklo izbjeglice koji su bilo iz […]

Organiziranje subotnjih istodobnih krunica Hrvata svega svijeta nije lagan posao. Uspostaviti prve komunikacije, pripremiti sadržaje za reportaže župa, motivirati vjernike, izvježbati susret, napraviti probe i ustrajavati. To biva razlogom naših duljih tišina.

No, i nakon posljednjeg posjeta Australiji, kao i svaki put kad obilazim zajednice dijaspore, susrećem se redovito s brojnim svjedočenjima koliko vam je naša istodobna krunica Hrvata značila u ona nezgodna vremena, koliko je na neke od vas trajno utjecala, ali i kako vam nedostaje. I to je razlog zašto smo opet tu, čemu se vrlo radujem.

Za novu sezonu snažnije smo se uvezali s Uredom za inozemnu pastvu, nastavljamo suradnju s portalom Dijaspora.hr, dogovorili smo suradnju i s portalom hkm.hr, ali i s njihovim novinarima koji će također, prema našemu internom rasporedu, voditi subotnje krunice.

Promijenili smo i shemu, u novoj sezoni uskladit ćemo liturgijska vremena s pojedinim kontinentima, a u prvi takav ciklus krećemo s najudaljenijim kontinentom. Tako započinjemo Korizmu s Australijom.
Novo je i to što ćemo u tim ciklusima predstavljati samo župe tog kontinenta, tako da ćemo svake subote moliti s novom zajednicom.

Sljedeća novina je ta što ćemo krunicu emitirati triput u 21 sat – prema tri lokalna vremena: sydneyskom, zagrebačkom i čikaškom – kako bi je svatko mogao gledati i moliti u neko prikladno vrijeme subotom navečer u svim dijelovima svijeta.

Sretno vam s ovom krunicom sutra koju molimo iz Canberre, svatko u svoje vrijeme. Donosimo ovdje i reportažu ove male i snažne zajednice iz glavnog grada Australije, o njenim počecima, povijesti i životu.

p. Ike Mandurić

Hrvatski katolički centar Canberra

Krajem Drugoga svjetskoga rata došlo je do još jednog u nizu izbjegličkih valova hrvatskoga naroda. Prvi dio ovoga vala bili su oni koji su izbjegli Bleiburški pokolj i Križni put i uspjeli se domoći izbjegličkih kampova u Italiji i Austriji. Uz vojne bjegunce i civile bilo je tu i ljudi raznih profesija i zvanja koji se nisu osjećali sigurno pod komunističkom diktaturom, čiju su težinu posebno osjetili hrvatski narod i Katolička crkva.

S ostalim Hrvatima koji su našli svoj novi dom u Australiji bilo je nekoliko katoličkih svećenika. Najpoznatiji među njima bili su vlč. Josip Kasić koji je djelovao u Melbourneu i fra Roko Romac (fra Osvald Toth) koji je djelovao u Sydneyu.

Budući da je Katolička Crkva u Hrvatskoj bila pod stalnim pritiscima od komunističke vlasti, nije bilo lako organizirati inozemnu pastvu. Ipak, na sve načine Crkva se koristila onim čime je raspolagala. Tako je ono malo svećenika koji su se našli u Australiji pokušalo napraviti što se moglo i pomoći dezorijentiranom hrvatskome puku. Svećenici iz Sydneya povremeno su dolazili i u Canberru i tako donekle zadovoljavali najnužnije pastoralne potrebe Hrvata. Tako su iz Sydneya u Canberru dolazili fra Roko Romac, fra Euzebije Petar Mak, fra Lambert Ivančić i drugi po potrebi.

Krunica Hrvata svega svijeta s našom dijasporom iz Wollongonga

Župljani Hrvatskog katoličkog centra Wollongong iz Australije u subotu su molili 71. Krunicu Hrvata svega svijeta. Iz ovog dalekog grada s kraja svijeta javili su se: fra Ivo Tadić, Jozo Franković, Željko i Slavica Franković, Marina Borovickic, Nevenka Borovickic i Antonela Zubonja. O zajednici Kada govorimo o većini danas poznatih hrvatskih doseljenika u Australiji, uglavnom […]

Godine 1970. u posjet svojoj braći i sestrama u Australiju dolazi svećenik, franjevac Bosne Srebrene, fra Mato Bonić. Kada je Ured za inozemnu pastvu u Zagrebu to doznao, molili su upravu Provincije BS da fra Mato tu i ostane i tako je službeno u ožujku 1971. godine i osnovan Hrvatski katolički centar Canberre i Queanbeyana. Uskoro za fra Matom u Canberru dolazi fra Drago Prgomet, a kasnije i fra Tvrtko Gujić.

Crkva je bila potrebna prvom naraštaju hrvatskih doseljenika zbog jezičnih i kulturoloških razlika. S hrvatske strane na naše dušobrižnike gledalo se kao na one koji trebaju sačuvati hrvatske doseljenike za Hrvatsku, a Crkva u Australiji ih je gledala kao most za lakšu integraciju u australsko društvo i Crkvu. Dogodilo se i jedno i drugo.

Hrvati katolici u Canberri i Queanbeyanu su za liturgijske susrete koristili australske crkve. Tek 1998. Biskupiji su platili crkvu sv. Augustina s prezbiterijem (župnom kućom) koja je u vlasništvu hrvatske katoličke zajednice dok joj treba.

Pastoralni počeci bili su prilično teški, međutim, vremenom se stanje popravilo. Od manjeg broja došlo se do zajednice koja je brojala preko 800 i više obitelji koje su se kroz godine okupljale oko Centra (nedjeljne mise, sakramenti i dr.) Naravno da je bilo puno više hrvatskih obitelji, ali neke su iz raznih razloga ostale u anonimnosti.

Svećenici su pristupili pastoralu. Na razne načine borili su se da dođu do potrebnih dokumenata i dozvola za sakramente ženidbe, te priprave za sakramente ispovijedi, pričesti i potvrde kao i priprave roditelja i kumova za sakrament krštenja. Osim pastoralnoga rada, svećenici, kasnije i sestre redovnice, bili su uključeni i u poučavanje u Hrvatskoj školi, a i druga okupljanja, kao folklor i sportska okupljanja, događala su se uvijek i u blizini crkve.

Posebno veliku ulogu odigrali su naši centri u vrijeme Domovinskoga rata u animiranju i prikupljanju razne pomoći za domovinu. Također, u Canberri su sudjelovali s cijelom zajednicom u izgradnji Hrvatskoga veleposlanstva kao i Hrvatskoga naselja (Starački dom). Jedini izvor financiranja hrvatskih centara bili su prilozi hrvatskih vjernika.

Svaki od svećenika bio je na svoj način poseban i na svoj način važan. U Canberri, fra Tvrtko Gujić dugo je godina vodio i uređivao crkveni list „Južni Križ”, primjerice. Danas u Canberri živi oko sedam tisuća, a možda i puno više Hrvata i njihovih potomaka. Međutim, na nedjeljnim misama bude prisutno oko 250 osoba.

Od mjesta gdje se Hrvati okupljaju u Canberri, uz naš hrvatski katolički centar, tu su i dva hrvatska kluba koji uključuju sport (nogomet) kao i folklor i Hrvatsku školu. Svi hrvatski katolički centri u Australiji su povezani. Jednom godišnje svećenici imaju zajedničke duhovne vježbe i tu dogovaraju važne stvari za zajednički rad. Oni koji su bliži, kao npr. Sydney Wollongong i Canberra, imaju zajedničke ispovijedi za velike blagdane. Kada mogu, sudjeluju na proslavama patrona – zaštitnika i pokušavaju se barem jednom mjesečno susresti.

Sadašnji župnik, fra Anto Šimunović, došao je u Australiju 23. studenoga 2001. Prije toga bio je u Zenici (1990. – 1994.), Gučoj Gori i Brajkovićima (1994. – 1997.) i u Vitezu (1997. – 2001.).

O svom dolasku u Australiju kaže ovako: “Iako mi ljudi mnoge događaje podvodimo pod ‘slučajnost’, kao što bih i ja rekao za svoju odluku za odlazak u Australiju, ipak vjerujem da Bog ima uvijek posljednju riječ u našim odlukama. Našao sam se tu u jednom potpuno novom i drugačijem ambijentu od onoga u kojem sam bio. Sve je trebalo početi iznova. Posebno što sam došao u vrijeme stagnacije. Mlađe obitelji su se polako gubile iz hrvatskih centara – to je puno vidljivije u manjim centrima među koje spada i ovaj u Canberri. Naime, obitelji prate svoju djecu koja su u većini po katoličkim školama, tu se pripremaju za sakramente pričesti, ispovijedi i potvrde i u župama u kojima žive slave te sakramente. Neki se još zbog svojih roditelja vjenčavaju i krste svoju djecu u hrvatskim crkvama, ali i tada je, zbog širenja obitelji drugim kulturama, u proslavi sakramenata prisutniji engleski nego hrvatski jezik.

U Australiji sam ostao do 2009. U rujnu 2009. vratio sam se u domovinu, u svoju rodnu župu Kotor Varoš koja je kao i mnoge druge naše župe stradala u Domovinskome ratu. Dovoljno je reći da od oko 11 tisuća Hrvata danas na području tri kotorvaroške župe živi tek malo više od 200 Hrvata katolika. Tu sam ostao do 2016., kada odlazim u Samostan sv. Luke u Jajcu, gdje sam bio gvardijan i župnik od srpnja 2019. do kraja 2020. Bio sam na službi župnika u župi Sv. Ante Padovanskoga u Gračacu (Rama) da bih ponovno u siječnju 2021. došao u Australiju, u Canberru.

U mome drugome dolasku u Australiju, iako je sve bilo skoro isto, ipak je bilo drugačije. Zajednica je fizički starija, nema puno mladih uključenih u život zajednice. Budući da su većina djece roditelja, koji pripadaju hrvatskome katoličkom centru, po katoličkim školama, i njihova priprava za sakramente odvija se unutar pripadajućih župa i škola.

Pater Ike Mandurić: Mnogi ljudi kažu da ih ova Krunica obogaćuje i mijenja

Dvadeset i osmu Krunicu Hrvata svega svijeta ovu subotu molila je hrvatska dijaspora iz Kanade. Pateru Iki Manduriću tako su se pridružili: vlč. Marko Štefanec (Hamilton), vlč. Dinko Kalmar – (Ottawa), fra Stipe Renić i časne sestre – (Montreal), fra Jozo Grubišić – (London), fra Duje Boban – (Vancouver), Višnja i Zoran Tijardović – (Windsor) […]

Tako da sam 2022. imao četvero djece za prvu pričest (i prvu ispovijed) i dvoje za potvrdu, a 2023. bilo je šestero djece za prvu pričest (i prvu ispovijed). No, svaki susret Bogu je velik i meni drag, i rado mu ovdje služim”.

Pater Ike Mandurić na duhovnoj obnovi s Hrvatima u Geislingenu i Göppingenu: Vjernici jedini mogu pronaći odgovor na sve probleme

Hrvatska katolička zajednica sv. Leopolda Bogdana Mandića – Geislingen i Hrvatska katolička zajednica bl. Jakova Zadranina – Göppingen u 2023. obilježavaju 55 godina prisutnosti na ovim područjima. Tim povodom, od 20. do 26. ožujka organizirane su Pučke misije i korizmena duhovna obnova. Voditelj pučkih misija i korizmene duhovne obnove bio je p. Ivan Ike Mandurić, […]

U prigodnoj propovijedi p. Ike je govorio o nadi po kojoj zadobivamo i baštinimo obećano, na zemlji i na nebesima: „Ako počnemo misliti da nema budućnosti, onda ćemo biti kao lude djevice iz evanđelja koje će početi trošiti ulje svojega života. No, postoje i mudre djevice. One se nisu dale obmanuti. One su one koje se sjećaju dobroga iz prošlosti, i pune su nade za ono što dolazi. Nada nam treba, i moramo je iznova buditi”.

Fra Ljubomir je na početku prigodnog programa, koji je kao i pjevanje na misi animirao zbor mladih pod vodstvom Terezije Štimac, istaknuo kako „uskrsno otajstvo rasvjetljuje sve naše smrti. Dopire do Vukovara, Škabrnje i svih drugih mjesta i osoba Lijepe Naše pogođenih stradanjem. Isusovo uskrsnuće izvor je svima potrebnog oslobođenja i ozdravljenja.“

Pater Ike Mandurić: Mnogi ljudi kažu da ih ova Krunica obogaćuje i mijenja

Dvadeset i osmu Krunicu Hrvata svega svijeta ovu subotu molila je hrvatska dijaspora iz Kanade. Pateru Iki Manduriću tako su se pridružili: vlč. Marko Štefanec (Hamilton), vlč. Dinko Kalmar – (Ottawa), fra Stipe Renić i časne sestre – (Montreal), fra Jozo Grubišić – (London), fra Duje Boban – (Vancouver), Višnja i Zoran Tijardović – (Windsor) […]

Misi je prisustvovao i Zoran Dražić, kapetan fregate i predstavnik Hrvatske ratne mornarice u mornaričkom zapovjedništvu NATO saveza te Davor Ljubanović, izvanredni otpravnik poslova Veleposlanstva Republike Hrvatske u Ujedinjenoj Kraljevini.

Proslavi Hrvatskoga dana sjećanja u HKM-u u London prethodila je duhovna obnova pod geslom „Nada ne postiđuje!“ (Rim 5, 5) koju je od 11. do 12. studenoga predvodio p. Ike Mandurić.

Prvi nagovor bio je govor o svetosti žrtve u kontekstu Svetog Pisma i kršćanskog života. U prigodnoj propovijedi p. Ike je naglasio kako „naše vrijeme odiše materijalizmom koji hoće i kod kršćana relaksirati načela i poglede na život”.

Göppingen: Isusovac Ike Mandurić i glazbenik Alan Hržica okupili veliki broj Hrvata u Njemačkoj

U crkvi Krista Kralja u Göppingenu u kojoj se na misnim slavljima okupljaju vjernici Hrvatske katoličke zajednice bl. Jakova Zadranina, u nedjelju je misu predvodio isusovac Ivan Ike Mandurić, a zatim je koncert održao Alan Hržica. Misu su koncelebrirali don Anto Ledić, župnik Župe Presvetog Trojstva iz Novog Travnika, vlč. Vilim Koretić, župnik hrvatskih zajednica […]

Drugi nagovor bio je o zahvalnosti kao načinu baštinjenja Božjeg i ljudskog dara: „Put do radosti, do ljubavi i sreće, vodi preko zahvalnosti za žrtvu – koja je za nas prikazana. Zahvalnost nam posvješćuje kako smo važni, ljubljeni, i kako se isplati živjeti. Ona je kadra u nama probuditi i ljubav – koja stvara i čini dobro oko nas, po kojoj svijet postaje bolji, i koja je konačna zapovijed koju nam Gospodin daje”.

Hrvati hodali središtem Skoplja i molili krunicu

Donosimo posebno izdanje 74. Krunice Hrvata svega svijeta koju je u subotu 6. svibnja molila hrvatska zajednica iz Skoplja. U nastavku pogledajte video… Povijest Kada je u drugom stoljeću naše ere nastala nadbiskupija, smatra se da je u tadašnjem Skoplju utemeljena i župa. Središte Zapadne Crkve, koje se tada nalazilo u Solunu, preseljeno je u […]

U nastavku pogledajte video najnovije Krunice koju je ovaj put predvodio pater Ike Mandurić.

O župi

Počeci djelovanja Hrvatske katoličke misije „Blaženoga Alojzija Stepinca“ u Kölnu vezani su uz fra Krstu Šušnjaru i franjevce Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu.

Zbog potreba liječenja fra Krsto je 1956. godine došao u Aachen u kojem je zatekao brojne Hrvate koji su uglavnom radili u rudnicima. Tada su se u cijelom katoličkom svijetu svete mise slavile gotovo isključivo na latinskom jeziku. Potreba za dušobrižništvom na materinskom jeziku bila je velika. Stoga je fra Krsto također otišao Hrvatima u Düsseldorf te konačno i u Köln.

Od 10. prosinca 1960. godine redovito slavi svetu misu za Hrvate u Minoritenkirche (crkva Manje braće), što ujedno označava i početak postojanja Hrvatske katoličke misije u Kölnu.

Kölnska nadbiskupija 1966. godine dala je zajednici na raspolaganje misijske prostorije na adresi Am Rinkenpfuhl 10 koje je blagoslovio kölnski nadbiskup kardinal Josef Frings. Sljedeće godine udijelio je misiji pravo vođenja vlastitih matičnih knjiga i djelovanja kao samostalne župe za katolike hrvatskoga materinskog jezika.

Fra Krsto Šušnjara najprije je duhovno skrbio za Hrvate na području Kölnske nadbiskupije, a tek kasnije su osnovane misije u drugim gradovima: 1970. godine u Düsseldorfu, 1974. u Bonnu, 1987. u Leverkusenu, a 1988. u Wiehlu. Pastoralna skrb za ove i druge misije na području Kölnske nadbiskupije povjerena je franjevcima Provincije Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu, a u Wiehlu franjevcima Provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru.

Iako je od ove HKM-a Köln tijekom 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća nastalo više misija, novim ustrojstvom Nadbiskupije Köln 2006. godine izvornoj misiji ponovno su pripojene sljedeće: Bonn, Leverkusen, Wiehl i Bergheim (dio misije Neuss). Tako Hrvatska katolička misija Köln danas duhovno skrbi za pet zajednica (Köln, Bonn, Leverkusen, Bergheim i Bielstein).

Upoznajmo hrvatsku zajednicu u Mississaugi koja broji čak 1315 obitelji!

Dobro došli u šesti grad po veličini u Kanadi i treći u regiji Ontario. Prema podacima iz 2021. godine, Mississauga je dom više od 720 tisuća stanovnika, od koji se 37 posto izjasnilo kao katolici. U ovom relativno novom gradu, smještenom nedaleko od Toronta, djeluje i župa Hrvatskih mučenika, utemeljena 6. prosinca 1977. Budući da […]

Pastoralno djelovanje

Svake nedjelje misno slavlje je u svakoj od pet misijskih zajednica. Na nedjeljnu misu dođe otprilike oko tisuću vjernika. Mise preko tjedna su redovito utorkom i petkom u Kölnu (Mauritiuskirche) i četvrtkom u Leverkusenu (St. Antonius). Preko ljetnih praznika, kada velik broj vjernika pođe na godišnji odmor, svete mise preko tjedna su u misijskoj kapelici.

Posljednji petak u mjesecu u Mauritiuskirche, nakon mise u 18.30 sati je klanjanje. Po broju vjernika najbrojnija je zajednica Köln, zatim Bonn, Leverkusen, Bergheim i Bielstein. Tijekom školske godine vjeronauk za djecu od prvog razreda osnovne škole pa sve do srednjoškolskog uzrasta i priprave za svetu krizmu je četvrtkom u Leverkusenu, a subotom u Kölnu i Bonnu.

Osobita pozornost posvećuje se kvalitetnoj pripravi za sakramente svete pričesti i svete potvrde. Uz redovito održavanje vjeronauka, u HKM-u Köln u svim centrima postoje ministranti, djeluju pjevački zborovi, kao i čitači na liturgijskim slavljima. Redovito se održavaju tečajevi priprave za brak, kao i različite druge priprave za sakramente te zahvaljujući volonterima pouka za osnovnoškolsku djecu iz više premeta.

U misiji već godinama djeluje Franjevačka mladež. Susret mladih i Frame organiziraju se petkom, a posljednji petak u mjesecu pjevanje tijekom večernje svete mise i nakon toga klanjanje animiraju Framaši i mladi. Tijekom liturgijske godine, prije večernjih svetih misa, moli se zajednička molitva krunice, u došašću se slave mise zornice, u korizmi se moli pobožnost put križa, pobožnost 13 utoraka sv. Anti te devetnice i trodnevice u drugim različitim prigodama.

Organiziraju se i povremene duhovne obnove, koncerti i predavanja, posebno kod priprave za proslavu Dana misije o blagdanu blaženog Alojzija Stepinca. Na prvu nedjelju u mjesecu skuplja se milostinja u tzv. „Kruh sv. Ante“, čime se pomaže potrebnim obiteljima i pojedincima u domovini, ali i na području misije.

Osim toga, u okrilju misije djeluje i folklor za djecu i odrasle koji odnedavno ima na raspolaganju zasebne prostorije. S radom je ponovno krenuo i VIS „Alojzije Stepinac“ koji okuplja mlađe i starije članove. Misija ima svoj internetski portal i Facebook stranicu.

U prostorijama misije nudi se mogućnost susreta, druženja i proslava u različitim prigodama. Na području HKM-a Köln živi i radi više od 12 tisuća Hrvata katolika.

Dušobrižnici

fra Vuk Buljan, župnik i voditelj misije (2013. – danas)
fra Ivan Režić, župni vikar i urednik misijskog portala i Facebook stranice (2022. – danas)

Pastoralni suradnici

s. Bora Marki, tajnica
s. Renata Rapi, vjeroučiteljica, orguljašica i voditeljica zbora u Bonnu, Kölnu i u Bergheimu
Marijan Dadić, orguljaš i voditelj zbora u Leverkusenu
Damir Žilić, orguljaš i voditelj zbora u Bielsteinu

Krunica Hrvata svega svijeta s najbrojnijom hrvatskom iseljeničkom zajednicom

Hrvatska katolička župa iz Münchena, predvođena svojim župnikom fra Petrom Klapežom, u subotu je molila 69. Krunica Hrvata svega svijeta. Iz ove najbrojnije hrvatske iseljeničke zajednice javile su se i obitelji Franjičević, Marčinković, Bagarić, Barišić i Novokmet. Krunicu je predvodio pater Ike Mandurić, a istu možete pogledati u nastavku… O župi Nakon Drugog svjetskog rata […]

Voditelji VIS-a i folklora

Slavko Boček, voditelj VIS-a “Alojzije Stepinac”
Tomislav Ćurković, voditelj folklora

Krunica Hrvata svega svijeta s najbrojnijom hrvatskom iseljeničkom zajednicom

Hrvatska katolička župa iz Münchena, predvođena svojim župnikom fra Petrom Klapežom, u subotu je molila 69. Krunica Hrvata svega svijeta. Iz ove najbrojnije hrvatske iseljeničke zajednice javile su se i obitelji Franjičević, Marčinković, Bagarić, Barišić i Novokmet. Krunicu je predvodio pater Ike Mandurić, a istu možete pogledati u nastavku… O župi Nakon Drugog svjetskog rata […]

U nastavku pogledajte video…

Povijest

Kada je u drugom stoljeću naše ere nastala nadbiskupija, smatra se da je u tadašnjem Skoplju utemeljena i župa. Središte Zapadne Crkve, koje se tada nalazilo u Solunu, preseljeno je u takozvani “mali Rim”.

Godine 1054. dolazi do raskola kršćanstva. U Skoplju, kao i na cijelom području Makedonije, bilo je vjernika koji su ostali ujedinjeni s Rimom, dok je većina bila povezana s Bizantom, odnosno s Carigradom.

Crkva je bila u posebnoj situaciji kada su Osmanlije osvojile ove krajeve. Njihov odnos prema katoličkim i pravoslavnim vjernicima nije bio isti. Osmanlije su vjerovali da je u zapadnom svijetu papa taj koji je glavni organizator borbe protiv Osmanskog Carstva. Zato su posebno progonili katolike, počevši od mjesnog biskupa. Mnoge crkve i samostani su srušeni, neke su crkve pretvorene u džamije, što je rezultiralo mučeništvom biskupa, svećenika i vjernika laika.

Napokon je nadbiskup Pašk Trokši pomoću austrijske katoličke donacije uspio sagraditi katedralu u Skoplju koja je 1902. bila posvećena Presvetom Srcu Isusovu. Uz katedralu je izgrađena biskupska rezidencija i prostorije potrebne za pastoralni rad u župi. Tadašnja katolička crkva nalazila se u današnjem središtu grada (na mjestu gdje je smještena Spomen-kuća Majke Tereze), u ulici „Makedonija“.

Biskupska rezidencija srušena je tijekom Drugog svjetskog rata, dok je katedrala stradala u katastrofalnom potresu 1963. godine. Povodom sanacije srušenih zgrada u Skoplju, prva komisija donijela je odluku da se katedrala može obnoviti, dok je druga komisija iz političkih razloga zaključila da se katedrala treba srušiti. Tada je biskupski ordinarijat tražio prostor za katedralu i dobio ga između Ulice mitropolita Teodosija Gologanova i Ulice Petra Pop Arsova. Tako je 1982. godine sagrađena nova katedrala, dok je pastoralni centar dovršen 1983.

HKM London: Naša zajednica uvijek je bila brojčano mala, ali je svakako dio Božjeg plana

Hrvatska katolička misija London 2019. godine proslavila je pola stoljeća organizirane pastoralne skrbi za Hrvate u Ujedinjenoj Kraljevini. Njezin voditelj reći će da je zajednica uvijek bila brojčano mala, ali da je svakako dio Božjeg plana… “HKM London nastoji biti sigurna luka u kojoj naši vjernici mogu pronaći zajedništvo, riječ Božju, ohrabrenje, oprost, prijateljstvo i […]

U pastoralnom centru bilo je Biskupsko sjemenište i klasična gimnazija za svećeničke kandidate. U skopskom naselju Bit-pazar postojalo je sirotište za siročad i sirotinju. Sirotište su vodile sestre sv. Vinka Paulskog – Kćeri kršćanske ljubavi. U sklopu sirotišta nalazila se i kapelica posvećena sv. Josipu (koja je i danas u funkciji), kao i kuća za sestre redovnice.

Tijekom potresa 1963. srušena je i kapelica i sirotište koje će kasnije uz pomoć humanitarne organizacije iz Beča biti obnovljeni u obliku montažnih šupa od kojih je jedna služila kao kapela, a u ostalim šupama živjeli su svećenici i časne sestre. Skopska župa danas obuhvaća gradove Veles, Tetovo i Gostivar.

Hrvatski isusovci vode župu u Skoplju

P. Marijan Bešlić i moja malenost p. Vinko Maslać stigli su u Skoplje krajem kolovoza 2022. godine gdje su nas dočekale dvije časne sestre. Sestra Natalija i sestra Roberta u kući su istočnog obreda Euharistinke i imaju još jednu kuću u Skoplju. U blizini žive i sestre Usmiljenke.

Moje veliko i ugodno iznenađenje bio je dolazak vjernika na svete mise radnim danima, od 20 do 50 i više njih i svakoga dana se pjevaju pjesme, moli krunica, litanije i druge molitve koje sve laici predvode.

Svakoga utorka slavimo svetu misu u memorijalnoj kući sv. Majke Tereze, a srijedom odlazimo u kapelu sv. Josipa na Bitpazaru (gdje su nekad naši patri živjeli i djelovali).

Četvrtkom odlazim slaviti svetu misu u kuću gdje žive časne sestre Majke Tereze. One su poseban blagoslov širokoj zajednici ljudi koji ih gledaju i pristupaju malo-pomalo. Jedna od njih drži vjeronauk za djecu i to na makedonskom jeziku, a rodom je iz Indije. One vode brigu za katoličke žene iz Albanije koje su se udale u Makedoniju, uglavnom za pravoslavne i koje čine herojske žrtve kako bi sačuvale svoju vjeru.

Upoznajmo hrvatsku zajednicu u Mississaugi koja broji čak 1315 obitelji!

Dobro došli u šesti grad po veličini u Kanadi i treći u regiji Ontario. Prema podacima iz 2021. godine, Mississauga je dom više od 720 tisuća stanovnika, od koji se 37 posto izjasnilo kao katolici. U ovom relativno novom gradu, smještenom nedaleko od Toronta, djeluje i župa Hrvatskih mučenika, utemeljena 6. prosinca 1977. Budući da […]

Uglavnom su dva mjesta iz kojih dolazi katoličko stado u Makedoniji, a to su Radovo i Nova Mala. Svi su u nekoj rodbinskoj vezi ili tazbini, jače nego u nas u Hercegovini!

Već je od početka bilo različitih sakramenata koje je trebalo slaviti i to se pokazalo jako dobro, npr. jedne večeri je p. Marijan bio potaknut da pod klanjanjem ode u ispovjedaonicu gdje je ubrzo došla osoba nakon 25 godina pauze. Inače smo uveli kao praksu da prije svake svete mise pola sata svećenik bude u ispovjedaonici, a nedjeljom i za vrijeme misnog slavlja.

Obilazimo bolesnike prvog petka ili po pozivu. Bili smo na hodočašću u Letnici te pogrebu i slavlju u Strumici i Radovu, tako da pomalo upoznajemo šire područje. Kako Maslaću nije mrsko ni putovati, ni u Međugorje odlaziti, nakon dva mjeseca organizirano je hodočašće koje je napunilo veliki autobus, a kolega fra Mika Stojić se pokazao velikim dobročiniteljem.

Pater Ike Mandurić: Mnogi ljudi kažu da ih ova Krunica obogaćuje i mijenja

Dvadeset i osmu Krunicu Hrvata svega svijeta ovu subotu molila je hrvatska dijaspora iz Kanade. Pateru Iki Manduriću tako su se pridružili: vlč. Marko Štefanec (Hamilton), vlč. Dinko Kalmar – (Ottawa), fra Stipe Renić i časne sestre – (Montreal), fra Jozo Grubišić – (London), fra Duje Boban – (Vancouver), Višnja i Zoran Tijardović – (Windsor) […]

Ljudi su vrlo ugodni i spremni na uslugu, ali ne dao Bog da morate hodati po uredima, kao što nas dvojica to moramo svake pola godine. Tad se treba oboružati strpljenjem i krunicama.

p. Vinko Maslać

Zašto Hrvati u Buenos Airesu nisu toliko asimilirani kao u ostalim državama Latinske Amerike? Odgovor je jednostavan…

Predstavljamo Hrvatsko vjersko središte Sv. Nikola Tavelić iz Buenos Airesa, domaćina sljedeće Krunice Hrvata svega svijeta koja je na rasporedu u subotu, 1. travnja. Prvi povijesni podaci o Hrvatima na području tadašnje Argentine spominju hrvatskog isusovca Nikolu Plantića koji je ondje doselio 1748. godine. Plantić je rođen u Zagrebu 1720. Bio je profesor logike na […]

Iz ovog njemačkog grada molili su: velečasni Vilim Koretić, obitelj Beranek, David Knežević, obitelj Herc (Patricia, Iva, Marina) i njihova baka Marica Horvat, obitelj Babunović (Katarina, Goran, Marta, Sara i Jakov), obitelj Krišto (Žarko i Mihael) te Paula Matić.

Pogledajte video 72. Krunice Hrvata svega svijeta

O zajednici

Pedesetih godina prošloga stoljeća u zemljama Europe, pogotovo u gradovima Njemačke, tisuće je Hrvata pronašlo svoje zaposlenje, a velik ih se broj smjestio u Baden-Württembergu. Ta država obuhvaća Freiburšku nadbiskupiju i Biskupiju Rottenburg-Stuttgart u kojoj se sada nalazi čak 97 hrvatskih katoličkih misija.

U Aalenu je misija osnovana 18. studenog 1969. Prvi dušobrižnik bio je velečasni Marko Bakočević, svećenik Barske biskupije, koji je preminuo u Schwäbisch Gmündu u egzilu te je pokopan na tamošnjem mjesnom groblju.

Samo je područje misije iznimno veliko, a obuhvaća Heidenheim, Aalen, Ellwangen, Crailsheim, Gerabronn, Schorndorf, Schwäbisch Hall i Schwäbisch Gmünd. U vrijeme osnutka na tom je području bilo oko deset tisuća hrvatskih vjernika. Sve spomenute gradove tada je obilazio don Marko Bakočević sa željom da u što većoj mjeri okupi hrvatske vjernike, a u tome mu je do svibnja 1971. pomagao socijalni radnik Mirko Vidačković.

Na mjesto Mirka Vidačkovića dolazi Mato Šegrt koji je do 1973. godine pomagao don Marku u pastoralnom radu misije, da bi iste godine preuzeo brigu za Hrvate u sklopu novoosnovane Socijalne službe njemačkog katoličkog Caritasa u Aalenu. U to doba područje misije je podijeljeno: Schorndorf, Schwäbisch Hall i Schwäbisch Gmünd predstavljaju zasebnu misiju u kojoj, sve do svoje smrti, ostaje djelovati don Marko Bakočević, a u Aalen dolazi fra Kruno Vukušić iz Provincije Presvetog Otkupljenja.

Godine 1973. fra Kruno Vukušić imenovan je župnikom misije Aalen – Heidenheim i tu će djelovati sljedećih deset godina te će na različitim mjestima služiti nedjeljne svete mise za hrvatske vjernike. Otac Kruno učinio je i nešto posebno za život hrvatske zajednice – u Biskupijskom svetištu Majke Božje u Ellwangenu na Schönenbergu pokrenuo je hrvatsko hodočašće za područje svoje misije i okolice.

U siječnju 1983. godine u misiju Aalen dolazi župnik vlč. Josip Grošić koji je prije toga bio misionar u Francuskoj, Belgiji i Luksemburgu. U isto vrijeme Krunoslava Juvančić imenovana je pastoralnom suradnicom. Bilo je to novo osvježenje za misiju koja u tada još uvijek broji dvije i pol tisuće vjernika.

Uz svakodnevne pastoralne obaveze, redovito održavanje vjeronauka u gradovima Aalen, Heidenheim, Giengen i Gerabronn, župnik Grošić i pastoralna suradnica Krunoslava neumorno posjećuju obitelji. Sve je to urodilo plodom te se pokazala potreba za prostorijama u kojima će se u slobodno vrijeme moći okupljati vjernici.

Okupljanje počinje u crkvi sv. Mihaela u kojoj ispočetka stanuje svećenik. No već 1. siječnja 1984. otvoren je centar u srcu grada Aalena, u zgradi gdje je cijeli kat od 250 četvornih metara bio novi dom hrvatskim vjernicima. Vlasnici zgrade, bogata obitelj Spiegler, bili su skloni Hrvatima pa je Biskupija za hrvatsku misiju sklopila povoljan ugovor na gotovo neograničeno vrijeme korištenja. Četiri godine kasnije, 18. veljače 1988., pronađene su i prostorije u Heidenheimu u blizini crkve sv. Marije. I u ovom je slučaju Biskupija financirala uređenje tako da je misija dobila dva ureda i dva centra za okupljanje.

Pogledajte kako su Hrvati iz Buenos Airesa molili krunicu

Hrvatski vjerski centar sv. Nikola Tavelić iz Buenos Airesa u subotu je molio 70. Krunicu Hrvata svega svijeta. Iz ovog dalekog grada u Argentini javili su se: fra Josip Peranić, Mariano Borhi s obitelji, Marija Gadže, Ana Premužić, Lillija Vlaho i Maria Stegnar. Najnoviju Krunicu predvodio je pater Ike Mandurić, a istu možete pogledati u […]

Dragovoljnim radom mnogi su hrvatski majstori uređivali nove prostorije u kojima su se svakodnevno sastajali vjernici i rado se okupljali na kulturnim priredbama. Ti su prostori postajali mjesta za zabave, krštenja i ostale obiteljske prigode. Nove mogućnosti značile su i novi stil pastoralnog rada. Zaslugom pastoralne suradnice Krunoslave Juvančić proširena je i kulturna djelatnost misije s obzirom na to da je ona uz držanje vjeronauka poučavala i djecu sviranje i vježbanje folklora.

U Heidenheimu i Aalenu naši se ljudi zapošljavaju mahom u tvornicama stakla i fine optike Carl Zeiss. Muškarci su se većinom zapošljavali u građevinskim tvrtkama i tvornicama građevinskog materijala.

Osim svagdanjeg kruha i nedjeljne mise naš je čovjek tražio još nešto: nedostajao mu je društveni život. Vjernici su se u početku sastajali u podrumskim prostorijama Sv. Mihaela i tu je započinjao pravi društveni život koji se ubrzo lijepo razvio. Tada su počeli odzvanjati i prvi trzaji tamburica Antuna Petravića i Stjepana Semenjuka.

Vjeroučiteljica Krunoslava Juvančić počela se stručno baviti folklorom. Među gastarbajterima otkriveni su i glazbenici, trebalo ih je samo okupiti i uštimati prve žice. Grupu su vodili Stjepan Kralj Pepić i Goran Remenar.

Godine 1983. osnovana je Kulturna zajednica misije Branimir. Zaslugom župnika Grošića hrvatsko ime je zapisano u općinama gradova Aalena i Heidenheim. Zasvirala je hrvatska tamburica, zaredale su se proslave Nikolinja, Martinja, Majčinog dana, sudjelovanja na proslavama Reichstädter Tage u Aalenu i Straßenfest u Heidenheimu.

Jedan od prvih nastupa folklorne skupine bio je 1984. godine na svečanoj proslavi 15 godine djelovanja Hrvatske katoličke misije u Aalenu i Heidenheimu. Toga dana posvećen je i dom misije, a priređena je i izložba ručnih radova. Folklorna i glazbena skupina tada dobiva ime Branimir i nakon toga uvijek ističe da su za njezin osnutak zaslužne hrvatske katoličke misije.

U vrijeme dok Hrvatska još nije postojala kao priznata država, Branimir je dokazivao da na ovim prostorima Hrvati djeluju kao brojna nacionalna skupina. Odazivali su se svakom pozivu, ni jedna prilika nije propuštena. Fešta za strance postala je pravi Ausländerfestival u Aalenu, a program skupine Branimir bio je vrlo atraktivan i jedan od najboljih. Nerijetko bi i sami organizatori prihvatili folklorni izazov Branimiraca i hvalili hrvatsko rodoljublje ove mladeži.

Svakog prvog petka služe se mise u čast Srca Isusova u Heidenheimu. Uz klanjanje i razmatranje pred Presvetim. Štovatelji Srca Isusova vjernici sudjeluju na pobožnosti prvih petaka štujući ga kao moćnog zaštitnika u svim potrebama, a osobito kao zaštitnika obitelji, djece i bolesnika. Tako se zajednica priprema i za samu Svetkovinu Srca Isusova kada se slavi patron zajednice u Heidenheimu. U vremenu korizme svake se nedjelje slavi pobožnost križnog puta na kojoj sudjeluju mnogi vjernici. 

Upoznajmo hrvatsku zajednicu u Mississaugi koja broji čak 1315 obitelji!

Dobro došli u šesti grad po veličini u Kanadi i treći u regiji Ontario. Prema podacima iz 2021. godine, Mississauga je dom više od 720 tisuća stanovnika, od koji se 37 posto izjasnilo kao katolici. U ovom relativno novom gradu, smještenom nedaleko od Toronta, djeluje i župa Hrvatskih mučenika, utemeljena 6. prosinca 1977. Budući da […]

Dani kruha, odnosno Dani zahvalnosti za plodove zemlje, obilježavaju se svake godine tijekom listopada. Djeca i mladi redoviti su i aktivni sudionici mjesečnih dječjih misa i vjeronauka. U Heidenheimu već nekoliko godina jednom se mjesečno slavi dječja misa, sa službeno odobrenim dječjim kanonom, u kojoj i djeca i roditelji sudjeluju u ispitu savjesti, čitanjima, molitvi vjernika i pjevanju. Također, svi budući prvopričesnici i krizmanici prolaze pripravu za sakramente ispovijedi, prve svete pričesti i krizme.

Povodom 50. godišnjice kapele svetog Mihaela tamošnji Hrvati pružili su veliki doprinos svojim sudjelovanjem i u liturgijskom dijelu, ali i sa specijalitetima koje su vješte i marljive ruke pripremile. Bio je to još jedan dokaz da su uvijek spremni pomoći.

“Budući da smo male zajednice, teško ili nikako ne bismo mogli preživjeti godinu dana sa sredstvima koja nam pripadaju od Biskupije jer smo na najnižoj stopi zbog malog broja vjernika koji stanuju na području naših zajednica. Tako mnoge aktivnosti zauzetih vjernika doprinose, uz duhovnom, i našem materijalnom boljitku. Zato želim reći veliko hvala svima vama koji ulažu iznimne napore za pomoć u radu naših zajednica”, rekao je vlč. Vilim Koretić, voditelj ovih hrvatskih zajednica.

Trčanje, zagrijavanje, razgibavanje, u kolu, pa u parovima, sve je to samo dio atmosfere koja vlada gotovo svaki utorak i svaku subotu u prostorijama ove hrvatske katoličke zajednice.

Monografija o Hrvatskoj katoličkoj misiji u Aalenu nastala je nakon 50 godina njezina djelovanja. U tom razdoblju misija je svojim djelovanjem i brojnim aktivnostima ispunila primarnu zadaću te očuvala vjerski, kulturni i nacionalni identitet svoga naroda.

Kroz humanitarnu pomoć, osobito u vrijeme Domovinskog rata i ostvarenja stoljetne težnje hrvatskoga naroda za svojom samostalnošću, posebnu ulogu odigrali su Hrvati u iseljeništvu, a među njima i Hrvatska katolička misija Aalen. Velike količine pomoći misija je poslala u lijekovima, hrani, odjeći, a neizostavna je bila i novčana pomoć. Istodobno, misija se neprestance trudila širiti istinu o Domovinskom ratu, o stradanju nevinih Hrvata i progonima s njihovih ognjišta. Iz ratom zahvaćenih područja brojni su stradalnici potražili utočište upravo na području ove misije.

Krunica Hrvata svega svijeta s našom dijasporom iz Wollongonga

Župljani Hrvatskog katoličkog centra Wollongong iz Australije u subotu su molili 71. Krunicu Hrvata svega svijeta. Iz ovog dalekog grada s kraja svijeta javili su se: fra Ivo Tadić, Jozo Franković, Željko i Slavica Franković, Marina Borovickic, Nevenka Borovickic i Antonela Zubonja. O zajednici Kada govorimo o većini danas poznatih hrvatskih doseljenika u Australiji, uglavnom […]

Hrvatske katoličke zajednice “Bl. Alojzije Stepinac” u Aalenu i “Srce Isusovo” u Heidenheimu an der Brenz od 1997. vodi vlč. Vilim Koretić, svećenik Bjelovarsko-križevačke biskupije.

U Münchenu djeluje najbrojnija hrvatska župa u dijaspori. Svake nedjelje na deset misa okupi čak 6000 vjernika

Predstavljamo Hrvatsku katoličku župu München, domaćina sljedeće Krunice Hrvata svega svijeta koja je na rasporedu u subotu, 25. ožujka. Nakon Drugog svjetskog rata organizirane pastve za Hrvate u zemljama zapadne Europe nije bilo. Ono malo svećenika toga vremena vezalo se uz izbjegličke logore u Austriji, Njemačkoj i Italiji. Hrvate katolike u Münchenu prvi je počeo […]

Dragi pater Ike, na početku recite nam kako je došlo do Krunice Hrvata svega svijeta? Što je ono što Vas je motiviralo da se upustite u jedan ovakav projekt?

Kada sam prije četiri – pet godina obilazio našu dijasporu po Kanadi, Americi i Australiji, uočio sam kako među našim ljudima u dijaspori postoji velika želja i potreba za dodatnim prijedlozima povezivanja ova dva korpusa hrvatskog naroda. Našim svećenicima u dijaspori puno je teže odgovoriti na sve potrebe vjernika iz mnoštva razloga. Pokrivaju veliki prostor, teško je imati pregled, stalne su migracije, nemoguće je organizirati sve oblike pastorala za sve skupine kako bi i trebalo, a zatim i jezične barijere i poteškoće, itd. Rezultat toga je da često nedostaju programi kakvi bi im trebali. Stoga, primijetio sam da oni čeznu i tragaju za programima i svećenicima iz domovine, te, osim toga, trebaju intenzivniju povezanost, osobito duhovnu, s domovinom. Ali isto vrijedi i u suprotnom smjeru: Hrvati iz domovine čeznu za našim ljudima po svijetu, žele ih bliskije doživjeti, upoznati, susretati se barem virtualno. Stoga se nekako nametnula ideja da, za početak, Hrvati u domovini i dijaspori, barem krenu zajedno moliti, u stvarnom vremenu. I to krunicu, najsnažniju i najrašireniju molitvu koja nas obilježava.

Koji su ciljevi Krunice Hrvata svega svijeta?

Ciljevi, koji su se tijekom vremena iskristalizirali, su vezani za onaj prvi osjećaj potrebe intenzivnijeg povezivanja Hrvata u domovini i svijetu na konkretnim duhovnim programima. Želja nam je, u molitvenom ozračju, domovini predstavljati živu vjeru naših zajednica i pojedinaca u svijetu, i tako još više snažiti svijest o jednom tijelu, duhovno povjerenje, ali i buditi želju za još većim zajedništvom, te, kroz molitvu, osvješćivati naše zajedničke potrebe i želje, kako na nacionalnom, tako i na vjerskom području. Za tim jedinstvom vape i svećenici, redovnici i redovnice, mladi i stari; oni koji imaju nekoga svoga u bijelom svijetu, kao i oni koji tamo nemaju nikoga bliskog. Samo na duhovnoj razini se događa i gradi ono najdublje jedinstvo, i to ćemo činiti i dalje, otkrivajući daljnje mogućnosti i izazove, na svakom području.

HKM London: Naša zajednica uvijek je bila brojčano mala, ali je svakako dio Božjeg plana

Hrvatska katolička misija London 2019. godine proslavila je pola stoljeća organizirane pastoralne skrbi za Hrvate u Ujedinjenoj Kraljevini. Njezin voditelj reći će da je zajednica uvijek bila brojčano mala, ali da je svakako dio Božjeg plana… “HKM London nastoji biti sigurna luka u kojoj naši vjernici mogu pronaći zajedništvo, riječ Božju, ohrabrenje, oprost, prijateljstvo i […]

Kakva je reakcija naših ljudi na sve ovo?

Svugdje diljem svijeta i domovine, bez izuzetka, gdje dođem imati neku duhovnu obnovu, prilaze mi brojni vjernici i svjedoče koliko im je krunica osobito značila u vrijeme pandemije koronavirusa, ali i sada, dok s nama mole krunicu svaku večer u 21 sat po hrvatskom vremenu na našoj Facebook stranici Krunica Hrvata. Mnogi svjedoče kako je po ovoj krunici u njihovu obitelj ponovno ušla zajednička obiteljska molitva, kako su upravo osjetili duhovnu povezanost s domovinom, i ponovno i u suprotnom smjeru. Brojni apeliraju kako ne smijemo prestati, nego kako moramo ponovno krenuti i sa subotnjim istodobnim krunicama, s čim smo, evo, i krenuli ove korizme.

Vi ste često u dijaspori i jedan ste od onih svećenika koji su naše iseljeništvo prešli uzduž i poprijeko vodeći seminare i duhovne obnove. Što Vam se čini, kakva je ta hrvatska dijaspora i što je ono najvrjednije što mi u iseljeništvu možemo darovati domovini?

Uvijek mi je velika radost odazvati se na poziv iz dijaspore i uvijek to doživljavam kako veliku čast i privilegiju. Možda stoga imam dojam da ipak nisam često. Iako vrlo rado odlazim u svaki kraj Hrvatske, najradije bih, zato što mi se čini da je to ondje daleko potrebnije, držao duhovne obnove samo po dijaspori. Stoga je to izazovnije. No, teško je generalizirati. Ponegdje je velika barijera jezik; ponegdje se čini da je glavni motiv našim vjernicima očuvanje socijalnog života Hrvata; ali se stječe dojam vjerske zapuštenosti, dok na primjer, u Njemačkoj i drugim europskim zemljama, imamo veći broj mladih na duhovnim programima nego u brojnim župama u domovini jer se dogodio ogroman odljev mladih naraštaja. Stoga osobito trpe naše župe, ali je i glad velika. Ali, generalno, čvrsta vjernost Katoličkoj crkvi i domovini vrlo je upečatljiva. Što se domoljubnih osjećaja tiče – a što nam je također silno važno – osjeća se ogromna glad za tješnjom povezanošću s domovinom, toliko da se bol osjeća u zraku. Dojam je da bi se tu moglo puno više učiniti, ali nešto okorjelo tome stoji na putu. Pa i stoga nam je važna ova molitva Krunice i stalno molimo da Bog providi putove povezivanja, pa i povratka u domovinu.

Upoznajmo hrvatsku zajednicu u Mississaugi koja broji čak 1315 obitelji!

Dobro došli u šesti grad po veličini u Kanadi i treći u regiji Ontario. Prema podacima iz 2021. godine, Mississauga je dom više od 720 tisuća stanovnika, od koji se 37 posto izjasnilo kao katolici. U ovom relativno novom gradu, smještenom nedaleko od Toronta, djeluje i župa Hrvatskih mučenika, utemeljena 6. prosinca 1977. Budući da […]

Koja su Vaša najljepša iskustva vezana uz naše iseljeništvo?

Daleko najljepša stvar mi je upoznavanje novih lica kojima gori srce za Hrvatskom, ljude s visoko moralnim načelima, čvrste vjere i poštenja; čvrste pobožne vjerničke obitelji koje su sačuvale sve ono blago u našemu narodu kovano kroz stoljeća patnje. Ta posebnost vjerskog inacionalno „made in Croatia“ posvuda, od Amerike do Australije, uvijek me gane do suza. Ima ih i mladih koji su doselili tek prije nekoliko godina, ali i onih koji su ondje već treći naraštaj, ili još i više od toga. To su prava umjetnička djela, oaze milosti, u kojima se, kada budem gost, osjećam kao u raju. S tim se još jedino može mjeriti susret s predanim svećenikom koji izgara do zadnjeg žiška, a kakvih je bilo puno, svetih i predanih, posvuda gdje su bili Hrvati. Mogu još spomenuti – bez imalo podilaženja – kako me silno dojmio posjet Vašoj zajednici u Chicagu i kontemplacija nad povijesnim djelom ove kuće, uz riječi pokojnog fra Ljube Krasića ili ondašnjeg kustosa fra Joze Grbeša. Na puno mjesta sam o tome pričao. Te, na posljetku još jednu vrlo bolno i sveto iskustvo: posjet groblju Hrvata u Sydneyu kada su mi pred očima titrali hrvatski grbovi na nadgrobnim spomenicima hrvatskih imena. To me slomilo kao rijetko što u životu. Sve je to naša stvarnost, i ljepota, puna boli, ali koja nas sili na pronalazak smisla i nade, i novih putova i prožimanja žila živog zajedništva, jer to srca hoće, kao što su htjela i naših djedova.

Ima li u domovini, na svim njezinim razinama, svijesti i sluha za iseljeništvo?

U Hrvatskoj je posvuda prisutna neka velika disonanca onoga što Hrvat hoće i što bi htio, i onoga što institucije stvarno i čuju, ili žele čuti. Hrvatske institucije nisu naslonile uho na srce svom narodu da bi osjetile njegovo bilo. I mogu si to priuštiti jer je glas naroda prigušen, zaustavljen, pa uho prislanjaju negdje drugo, i nekome drugome. To se stoga odražava i na ovome području. Tako da, odgovor je dvoznačan: Narod jako žudi, čezne, i želio bi tješnje veze s dijasporom, i to se jasno vidi kroz ovu našu krunicu. No, što se institucija tiče, moramo malo i sami sebe okriviti: institucije su snažne onoliko koliko je civilno društvo snažno; koliko su naše inicijative brojne, snažne i domišljate. Mislim da tu leži ključni prostor promjene, čemu mali doprinos daje ova naša inicijativa. No, takvih mora biti daleko više. Tek kad se to dogodi, onda će i institucije jasno čuti – jer će morati – i glas i bilo naroda, i činiti kako on želi.

Zašto Hrvati u Buenos Airesu nisu toliko asimilirani kao u ostalim državama Latinske Amerike? Odgovor je jednostavan…

Predstavljamo Hrvatsko vjersko središte Sv. Nikola Tavelić iz Buenos Airesa, domaćina sljedeće Krunice Hrvata svega svijeta koja je na rasporedu u subotu, 1. travnja. Prvi povijesni podaci o Hrvatima na području tadašnje Argentine spominju hrvatskog isusovca Nikolu Plantića koji je ondje doselio 1748. godine. Plantić je rođen u Zagrebu 1720. Bio je profesor logike na […]

Krunica Hrvata svega svijeta postala je nezaobilazni dio naše hrvatske zbilje. Uspjeli ste je pozicionirati i učiniti prepoznatljivom. Što su sljedeći koraci? Koje projekte planirate i što je ono što naši ljudi u iseljeništvu mogu očekivati u skoroj budućnosti?

Svi smo pomalo u tome sudjelovali. No, vrlo brzo nam je postalo jasno da nam se otvara ogroman prostor i kako moramo odgovoriti na potrebe koje uočavamo. Nastavno na prvotni dojam kako, zbog specifičnih poteškoća, pastoral dijaspore treba dodatne impulse, nametnula se ideja za izradu jedne aplikacije koja će dodatno unaprijediti digitalni pastoral po mjeri Hrvata u domovini i svijetu. To će, kako planiramo, činiti na tri načina: prvo, tako što će nuditi na jednom mjestu sabrano mnoštvo duhovnih sadržaja kakvi su potrebni, najprije Hrvatima u dijaspori, ali uviđamo, i nama u domovini. Zatim će nastojati redovito prenositi duhovne programe koji se uvijek negdje diljem Hrvatske i dijaspore, održavaju, kako bi ih učinila dostupnim svima onima koji ih teško mogu pohoditi. Te, treće, nastojat ćemo i sami proizvoditi studijske programe, kakva je postojeća Krunica Hrvata, ali u druge brojne programe, duhovnih obnova, vježbi, kateheza, predavanja, molitvi i slično. Oko ovoga ćemo sigurno trebati i određena financijska sredstva pa uskoro kanimo krenuti i s kampanjom prikupljanja sredstava kako bi ovaj projekt bio vrhunske kvalitete i kako bi ga na profesionalnoj razini što prije mogli darovati našim vjernicima u svijetu, ali i u domovini. Uzdamo se u Božju providnost da ćemo to napraviti onako kako smo zamislili i da će to biti veliko obogaćenje digitalnog pastorala Hrvatima svega svijeta. Uzdamo se u zagovor Najvjernije odvjetnice Hrvata, koja je i zaštitnica ove krunice.

Fra Serđo Ćavar predvodio duhovnu obnovu u Chicagu

Duhovnu obnovu u hrvatskoj katoličkoj zajednici u Chicagu ove korizme predvodio je fra Serđo Ćavar, hercegovački franjevac i odgojitelj mladih franjevačkih bogoslova u samostanu Hercegovačke franjevačke provincije u Zagrebu. Duhovna obnova održana je u petak i subotu u crkvi blaženoga Alojzija Stepinca na sjeveru Chicaga. Fra Serđo je govorio o snazi praštanja, važnosti sakramenata te […]

Voditelj pučkih misija i korizmene duhovne obnove bio je p. Ivan Ike Mandurić, DI, a posljednja tri dana pridružio mu se kantautor i glazbenik duhovne glazbe Alan Hržica i njegov band.

Vjernici su svakoga dana sudjelovali na misi tijekom koje je p. Mandurić održao tematsku propovijed i nagovor, nakon kojega je uslijedilo klanjanjem i blagoslov s Presvetim. U program pučkih misija i duhovne obnove bile su uključene sve skupine vjernika, kao i ovogodišnji zaručnici za koje je prva tri dana organiziran zaručnički tečaj i priprema za vjenčanje. Također, p. Mandurić bio je na raspolaganju za osobne susrete s vjernicima.

Prva tri dana mise i nagovor bili su u crkvi svete Marije u Geislingenu. Na svetkovinu svetog Josipa, propovjednik je pred vjernike stavio primjer života sv. Josipa s naglaskom na njegovo poslanje. U nagovoru nakon mise, p. Mandurić govorio je o aktualnoj duhovnoj stvarnosti.

Drugog dana progovorio o progonstvu kršćana, kako u povijesti, tako i danas, te o obliku modernih progonstava. U nagovoru koji je uslijedio nakon mise istaknuo je smisao kršćanskog trpljenja i poticaj da se u tome prepozna pozivna sudjelovanje Kristovom djelu spasenja. Toga dana u programu su posebno sudjelovali prvopričesnici i njihovi roditelji.

Duhovnu obnovu u Giessenu vodio prof. dr. fra Stipo Kljajić

“Lice Božje u licima drugih” bila je tema korizmene duhovne obnove u Hrvatskoj katoličkoj zajednici Giessen koju je vodio bosanski franjevac prof. dr. fra Stipo Kljajić. Duhovna obnova započela je u četvrtak nagovorom i svetom misom u Kloppenheimu, a sutradan je u središtu ove hrvatske katoličke zajednice održan drugi duhovni nagovor. Nakon duhovnog nagovora vjernici […]

U četvrtak je bio prvi dan programa u crkvi Krista Kralja u Göppingenu. U propovijedi je p. Mandurić kroz svjedočenje vlastitog obraćenja koje ga je poticalo na stalno svjedočenje i evangeliziranje, naglasio temeljnu ljudsko potrebu da čini dobro, jer tek kada se osjeti ta potreba, može se graditi smisleni život. U nagovoru je, na primjerima Adama i Razmetnoga sina govorio kako su bezrazložna nezadovoljstva koja sebi olako dopuštamo, uzrok lošega života, a ne suprotno. Posvijestio je i na skrivenu ljubav Božju kao dovoljni uzrok tajnog zadovoljstva.

U petak je tema propovijedi bila nova evangelizacija koja se oko nas neprestano događa. Subotnji nagovor bio je poticaj i poziv vjernicima na aktivno uključivanje u život i pastoral Crkve, najprije na župnoj razini…

“Jer vjernici su ti koji jedini mogu pronaći odgovor na sve probleme – u suradnji s Bogom. Jedino oni kao pozvani laici u suradnji s institucionalnom Crkvom mogu imati odgovor na sve”, rekao je pater Ike.

Program pretposljednjeg dana nakon mise zaključen je koncertom koji je održao Alan Hržica. Nedjeljnom propovijedi u izvještaju o Kristovom uskrisenju Lazara p. Mandurić je vidio sličnost s današnjim Crkvom.

Duhovna obnova u HKM-u Singen-Villingen: Nikad se ne zna kako Bog djeluje

„Grijeh. Tko živi u grijehu strah ga je. Grijeh je daleka zemlja. A kako se maknuti od te napasti, kako napraviti prvi korak? Borite se, ne predajte se i idite hrabro naprijed”, rekao je fra Goran Azinović, predvoditelj ovogodišnje korizmene duhovne obnove u Hrvatskoj katoličkoj misiji Singen-Villingen. Prva večer, koja je održana u Singenu, započela […]

Osim domaćeg župnika fra Ivice Jurišića, u Pučkim misijama i duhovnoj obnovi sudjelovali su i svećenici iz susjednih hrvatskih katoličkih zajednica, vlč. Vilim Koretić iz Aalena i Heidenheima te vlč. Vjekoslav Šaravanja iz Schwäbisch Gmünda i Schorndorfa koji su bili na raspolaganju vjernicima za sakrament pomirenja, javlja IKA.

Upoznajmo hrvatsku zajednicu u Mississaugi koja broji čak 1315 obitelji!

Dobro došli u šesti grad po veličini u Kanadi i treći u regiji Ontario. Prema podacima iz 2021. godine, Mississauga je dom više od 720 tisuća stanovnika, od koji se 37 posto izjasnilo kao katolici. U ovom relativno novom gradu, smještenom nedaleko od Toronta, djeluje i župa Hrvatskih mučenika, utemeljena 6. prosinca 1977. Budući da […]

Iz ove najbrojnije hrvatske iseljeničke zajednice javile su se i obitelji Franjičević, Marčinković, Bagarić, Barišić i Novokmet.

Krunicu je predvodio pater Ike Mandurić, a istu možete pogledati u nastavku…

O župi

Nakon Drugog svjetskog rata organizirane pastve za Hrvate u zemljama zapadne Europe nije bilo. Ono malo svećenika toga vremena vezalo se uz izbjegličke logore u Austriji, Njemačkoj i Italiji.

Hrvate katolike u Münchenu prvi je počeo okupljati dr. Ivo Vitezić, svećenik krčke biskupije koji je ovdje došao iz Praga 1946. Već dvije godine poslije počeo je organizirati stalnu svetu misu za hrvatske vjernike u kapeli staračkog doma u Vinzentinum. Stoga se 1948. uzima kao godina osnutka najstarije hrvatske katoličke misije u zapadnoj Europi.

Već 1949. u München dolazi dr. Stjepan Kukolja, svećenik zagrebačke nadbiskupije, student pastoralne medicine, a zatim mu se 1950. pridružuje i dr. fra Dominik Šušnjara, fratar provincije Presvetog Otkupitelja Split, dugogodišnji voditelj misije i nad-dušobrižnik za cijelu Njemačku.

Fra Dominik je do 20. studenog 1951. djelovao kao pomoćnik don Stjepana Kukolje, kada je imenovan hrvatskim nad-dušobrižnikom, upraviteljem cjelokupne pastve u Njemačkoj. Od tada fra Dominik je svake nedjelje i blagdanima slavio svetu misu prijepodne u Münchenu, a poslijepodne u logorima u Dachau, Valki kod Nürnberga ili Landsshutu. Vrlo brzo je postao svjestan činjenice da ne može sam zadovoljiti potrebe na svim mjestima gdje su doseljeni i izbjegli Hrvati u Njemačkoj, stoga se zauzima za dolazak novih svećenika.

Hrvatska katolička župa München od 1948. godine djeluje u Bavarskom pastoralnom području, u sklopu nadbiskupije München Freising. Uz hrvatske vjernike koji žive u tom gradu, skrbi i za sve hrvatske vjernike od Rosenheima na istoku do Augsburga na zapadu i sve do Garmisch-Partenkirchena na jugoistoku.

Hrvatska katolička župa München najstarija je u zapadnoj Europi i najveća hrvatska katolička zajednica na svijetu, a broji više od 60 tisuća vjernika. Do jeseni 2013. nosila je naziv Hrvatska katolička misija München.

HKM London: Naša zajednica uvijek je bila brojčano mala, ali je svakako dio Božjeg plana

Hrvatska katolička misija London 2019. godine proslavila je pola stoljeća organizirane pastoralne skrbi za Hrvate u Ujedinjenoj Kraljevini. Njezin voditelj reći će da je zajednica uvijek bila brojčano mala, ali da je svakako dio Božjeg plana… “HKM London nastoji biti sigurna luka u kojoj naši vjernici mogu pronaći zajedništvo, riječ Božju, ohrabrenje, oprost, prijateljstvo i […]

Voditelji misije i župe bili su: vlč. dr. Ivo Vitezić (1946. – 1948.), vlč. dr. Stjepan Kukolja (1949. – 1951.), a od 1951. pa sve do danas župa je povjerena svećenicima Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu: dr. fra Dominik Šušnjara (1953. – 1983.), fra Josip Zrnčić (1983. – 1988.), fra Mirko Marić (1988. – 1994.), fra Petar Gulić (1993. – 2000.), fra Božo Ančić (2000. – 2003.) i fra Tomislav Dukić (2003. – 2011.). Od 2011. do 2019. godine na njezinom čelu bio je fra Boris Čarić.

Od 2019. župnik je fra Petar Klapež. U župi djeluju i dušobrižnici: fra Jozo Župić, fra Marinko Vukman, fra Edvard Sokol i fra Slaven Čeko. Uz svećenike, aktivne su i pastoralne suradnice: s. Nikolina Marija Bilić, s. Viktorija Vukančić i Anamarija Andrijević te tajnice Marija Šibenik i Nedeljka Ivoš.

Od 1965. do 1974. godine ovdje kao pastoralne suradnice djeluju školske sestre franjevke Krista Kralja provincije Presvetog Srca Isusova iz Splita, a od listopada 1974. do danas sestre Družbe sestara franjevki od Bezgrješne iz Šibenika. U socijalnoj službi pri Caritasu u Münchenu aktivni su socijalni radnici: Kristina Alvir, Anto Blažević i Marijo Suman.

Nakon pandemije koronavirusa ovdje se redovito nedjeljom slavi deset svetih misa na hrvatskom jeziku, od kojih sedam u Münchenu i to u crkvama St. Michael, St. Gabriel, Maria Schutz, St. Paul te tri mise u Poingu, Geretsriedu i Emmeringu/FFB. U prosjeku na deset svetih misa svake nedjelje dođe oko šest tisuća vjernika.

Veličanstveni duhovni koncert Alana Hržice u Münchenu: Svi smo te večeri osjećali posebnu radost i zajedništvo

U prošlu subotu u monumentalnoj crkvi sv. Pavla u Münchenu održan je duhovni koncert koji je predvodio Alan Hržica sa svojim slavljeničkim timom. Više od tisuću Hrvata prisustvovalo je dvosatnoj večeri slavljenja. Pod vodstvom Duha Svetoga zajedničkim snagama sa svojim sinovima, koji su prvi put uz njega nastupili, Hržica je donio Krista u srca prisutnih […]

U Hrvatskom domu redovno se održavaju vjeronaučni susreti od 1. do 8. razreda s posebnim naglaskom na pripreme za sakramente prve pričesti i potvrde. Svake godine župa ima od 180 do 230 prvopričesnika i krizmanika. Svake godine bilježi i tri ciklusa zaručničkih tečaja. Od svih parova, njih 95 posto slavlje vjenčanja imaju u mjestima odakle su došli. U posljednje vrijeme posebno se osjeća veliki broj mladih iz Slavonije. Župa ima i pripremu odraslih za sakramente inicijacije. Tako svakog vikenda u Hrvatskom domu okupi preko tisuću djece i mladih.

Uz navedene skupine tu su također ministranti, Franjevačka mladež – FRAMA, molitvena skupina OFS-a, liturgijski čitači, mjesečne tribine za odrasle, dječji zbor “Hrvatski slavuji” te četiri zbora odraslih. Ovdje djeluje i orkestar djece i mladih, zatim nastava tamburica za djecu, ženska vokalna skupina “Lira”, klapa “Croatia”, šest folklornih skupina djece, mladih i odraslih koje obuhvaćaju uzraste od šeste godine pa nadalje. Uz sve te aktivnosti župa ima skupinu akademičara i skupinu starijih osoba koji se sastaju jedanput mjesečno, a neizostavan je posjet nemoćnim i bolesnim osobama.

Kroz cijelu povijest župe događale su se različite migracije. Ovaj nagli porast novopridošlih katolika donosi i nove izazove u pogledu pastoralnog djelovanja. Isto tako, sve je učestalija praksa da se stariji ljudi odlaskom u mirovinu manje vraćaju u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Tako u posljednje vrijeme župa bilježi sve veći broj pogreba, što je u početku stvaranja bila rijetkost.

Hrvatska župa u New Yorku utemeljena je prije točno 110 godina. Ovo je priča o tome kako su Hrvati sačuvali vjeru u središtu svijeta!

Rijetka su svjetska prostranstva na koja noga hrvatskog čovjeka nije kročila pa tako ni „obećana zemlja“ Amerika nije bila izuzetak. Među prvim Hrvatima doseljenicima u Ameriku bili su otočani i pomorci koji su išli trbuhom za kruhom. Kako su išli ljudi, tako su za njima krenuli i njihovi duhovni pastiri – fratri. Prva hrvatska župa […]

Prema statistikama Hrvatskog dušobrižničkog ureda iz Frankfurta, u Njemačkoj danas živi 450 tisuća hrvatskih katolika. Ovdje trenutačno djeluje 97 hrvatskih katoličkih misija i zajednica, 89-ero svećenika, dva trajna đakona, 51 pastoralni suradnik i 50 tajnika.

Župa organizira hodočašća u Lurd, Rim, Padovu, Altöting i svake druge godine u Svetu Zemlju.

“Za svaku kulturu najvažnije je pitanje smisla, posebno onoga koji se odnosi na otajstvo života i na vječnost. Naša župa danas ima pristup kojim nastoji vjernicima pomoći da žive dostojanstvo djece Božje. Zbog toga je posebno svjedočanstvo onih koji su svoje živote utkali u misijskom poslanju, više puta i kroz mučeničko svjedočanstvo kroz svih 75 godina postojanja naše župe. Stoga ćemo na ovogodišnjoj obljetnici 16. i 17. lipnja zahvaliti Bogu na svim milostima kao i na svakoj žrtvi naših misionara i rijeke dobrih ljudi koji su ugradili sebe na proslavu Boga, majke Crkve i svog hrvatskog naroda, nošeni otajstvom prisutnosti po navještaju Kristove radosne vijest – Kristova evanđelja ma gdje god bili”, rekao je župnik fra Petar Klapež.